Geopolitička analiza: Je li Gabriel Escobar najveći politički boss na Zapadnom Balkanu?

escobar zapadni balkan
Foto: www.state.gov, commons.wikimedia.org

Prisjetimo se, posebni izaslanik američkog predsjednika Joea Bidena za Zapadni Balkan (ZB) Gabriel Escobar je u Zagreb stigao lani u studenome, i to na ministarski sastanak Američko-jadranske povelje (SAD, RH, BiH, CG, Albanija, Sj. Makedonija), koji se „podudario“ s posjetom francuskog predsjednika Emanuela Macrona Hrvatskoj i s potpisivanjem ugovora o kupnji francuskih borbenih zrakoplova Rafale za HRZ.

Dakle, tada je Escobar – upravo iz Zagreba objavio svojevrsni nacrt američkog / zapadnog djelovanja u BiH i šire, potcrtavajući hrvatsko-američko strateško savezništvo, , piše za Narod.hr geopolitički analitičar Tonči Mirić.

Po tom nacrtu / projektu

1. Escobar (tvrdi da?) je na poziciji da ga u BiH “demografski i ekonomski problemi brinu više od etničkih”, odnosno da “problem u BiH nije etnički, već je to sustavna korupcija i nedostatak vjerodostojnosti političkih aktera – što utječu na sposobnost državnih institucija da ispravno funkcioniraju”. To znači da će se promjena tamošnje političke „elite“ uglavnom rješavati kroz antikorupcijsku kampanju i sudske procese. Pri tome je apostrofirao Milorada Dodika, kao “ne jedini, ali najveći problem“.

2. Glede BiH, Escobar je mišljenja da je “ustroj s tri konstitutivna naroda temelj američke politike”, te da “tamo moramo imati vibrantno i politički aktivno hrvatsko stanovništvo i da bez njih Dayton neće uspjeti, odnosno cilj je da se Hrvati osjećaju sigurno, ugodno i ekonomski održivo”. Ponovio je i da je rok za izmjenu izbornog zakona, koji će omogućiti “ograničene reforme i čuvanje strukture Daytona”, do kraja ove godine (2021.). „Na tom se roku ujedno testira prvo prolazno vrijeme nove američke inicijative na Balkanu“ (?!).

3. RH je, po Escobaru, “doista postala američki strateški partner”, tj. ona je “jedan od najimpresivnijih partnera SAD-a u ovom dijelu Europe”. Najavio je i da će se “uskoro pokrenuti strateški dijalog o produbljivanju partnerstva” koji bi, osim vojne i političke, obuhvatilo i komercijalnu, zatim financijsku, obrazovnu, te kulturnu sferu. Uz to, založio se za nastavak procesa proširenja EU-a, najprije na Sj. Makedoniju i Albaniju, ne isključujući ni Srbiju – glavnog ruskog igrača u regiji.

*

Navedeni nacrt djelovanja Zapada bio je iznijet javnosti pred više od tri mjeseca, da bi u međuvremenu došlo do ruske agresije na Ukrajinu. U svezi toga je Escobar izjavio kako „nas Ukrajina uči da udvostručimo napore za očuvanjem Kosova i BiH“…

Dakle, Escobar je ustvrdio da se ne smije dozvoliti Rusiji da iskoristi invaziju kako bi spriječila napredak zemalja Zapadnog Balkana (ZB).

Nadalje, prema službenim američkim web stranicama, Escobar je u tom kontekstu izjavio i da će se, kada jednom bude napisana povijest ovog doba, vidjeti da je izbor ruskog predsjednika Vladimira Putina – da izvrši napad na Ukrajinu, „samo još više ujedinio Zapad, dok je RF eksponencijalno oslabio“. Dometnuo je i sljedeće: „Rusija se ne rukovodi najboljim interesima država ZB-a; Vaša gospodarstva su povezane s Europom; Vaši najveći trgovinski partneri i investitori su u EU; Vaša budućnost je u Europi i to kao punopravne članice EU-a”.

Lica agresija

Ruska je agresija na Ukrajinu, kao i svojedobna srpska na RH i BiH, počela vrlo tipično, gotovo – po vojnom priručniku, tj. dehumanizacijom “neprijatelja”,dakle, kroz jačanje osjećaja ugroženosti Srba i Rusa, buđenjem njihovog nacionalizma, etničkom homogenizacijom, odnosno ratnom propagandom. Tako predsjednik RF danas govori o Ukrajini kao o “komunističkoj izmišljotini”, o Ukrajincima kao o “izmišljenom narodu”, o Ukrajincima kao o „nacistima“…!?

Znamo i to da su na isti / sličan način i Adolf Hitler, te propagandisti njegovog Trećeg Reicha stigmatizirali njemačke / europske Židove, te svojedobno i slično Milošević i njegova propaganda – Hrvate i (tada) Muslimane, te Albance – kao o ustaše i baliste.

Dakle, vidimo mala je razlika, osim u veličini „carstva“, između Hitlerove, Putinove i Miloševićeve ostrašćenosti njihovim „projektima“!

SAD precizirala strateški dijalog s RH, kao ključnom NATO-vom saveznicom u regiji

Vjerojatno povodom opisanog (pred)ratnog konteksta, Gabriel Escobar, je 4. ožujka 2022. (prilikom gostovanja u HRT-ovom Dnevniku) najavio novi korak u produbljivanju već spomenutog strateškog partnerstva između SAD-a i RH, kroz održavanje skorog hrvatsko-američkog dijaloga, od 14. – 18. ožujka, u Washingtonu.

Po Escobaru, to će biti sveobuhvatan dijalog između RH i SAD-a. Pokrivat će područja obrane, politike, energije, obrazovanja, trgovine i ulaganja. Dakle, suradnja će se intenzivirati na gotovo svim tim poljima.

Jedna od tema dijaloga će biti ZB, odnosno ambicija da države s tog područja ostvare značajne iskorake prema euroatlantskim integracijama.

Važna tema će biti i trenutna situacija u BiH, posebice imajući u vidu zajedničke napore SAD-a i RH na ponovnom zbližavanju Hrvata i Bošnjaka u BiH.

Glede pozicije RH – ona se može naslutiti iz izjave ministra vanjskih i europskih poslova Gordana Grlića-Radmana, koji je ovih dana prilikom NATO sastanka u Bruxellesu, naglasio američkom državnom tajniku Antonyu Blinkenu, kako je važno u BiH potaknuti ključne političke procese, uključujući i reformu Izbornog zakona.

Iz navedenog se može razumjeti da status quo nije prihvatljiv ni za RH, kao ni za SAD, te kako će obje zemlje uložiti napore sa ciljem provedbe relevantnih odluka Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava. Samim time, bili bi stvoreni preduvjeti za održavanje općih izbora u BiH, što bi značajno doprinijelo stabilizaciji BiH i njenoj funkcionalnosti.

Dakle, najavljeni hrvatsko-američki strateški dijalog trebao bi rezultirati usklađivanjem pozicija, te pojačanim diplomatskim naporima kojim će se osigurati regionalna stabilnost, dakako i uz ambiciju poticanja značajnog napretka zemalja ZB – u procesu pristupanja euroatlantskim integracijama.

Ujedno, nazire se i kako SAD neće dozvoliti prelijevanje ukrajinske krize na ZB, pri čemu će joj ključni strateški partner biti RH.

Stanje na terenu – BiH

Visoki dužnosnici NATO-a i EU upozoravaju da bi se nestabilnost zbog rata u Ukrajini mogla proširiti na ZB, Moldaviju i Gruziju.

U tom će okviru, po EUFOR-u, borbeni avioni francuskog ratnog zrakoplovstva od ponedjeljka, 7. ožujka početi nadlijetanje ZB.

Napominjemo da se EUFOR, koji je 2004. godine zamijenio mirovne snage NATO-a u BiH sastoji od 3.500 pripadnika – od kojih je 600 bilo donedavno raspoređeno u zemlji. No, EU je prošlog tjedna odlučila povećati snage EUFOR-a i to na 1.100 vojnika (slanjem pričuvnih snaga iz Austrije, Bugarske, Rumunjske i Slovačke), kako bi spriječila potencijalnu nestabilnost!

Dakle, BiH se, iako se nalazi stotinama kilometara od borbi u Ukrajini, suočava sa sve snažnijim separatističkim / iredentističkim pokretom bosanskih Srba, a za koje se zna da ih u tome podržavaju Moskva i Beograd.

U ovom je kontekstu zanimljivo istaknuti i da je službena BiH dugo, kao i Ukrajina, izjavljivala kako želi ući u NATO, „a što je stajalište koje ‘ljuti’ Rusiju“.

Naime, službena je Moskva u ožujku prošle godine izjavila da će reagirati ako BiH poduzme korake prema pridruživanju vojnom savezu – kojega predvodi SAD. Ovdje također ističemo / podsjećamo da je RF neuspješno pokušala izvesti državni udar u Crnoj Gori 2016., te u Sjevernoj Makedoniji 2017., dakle uoči njihovog pristupanja NATO-u.

U ovom je kontekstu znakovito i to da je RS/BiH „svojim aktima“ oročila svoje odcjepljenje od BiH – na određeno razdoblje… Također se u tom okviru spominje i mogućnost jednostranog priznanja Republike Srpske od strane RF, po već viđenom modelu ruskog priznavanja – Abhazije, Južne Osetije – (Gruzija), Donjecka, Luganska – (Ukrajina) i Pridnjestrovlja – (Moldavija).

