Najavu ovotjednog priznanja Palestine od strane nekoliko europskih država komentirao je za Narod.hr politolog, povjesničar i prevoditelj, izvanredni profesor na Fakultetu političkih znanosti dr. sc. Boris Havel.
Narod.hr: Možete li prokomentirati činjenicu da su Španjolska, Irska i Norveška objavile da će 28. svibnja priznati neovisnu palestinsku državu?
Havel: To nije novo. Od 193 države članice UN-a, 143 su već priznale Palestinu. Razumijem zašto su to učinile arapske i muslimanske zemlje, jer je to velikim dijelom religijsko i identitetsko pitanje. Međutim, ove tri zadnje zemlje su se, a i Slovenija najavljuje taj čin, odlučile na potez koji je nerazuman, nerazborit, nagrađuje terorizam i uvelike pridonosi većem neredu na Bliskom Istoku.
Država Palestina, naime, nikada u povijesti nije postojala, kao ni palestinska nacija, ni jezik, ni palestinska kultura, vjera. Čak ni mjesna zajednica. Tu se naprosto radi o političkom entitetu koji nema utemeljenost u povijesti. Međutim, on je velikim dijelom odraz anticionizma. Ne radi se poglavito o ljubavi prema Palestini ili Palestincima, nego o anticionizmu. Čitav palestinski narativ je smišljen poglavito kako bi se diskreditirao koncept židovske državnosti. Nagrađivanje terorističke organizacije Hamas priznanjem državnosti, nadalje, jamačno povećava sigurnosnu ugrozu za Bliski istok, ali i za Europu. To nas uči dosadašnja povijest koraka koji su vodili prema palestinskoj državnosti.
Prvi put kad se počelo ozbiljnije stavljati na stol pitanje stvaranja palestinske države, bilo je u vrijeme potpisivanja mirovnih sporazuma iz Osla 1993. godine. Tada su Izraelci prvi vjerovali da će se davanjem autonomije palestinskom društvu, a potom s vremenom i stvaranjem palestinske države, stvoriti dvije države na tom razmjerno malom prostoru, koji je dva i pol puta manji od Hrvatske, pridonijeti boljem razumijevanju između dvaju naroda i da će to, u konačnici, dovesti do suživota, mira, sklada, prosperiteta i dobrosusjedskih odnosa.
Havel: ‘U samo dvije godine ubijeno više od 30 posto svih civila nego od ’48. do ’95.’
Ono što se dogodilo nakon potpisivanja tog sporazuma je povećanje prostora za djelovanje palestinskih skupina poput PLO-a. U sljedeće dvije godine nakon potpisivanja sporazuma, od ’93. do ’95., ubijeno je više od 30 posto svih civila ubijenih u terorističkim napadima od osnutka države Izrael. Dakle, od 1948. do ’95., 30 posto ih je ubijeno samo u te dvije godine – između ’93. i ’95.! Zašto? Zato što je kroz korake prema priznanju palestinske samostalnosti, a potom i državnosti, to omogućeno kroz osnaživanje, naoružavanje, organiziranje i komunikaciju aktera koji su među Palestincima bili nositelji nasilja, a to su oni koji su vodili Palestince. Iznimka je nekoliko kršćana bez većeg utjecaja, kao što je bila Hanah Ashrawi. Većina palestinskih vođa bili su nasilnici, neiskreni sugovornici o miru, a to su i danas.
Drugi korak je napravljen kada se Izrael povukao iz pojasa Gaze 2005. Nakon tog povlačenja, 2006. su organizirani prvi demokratski izbori. Izrael je mislio da će s krajem okupacije među Palestincima procvjetati uljuđeno društvo. No, na vlast je došla najagresivnija i najradikalnija organizacija koja je među njima postojala, a to je Hamas. I nakon 2006., umjesto izgradnje mirnog palestinskog društva, započelo se s izgradnjom lansirnih rampi i krijumčarenjem oružja za pojedinačno i masovno ubijanje Židova. Projektili koji su se potom počeli ispaljivati na Izrael, a ispaljeno ih je na tisuće do danas, s godinama su postajali sve sofisticiraniji i dalekometniji.
Da nije bilo izraelskih vojnih intervencija u pojasu Gaze, ne bi postojao kutak u Izraelu koji je siguran za život. Ono što se zbilo 7. listopada prošle godine bio je najveći pokolj Židova nakon Holokausta. Zbog toga je Izrael i napao Gazu, i to valja imati na umu u svakoj analizi današnjega sukoba. Ići prema novom krugu pružanja nekakvog političkog ustupka takvoj nasilnoj i radikalnoj zajednici, kakva predvodi Palestince u Gazi, izravna je nagrada teroristima za taj čin. Povijesno gledano, nema nikakve dvojbe da će svaki politički ustupak otvoriti novi prostor za širenje nasilja od strane džihadista.
>Španjolska, Irska i Norveška objavile priznanje Palestine
Priznanje Palestine ‘nagrada za terorizam’
Narod.hr: Izrael poručuje kako su planovi za priznanje Palestine “nagrada za terorizam”. Slažete li se s time?
Havel: Apsolutno. To se priznanje ne može ni na koji drugi način tumačiti. To da se u Gazi radi o humanitarnoj katastrofi je vrlo sporan argument. S jedne strane, tamo dolazi jako puno hrane, vode i drugih potrepština. Međunarodna zajednica oštro kritizira Izrael zato što brani živote svojih građana, a u isto vrijeme ta ista međunarodna zajednica nije ni na koji način pridonijela da se civili sklone s bojišta, kao što je, primjerice, napravila u Ukrajini. I ovdje se moglo maknuti civile, privremeno, na područje Sinaja, koje je ogromno. Zašto se to nije napravilo? Jedan je razlog osporavanje izraelske vojne akcije, a drugi taj što Egipćani ne žele palestinsku populaciju u svojoj zemlji.
Netočno je i da tamo masovno vlada glad. Postoji samo jedna skupina za koju se sa sigurnošću može reći da gladuje i možda umire od gladi. Ta skupina su oteti Izraelci, kojih je danas skoro 130. Tko o njima govori? Među njima su djevojke koje su otete i silovane, djeca zatočena u Hamasovim jazbinama… To su ljudi koji danas u Gazi gladuju. I njima priznanje Palestine ni na koji način neće pomoći.
Plasiranje bliskoistočnih sadržaja u medijima
Puno je toga što je krivo postavljeno i što je u medijima plasira na krivi način. Ne mislim da hrvatski mediji imaju lošu namjeru. Mediji nemaju kvalitetnih analitičara Bliskog Istoka, pa „prepisuju“ iz medija za koje vjeruju da ih imaju. To je poglavito Al Jazzera koja ima kvalitetnu produkciju, ali Al Jazzera je pristran i nevjerodostojan medij i uglavnom služi kao glasnogovornik Hamasa. Prenošenje njihovih poruka pridonosi lošem razumijevanju i lošem imidžu Izraela u javnosti.
Neki od zadnjih ubijenih talaca pronađeni su ispod zgrada UNRWA-e. To UN-ovo tijelo jedno je od uporišta Hamasovih terorista. Nemali broj UNRWA-ova osoblja uključeno je u djelovanje Hamasa i drugih džihadističkih organizacija. To nije došlo do naših medija, jer to nije objavila Al Jazeera. Međunarodni akteri povezani s UN-om uglavnom ne pridonose konstruktivnom rješenju palestinskog problema. Prvi korak prema bilo kakvom rješenju jest uništiti Hamas, ili barem suzbijanje njegove ključne uloge u Gazi. Ako se to ne napravi, čeka se sljedeći krug terorizma ratovanja. Ako se toj terorističkoj organizaciji da politički legitimitet kroz priznavanje Palestine, ne samo da se čeka sljedeći krug nasilja, nego će se Hamas time dodatno osnažiti kao akter na široj bliskoistočnoj pa i svjetskoj pozornici.
