Na današnji dan 28. srpnja 1914. počeo je strašni i krvavi I. svjetski rat. Okidač mu je bio atentat u Sarajevu, a u pozadini ubojice i terorista stajala je želja za stvaranjem Jugoslavije. Gavrilo Princip se 15. listopada 1914. na sudu izjasnio: “Ja sam nacionalista Jugoslaven. Moja je težnja ujediniti sve Jugoslavene u kojoj bilo državnoj formi i osloboditi ih od Austrije.” (Vojislav Bogićević, Sarajevski atentat, Sarajevo, 1954, str 58).
Poznato je da je I. svjetski rat, u kojem je poginulo 16 milijuna ljudi i koji je donio toliku patnju i nesreću cijelom svijetu, počeo terorističkim aktom jednog Srbina. Gavrilo Princip ubio je austro-ugarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinandai njegovu ženu u Sarajevu. Kao i svaki takav bezuman i teroristički čin, izazvao je šok i osudu u svjetskoj javnosti.
Srbija slavi terorizam i ubijanje
Samo u Srbiji i kasnije u Jugoslaviji, ovaj čin terorizma, bez uzroka i povoda, izazivao je divljenje, a Gavrilo Princip je bio nacionalni junak i borac za slobodu. Po Gavrilu Principu nazivane su ulice, škole, trgovi, parkovi, a terorist i ubojica se slavio kao nacionalni junak, hrabri vitez, borac protiv omraženog Zapada i kapitalizma, srpski junak… U školama se učilo da je ovo ubojstvo srušilo ‘omraženu buržoarsku Austro-Ugarsku’ i omogućilo stvaranje Jugosavije, zemlje ‘bratskih’ naroda i narodnosti. Prvo pod srpskim kraljem, a onda pod komunističkim dikatotorom.
I nije to daleko od istine. Jugoslavija je stvorena, pod kapom Srbije, 1918. godine. Ali cijena svega je bila smrt, razaranje, krv, ubijanje milijuna ljudi i još više ucviljenih i uplakanih milijiuna majki i djece. To normalnom čovjeku nije za ponos i radost, već izaziva sućut i empatiju, kao i svaki rat. Samo poremećen čovjek želi ratove i ubijanja, smrt i razaranja. Ali neka na ne čudi, takvo stanje u Srbiji još je danas.
Zločinac, ubojica i terrorist Gavrilo Princip, koji je ubio vladara strane države koja je, do tada, pomagala Srbima čak 200 godina u borbi protiv Turaka, u Srbiji je i danas – junak. Ne samo u Srbiji, nego čak i u BiH, gdje su općinske vlasti rodnog mu Bosanskog Grahova zahtijevale da se 2018.stavi lik Gavrila Principa u općinski grb.
BiH: Vlasti u Bosanskom Grahovu žele Gavrila Principa na grbu općine
Svjetski rat počeo je u ime ideje Jugoslavije
No, vrlo malo ljudi zna da je ovaj zločinac i terorist počinio ovo krvavo ubojstvo u ime stvaranja Jugoslavije, koja tada još nije postojala. Gavrilo Princip sam je priznao da je terorist i Jugoslaven.
Vrlo važno je da je to bilo u vrijeme kada nije postojala Jugoslavija. To znači da je ideja stvaranja Jugoslavije bila povodom početka velikoga svjetskog rata.
I uspio je Gavrilo.
Doduše, cijena tog nacionalističkog jugoslavenskog ludila je bila razorena Europa i miljuni mrtvih.
Ali Jugoslavija je stvorena, baš kako je želio zločinac Gavril Princip.
Pri tome je razorena je jedna uređena i prosperitetna država kao Austro-Ugarska, koja bi se vjerojatno kao sve kultivirane države Europe vremenom raspala u miru, bez strašnog rata.
A stvorena je druga, primitivna, nazadna i balkanska država, Jugoslavija.
70 godina boravka Hrvata u Jugoslaviji nacionalna je tragedija
Samo 70 godina boravka Hrvata u Jugoslaviji koštalo ih je puno više nego 1000 godina u Habsbursškoj monarhiji, Austro-ugarskoj ili bilo kakvim državama srednje Europe. Zbog srbijanskog nacionalizma i opijenosti idejom Velike Srbije, po cijenu genocida and Hrvatima, Bošnjacima, Albancima, Crnogorcima i drugima, velikosrpska Jugoslavija dva se puta u 70 godina raspadala u krvi.
Postoje priče i svjedočanstva kako su pripadnici Mlade Bosne, konspirativne terorističke organizacije kojoj je pripadao Gavrilo Princip, znali gostovati u Londonu, pa i prije atentata, te kako su bili povezani s drugom srbijanskom terorističkom organizacijom Crna Ruka. Ali ostavimo to danas po strani. Naravno da su uzroci velikog rata i ratova puno kompleksniji i složeniji od jednog atentata, ali okidač velikoga rata i ljudske nevolje je i ovaj puta povukao jedan Srbin, ali u ime – Jugoslavije.
Ideja Jugoslavije krije u sebi ideju Velike Srbije i vladavine Srba
Gavrilo Princip je 28. srpnja 1914. ubio Franju Ferdinanda i njegovu suprugu i to je bila kap koja je prelila čašu loših odnosa Austrougarske i Srbije. Srbija je prije toga godinama izazivala i provocirala Austro-Ugarsku, imajući u idejama ‘otimanje’ njenog teritorija koje bi uzrokovao raspad te višenacionalne države. Srbija se htjela proširiti na Vojvodinu (veliki dijelovi Srijema, Bačke, Banata), Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku (osobito more). I to je bio jedan od povoda atentata i stvaranja Jugoslavije, u naravi kao proširene Velike Srbije, države pod upravom Srbije i Beograda. Takve su bile obadvije Jugoslavije, i monarhistička i komunistička. Nakon atentata izbio je rat između carevine i Srbije, koji je prerastao u svjetski rat.
Srpska povijest koja se u svezi ovog događaja oglašava iskrivljava stvari. Niti su je direktni sudionici povijesnih događaja vidjeli na način kako je danas predstavljena. Srpska povijest koja je predstavljena javnosti nastala je u glavama srpskih nacionalnih ‘radnika’ iz Beograda (povjesničara nižeg ranga, pravoslavnih svećenika, književnika, političara, članova SANU-a, medija…).
Srpska pravoslavna crkva i danas slavi Gavrila Principa kao junaka. Čak ne bi čudilo da i on postane ‘svetitelj’ kao neki zločinci iz II. svjetskog rata, kao popovi Slobodan Šiljak i Maca Vukojičić.
Milorad Vukojičić Maca – Srpska pravoslavna crkva proglasila svecem četničkog ‘popa Koljača’!
Za primjer, mitropolit SPC u Crnoj Gori Amfilohije, 19. siječnja 2014. je o Gavrilu Principu rekao – “Gavrilo Princip je samo branio slobodu i svoj narod. . . ime mu je Gavrilo, anđeosko ime bilo, sve mu je u duhu slobode” (“Mitropolit Amfilohije: Gavrilo Princip je bio borac za slobodu”, portal Kurir, 19. siječnja2014)
No, mitropolit Amfilohije nije rekao istinu kojoj ideji je pripadao Princip, pa se to treba znati.
Gavrilo Princip se 15. listopada 1914. na sudu izjasnio: “Ja sam nacionalist Jugoslaven. Moja je težnja ujediniti sve Jugoslavene u kojoj bilo državnoj formi i osloboditi ih od Austrije.” (Vojislav Bogićević, Sarajevski atentat, Sarajevo, 1954, str 58).
Okidač krvavog svjetskog rata bio je zbog opijenosti idejom Jugoslavije.
I nije to bio kraj, krv je tekla gradovima i selima Jugoslavije kroz svih 70 godine te umjetne velikosrpske tvorevine. Najmanje krvi bilo je u Srbiji, a najviše u Hrvatskoj. Nastala je u krvi i nestala u krvi, ne ponovila se više – nikada.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