Vidi: https://narod.hr/svijet/geopoliticka-analiza-lik-cara-putina-jos-jedan-pogled-na-velikoruse-i-velikosrbe

Stanje na terenu – CG

Beogradski politički analitičar Dušan Janjić upozorava da se u svakoj zemlji ZB nalaze „prsti Rusije – i to kako u poziciji tako i u opoziciji.“ Dakle, mišljenja je da je glavni cilj Kremlja u CG destabilizacija (buduće) manjinska vlade, nakon što je (preko prozapadne URA-e Dritana Abazovića) oborena tamošnja prosrpska vlada Zdravka Krivokapića.

Ujedno Janjić navodi kako su svijet obišle slike iz CG, u smislu da „Putin ima podršku za agresiju na Ukrajinu – i na teritoriji Alijanse“!

Dakle, cilj Moskve je destabiliziranje moguće buduće manjinske vlade Abazovića, kroz nametanje kadrova koji su povezani s ruskim službama – kaže Dušan Janjić u izjavi za Pobjedu. Naime, nakon što je Pobjeda objavila da se navodni ruski diplomat, službenik Vanjske obavještajne službe, Viktor Antipin tajno sastajao s predsjedavajućim Skupštine Strahinjom Bulajićem (iz DF), klupko je počelo odmotavati i to u smislu da nakon tog sastanka, Bulajić odbija sazvati sjednicu parlamenta!

Nadalje je Janjić izjavio da su ruske aktivnosti u zenitu u CG, te da se one nastavljaju… Konstatirao je i da su (velikosrbi i velikorusi) već postigli svoj prvi cilj, a to je organizacija skupova podrške Putinu – za ratnu agresiju u Ukrajini.

Ipak, prema najnovijim saznanjima Abazović je nagovorio Vladimira Jokovića – prosrpskog čelnika Socijalističke narodne partije (SNP) da ova stranka treba sudjelovati u razgovorima o formiranju 43. vlade Crne Gore, koju bi podržalo 49 zastupnika od ukupno 81 zastupnika / poslanika.

Podsjećamo da se radi o stranci čiji su prioriteti – „Temeljni ugovor sa SPC-om“, „Open Balkan“, popis stanovništva, „čišćenje“ biračkog spiska, te zakoni o porijeklu imovine i o lustraciji. (Napominjemo da se radi o nedovršenim velikosrpskim projektima koje je bio najavio / započeo bivši premijer Zdravko Krivokapić.)

Prema Draginji Vuksanović-Stanković iz SDP-a, „radi se o stranci koja negira crnogorsku naciju i koja nije osudila agresiju RF na Ukrajinu, tako da toj partiji nije mjesto u europskoj Vladi“. Dodala je i da su „iz te partije iznikli današnji Demokratski front i Demokrate, tako da je potpuno jasno o kome je riječ“. (Radi se o najjačim velikosrpskim / proruskim strankama u CG.)

Dakle, odgovor se nameće sam po sebi a njega je Joković i osobno iznio. Naime, potvrdio je da ga je na taj potez usmjerio „jaki regionalni lider“, tj. Aleksandar Vučić.

Glede takvog Vučićevog „postavljanja šahovskih figura u igri / velikosrpskoj bici za ZB“, crnogorski je pisac Andrej Nikolaidis emotivno prokomentirao: „To je, dakle, taj genijalni plan: da nova vlada Crne Gore sjedi na dvije stolice? Abazović će stražnjicu spustiti na zapadnu, a Joković će svoju smjestiti na rusku stolicu? Ta šibicarsko-piljarska politika je sramna i civilizacijski promašena… Toj politici je istekao rok trajanja. Ruskom faktoru nema mjesta u novoj vladi Crne Gore“(!?).

Stanje na terenu – KOSOVO

Skupština Kosova usvojila je 2. ožujka 2022. g. rezoluciju kojom poziva vladu na pokretanje pregovora o članstvu u NATO-u.

No, prema srbijanskom ministru UP-a Aleksandru Vulinu: “Staviti Kosovo pod okrilje vojnog saveza znači poništiti Rezoluciju 1244 (VS UN), ukinuti Kumanovski sporazum, kao i sve garancije date od strane UN-a, ali i obvezati sve zemlje članice NATO-a da u skladu sa članom 5. Povelje, budu dužne zaštititi teritorijalni integritet novoprimljene članice”.

Dometnuo je i da bi “nasilno uvođenje Kosova u NATO pakt bilo, uz kršenje procedura za prijem u NATO, i otvorena prijetnja Srbiji.“

Zaključio je i da “Kosovo nije država, nema vojsku i ono predstavlja politički problem bar za četiri članice NATO-a (Grčku, Rumunjsku, Španjolsku i Slovačku – koje nisu priznale državu Kosovo)“, naglasivši i da “u dužem vremenskom razdoblju Kosovo neće imati značajan vojni kapacitet”(!?).