Palestinska država prijetnja velikom dijelu svijeta
Narod.hr: Naveli ste kako bi Palestinska država danas bila daleko veća prijetnja Izraelu i stabilnosti širega Bliskog istoka, nego prije desetak godina. Možete li ukratko objasniti zašto?
Havel: Zato što je ta organizacija bolje organizirana, bolje opremljena, bolje naoružana i s ozbiljnom podrškom niza država, poput Turske, Irana, svih zemalja takozvanog nesvrstanog svijeta itd. Kada se Hamas tek pojavio, tada je nositelj palestinske ideje državnosti bio Fatah odnosno PLO. I PLO je teroristička organizacija, ali u smislu u kojem su vođeni nacionalnim a ne religijskim motivima, s njima se u stanovitoj mjeri moglo pregovarati. Hamas je religijski pokret. U Hamasovoj povelji piše da nema pregovora s Izraelom i da je jedini način na koji se može riješiti palestinsko pitanje – džihad.
To je aspekt koji je sada izraženiji nego u prošlosti. Takvi su argumenti u prošlosti nekima bili bizarni. Oni su bizarni i danas. Međutim, oni kroz utjecaj društvenih mreža postaju prihvaćeniji. Osnaživanje jednog takvog globalnog džihadističkog pokreta ne samo da ugrožava Izrael, nego i stabilne bliskoistočne države poput Egipta, Jordana, Saudijske Arabije, država Perzijskog zaljeva, a potom i velik dio svijeta uključujući Europu. Teorija džihadizma je osvajanje čitavog svijeta, ne samo Izraela. Taj svijet se dijeli na dom Islama i dom rata, a u domu rata su hrvatske zemlje jednako kao i Izrael.
>Havel: Ime Palestina izmišljeno je kako bi se suzbilo ime Judeja, teško je reći da Židovu nije mjesto tamo
mn
Narod.hr: Saborski zastupnik stranke Možemo! i nositelj liste za europske izbore Gordan Bosanac u četvrtak je zatražio od Vlade da Hrvatska prizna Palestinu te ju pozvao da prestane s “neljudskom pasivnošću”. Možete li to prokomentirati?
Havel: Ne znam je li hrvatski parlamentarni život ikad dosegnuo veće dno nego što ga je dosegnuo ulaskom Gordana Bosanca u Sabor. On, kao ni ostatak ljevice, nema nikakvu originalnu misao. Izjava Gordana Bosanca u skladu je s onim što ekstremna ljevica zastupa i drugdje u svijetu. A ekstremna ljevica, ti novi marksisti, lenjinisti i komunisti koji sebe nazivaju antifašistima, u političkom su i svjetonazorskom savezništvu s džihadizmom. To je, smatram, najbizarnije savezništvo 21. stoljeća.
S druge strane, postoji i savezništvo između Izraela i nositelja konzervativne misli na Zapadu, koje se vidi u Hrvatskoj. Velika većina Hrvata koji su umjerenih, domoljubnih, konzervativnih nazora, aktivni ili manje aktivni katolici, ljudi kršćanskog svjetonazora, osobito oni koji poznaju Bibliju, razumiju da je Izrael njihov prirodni i svjetonazorski saveznik. Oni koji poznaju geopolitička zbivanja razumiju i da je Izrael sigurnosni saveznik Hrvatske i Hrvata.
Kroz aktualni sukob u Gazi mnoge su se karte stavile na stol, mnoga savezništva, prijateljstva i neprijateljstva su vidljivija nego ikada prije. To je osobito razvidno u pitanju saveza samozvanih antifašista s džihadistima protiv Izraela, na tragu Bosančevog zahtjeva. Drago mi je što hrvatska Vlada u ovim pitanjima vodi opreznu i pametnu politiku i ne daje prostora ljevičarskom anticionizmu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
