Istraživanje pokazalo: Među vjernicima manje su prisutni samoubojstvo, zlouporaba droga i trovanje alkoholom

Foto: Getty Images

Osobe koje su članovi vjerskih zajednica, tj. one koje pohađaju vjerske službe, manje su sklone samoubojstvima, zlouporabi droga i trovanju alkoholom, pokazalo je nedavno objavljeno istraživanje o kojemu detalje donosimo u nastavku.

Smrt  iz očaja

Anne Case i Angus Deaton skovali su izraz “smrt iz očaja” za smrti povezane sa samoubojstvom, zlouporabom droga i otrovanjem alkoholom u svom utjecajnom članku iz 2015. Ustvrdili su da je takvim smrtima često zajedničko beznađe i ravnodušnost prema životu. Broj smrti iz očaja dramatično se povećao tijekom zadnjih nekoliko desetljeća, osobito kod bijelaca i bjelkinja bez fakultetskog obrazovanja. Noviji trendovi zapravo su tako snažni da su tri godine uzastopno, 2015., 2016. i 2017., doveli do smanjenog očekivanog životnog vijeka u Sjedinjenim Američkim Državama. To je najduži uzastopni pad od Prvog svjetskog rata. Nedavni članak u Programu za ljudski napredak na Harvardu, objavljen ovoga mjeseca u časopisu JAMA Psychiatry, koji ima i podcast, istražuje potencijalnu zaštitnu moć vjerske zajednice u sprječavanju takvih smrti iz očaja.

Studija

Studija je proučavala 66.492 žena iz II. studije zdravlja medicinskih sestara te 43.141 muškarca iz Studije praćenja zdravstvenih djelatnika, prateći ih tijekom otprilike dva desetljeća. Ispitivali su je li pohađanje vjerskih službi bilo povezano s manjom vjerojatnošću smrti od samoubojstva, predoziranja drogom ili alkohola u otprilike 20 godina praćenja. Kontrolirali su brojne druge značajke uključujući dob, rasu, geografsku regiju, dohodak, zdravstveno stanje, zdravstvena ponašanja, pušenje, duševno zdravlje, druge oblike društvene potpore i brojne druge varijable.

Što je otkriveno

Žene u II. studiji zdravlja medicinskih sestara bile su praćene od 2001. sve do 2017., kad se procjenjivalo pohađanje vjerskih službi. U usporedbi s onima koji nikad nisu prisustvovali vjerskim službama, sudionici koji su ih pohađali barem jedanput tjedno imali su 68 posto manju vjerojatnost da će umrijeti od samoubojstva, predoziranja drogom ili alkohola, tijekom 16 godina praćenja. To je vrijedilo čak i nakon kontroliranja za potencijalno širok raspon zbunjujućih čimbenika. Među muškarcima u Studiji praćenja zdravstvenih djelatnika, praćenim od 1988. do 2014., oni koji su prisustvovali svaki tjedan, u usporedbi s onima koji nisu uopće, imali su 33 posto manju vjerojatnost smrti od samoubojstva, predoziranja drogom ili alkohola, tijekom 26 godina koliko su bili praćeni. U radu je razmatran širok raspon analiza osjetljivosti kako bi se vidjelo jesu li se rezultati puno razlikovali na temelju različitih načina analiziranja i promatranja podataka i rezultati su bili prilično dosljedni. Ta su smanjenja u stopama smrti bila znatna. Smanjenja su tolika da su se spominjala i u naslovima članaka u listu Harvard Gazette. Ovako velike povezanosti valja dodatno razmotriti.

Ekonomski i društveni kontekst

Opaženo povećanje broja smrti iz očaja tijekom vremena očito je zabrinjavajuće. Potrebna su dublja promišljanja za rješavanje ovoga problema. Autori Case i Deaton tvrde da je jedan od uzroka manje prilika za zaposlenje za radničku klasu, što dovodi do financijskih poteškoća, osujećenih očekivanja i beznađa. Te probleme nadalje povećavaju sve slabije društvene i obiteljske potporne strukture te smanjenje broja brakova kojemu nesumnjivo doprinose i ekonomske poteškoće. Problemi poput ovih se štoviše, i nažalost, podudaraju s povećanom dostupnošću i uporabom opioida, što je pak također doprinijelo ovim smrtima iz očaja. Ekonomske poteškoće i one povezane sa zaposlenjem svakako su važan kontekst u kojem se može pojaviti očaj.

Međutim, očaj nije ograničen na radničku klasu ili ekonomske poteškoće. Očaj se može pojaviti u bilo kojem trenutku kad se pojave naizgled nepremostivi problemi. Jedna je takva situacija iscrpljenost djelatnika u zdravstvu. Sve veći stres kojima su izloženi liječnici, medicinske sestre i drugi zdravstveni djelatnici doveli su do povećane iscrpljenosti i sve manjeg zadovoljstva poslom. Studije govore o višim stopama samoubojstva među zdravstvenim djelatnicima nego u općoj populaciji, možda posebice kod žena. Zahtjevi koji se postavljaju pred zdravstvene djelatnike tijekom pandemije koronavirusa (COVID-19) vjerojatno će dodatno povećati taj stres kao potencijalan uzrok očaja.