MOGUĆI ZAKLJUČAK

Nažalost po Ukrajinu, sada je svima vidljivo, pa tako i EU i SAD-u – s kime Zapad „ima posla“ na svjetskoj pozornici (uključivo i na ZB-u). Dakle, čini se da se „uspavani“ Zapad, koji se godinama politički “cjenkao s Putinom” – zbog Gruzije, Moldavije, Ukrajine…, „počeo razbuđivati“…

Dakle, riječ je o Zapadu koji je primjerice prošlih godina na ZB „očito zbog ‘neznanja tamo poslao petu ligu diplomata’ omogućivši tako da se ‘srpski svijet’ tamo afirmira i učvrsti“!?

Najbolji primjer toga su događanja u CG – bez koje je Srbija, po mišljenju velikosrba i velikorusa, „samo crna rupa na Balkanu“.

Naime, tamo je Zapad, po BiH piscu Draganu Bursaću “zatvarao oči na sve što se dešavalo. I tamo je više-manje inaugurirao i pomagao snage koje su izvele klerikalnu kontrarevoluciju (pod vodstvom i u korist SPC-a)“. Naveo je i da je to sramota za Europu koja je „nekompetentno“ preko „svojih“ nevladinih organizacija i veleposlanika – ljudi koji su hinili neobaviještenost, zapravo servisirala, sponzorira i podržavala velikosrpske elemente u CG“.

(Ovdje podsjećamo da je Milorad Dodik ušao u politiku uz pomoć Madalaine Albright, dok je su to Vučić i Krivokapić uspjeli uz podršku Angele Merkel.)

Dakle, očito je riječ o potpuno pogrešnoj i nekompetentnoj „chamberlainovskoj“ polici Zapada prema Vučiću, odnosno Zapadnoj inferiornosti spram ruskih interesa na ZB, te je za očekivati da će se Gabriel Escobar napokon, nakon nepunih pola godine „proučavanja regije“, te agresije na Ukrajinu, postaviti kao politički boss na ZB i početi isporučivati rezultate, unatoč velemajstorskim potezima Aleksandra Vučića!

*

Dodatno ističemo da je nedavno Vučić izjavio kako mu je Emanuel Macron obećao da će Srbija biti prva iduća članica EU sa ZB, dakle, unatoč okolnosti da se radi o državi koja je podržala rusku agresiju na Ukrajinu snažnije i od građana same RF!?

U sličnom tonu piše i beogradski komentator Tomislav Marković za Al-Jazeeru, pa ga citiramo: „’Večernje novosti’ koje uređuje Miloševićev Goebels – Milorad Vučelić požurile su da odmah po početku rata prenesu srpskoj javnosti što o tome ima reći Aleksandar Dugin. On je Putinov ideolog koji zagovara ideje ruske supremacije, nadmoći ruskog naroda nad svim ostalima, te zagovara sukob Rusije sa Zapadom. Dugin tvrdi da su Putinovi Rusi ‘nosioci nove ideologije – niti liberalne, ali ni komunističke’, dakle ideologija koja i nije baš nova, a bila je vrlo popularna u Njemačkoj tridesetih godina, iako to ruski ideolozi ne žele priznali. ‘Mi smo narod Imperije’, govori Dugin u ime desetina milijuna žitelja Rusije… Za njega je ovo početak željno iščekivanog sukoba civilizacija a njegove tekstove potom prenose silni desničarski portali u Srbiji, koji već godinama šire kremaljsku propagandu.“

Nadalje, poznati je beogradski intelektualac Filip David (židovskog podrijetla), komentirajući odluku Srbije da podrži Rezoluciju UN-a – kojom se osuđuje rusko djelovanje u Ukrajini, ustvrdio da je to vjerojatno ‘postignuto u dogovoru sa Rusijom’!

Završno i najvažnije – predsjednik Socijalističke partije Srbije (SPS) Ivica Dačić je ovih dana izjavio kako očekuje da Aleksandar Vučić, kao zajednički kandidat SNS-a i SPS-a, pobijedi u prvom krugu predsjedničkih izbora.

Naveo je i da je on zainteresiran za poziciju premijera Republike Srbije…, i sve je to izjavljeno u vrijeme kada ministar vanjskih poslova RF Sergej Lavrov (uz „pomoć nuklearnog oružja“) izjavljuje svjetskoj javnosti iz Antalije da njegova zemlja „nije napala Ukrajinu“!?

O autoru

* Tonči Mirić završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, bivši je djelatnik hrvatskog sigurnosnog sustava, te analitičar specijaliziran za Balkan, i države bivše Jugoslavije. Područja interesa: međunarodna politika / odnosi, geopolitika, vojna pitanja i strategije.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.