Zato moramo razmotriti važne resurse za suočavanje s očajem i sprječavanje smrti iz očaja, kako u ovom kontekstu tako i u drugima. Vjerske zajednice mogle bi biti jedan takav resurs.

Vjera i suočavanje s očajem

Studija nije mogla ispitati mehanizme kojima vjerske službe izgleda sprječavaju te smrti iz očaja. Pokušat će se to ispitati u kasnijem radu. Međutim, nekoliko se mehanizama čini vjerojatnim. Društveni odnosi koji se stvaraju unutar vjerske zajednice mogu pomoći u pružanju potpore i ohrabrenja kad se pojedinci suočavaju s problemima i s očajem. Vjerske bi zajednice također mogle poticati veći osjećaj svrhovitosti koji pomaže u teškim vremenima. Vjerski nauk o vrijednosti i dostojanstvu svojstvenom svakom životu te nauk o tome da je samoubojstvo stoga pogrešno, također vjerojatno daju svoj doprinos.

Nauk o odgovornosti koju čovjek ima da se brine za svoje tijelo mogao bi sprječavati riskantnija ponašanja u vezi s prekomjernom konzumacijom alkohola i uporabom droga. Vjerovanje ili nada da je Bog prisutan ili da će osigurati bolju budućnost također bi mogli umanjiti osjećaj očaja. Vjerski nauk mogao bi pomoći i bolje razumjeti patnju te pomoći ljudima da pronađu smisao u trpljenju. Samo trpljenje, iako je neizbježno teško, može pružiti prilike za rast karaktera te potaknuti osobu da se okrene uzvišenim izvorima vjere, nade i smisla, te može dovesti do novog vrednovanja vlastite svrhe i vrijednosti. Takav novi smisao može isto tako pomoći u sprječavanju teških borbi s očajem te time spriječiti i smrti iz očaja. Vrlo je moguće da vjerske zajednice doprinose na sve te načine, kao svojevrstan lijek za očaj.

Iako se studija specifično bavila ulogom vjerske zajednice, važni su i drugi oblici sudjelovanja u zajednici te bi mogli biti povezani s nižom stopom samoubojstava. Međutim, činjenica da vjerske zajednice nude ne samo društvenu potporu već i svrhu, nadu i smisao u trpljenju mogla bi djelomice biti razlog zašto je otkriveno da je vjerska zajednica blagotvornija za sprječavanje samoubojstva i smrtnost od drugih oblika društvene potpore. Društvena potpora i drugi oblici života u zajednici jesu važni. Međutim, za one s vjerskim obvezama, zajednički oblici sudjelovanja u vjeri mogli bi biti osobito korisni.

Kako dalje

Dok je svijet u krizi uzrokovanoj pandemijom koronavirusa, u porastu su problemi očaja. Stope samoubojstava u SAD-u već su neko vrijeme u porastu. Moramo pristupiti tim problemima iz različitih uglova, uključujući one koji se odnose na ekonomski kontekst, potencijalne terapijske pristupe i rješavanje stanja koja utječu na očaj. Međutim, moramo razmotriti i resurse koji nam pomažu izravno se suočiti s očajem. Vjerska zajednica jedan je takav resurs. Podaci iz naše studije daju čvrste dokaze da to vrijedi za zdravstvene djelatnike. U daljnjem radu moglo bi se ispitati imaju li slična udruženja također ulogu u teškim ekonomskim situacijama s kojima se trenutačno suočava radnička klasa.

No nažalost, sadašnja pandemija, koja je sama po sebi mnogima izvor očaja, općenito je dovela do privremenog ukidanja vjerskih okupljanja. U nekom budućem članku istražit će se kako bi se pojedinci i zajednice mogli suočavati s takvim izazovima kad je jedno o najvažnijih sredstava suočavanja s očajem naizgled nedostupno.

Reference

Program za ljudski napredak (Human Flourishing Program) na Harvardovom Institutu za kvantitativnu društvenu znanost ima za cilj proučavati i promicati ljudski napredak te razvijati sustavne pristupe sintezi znanja iz različitih disciplina. Ovdje se možete prijaviti za mjesečni e-mail o istraživanjima iz Programa za ljudski napredak, ili kliknuti ovdje ako ih želite pratiti na Twitteru. Za prethodne članke posjetite Human Flourishing Blog na stranici Psychology Today.

Chen, Y., Koh, H.K., Kawachi, I., Botticelli, M., and VanderWeele, T.J. Religious service attendance and deaths related to drugs, alcohol, and suicide among US health care professionals. JAMA Psychiatry, u tisku. DOI:10.1001/jamapsychiatry.2020.0175.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr