Nedavno smo objavili članak pod naslovom “Oligarh plaćao crtanje svastika u Ukrajini da bi se opravdale Putinove tvrdnje o nacizmu?” u kojemu smo pisali kako je oligarh s ruskim vezama financirao operaciju/program crtanja svastika po Ukrajini kako bi se dobila potvrda za Putinove neutemeljene tvrdnje o nacizmu u Ukrajini. Prisjetimo se i tzv. operacije “Labrador” i “Opera” kojom je agresorska Kontraobavještajna služba JNA početkom Domovinskog rata htjela hrvatsku vlast prikazati pronacističkom, kao i na svastiku koja se 2015. tijekom utakmice pojavila na poljudskom stadionu, a čiji “crtači” nikad nisu pronađeni.
Podsjetili smo i kako je 2014. godine, tijekom okupacije Krima i dijelova Donbasa, Stalna misija Ruske Federacije u Ženevi objavila na Twitteru čak i fotografiju s nacističkom zastavom na pročelju zgrade uz službenu ukrajinsku zastavu optužujući Ukrajinu za nacizam, da bi se kasnije utvrdilo kako je fotografija snimljena za vrijeme snimanja filma.
Pokušaji diskreditacije protivnika na način da ga se optuži za nacizam i antisemitizam, čest su način vođenja specijalnog rata.
Osim toga, Sigurnosno obavještajna agencija (SOA) u rujnu 2021., između ostalog, upozorila je:
“Kroz medije i javne nastupe istaknutih pojedinaca, u pojedinim državama susjedstva nastavilo se plasiranjem narativa kojim se želi osporiti legitimnost i zakonitost oslobodilačkih vojno-redarstvenih operacija tijekom Domovinskog rata, a Republiku Hrvatsku se iskrivljavanjem činjenica sustavno pokušava prikazati kao državu nastalu na zločinima te kao sljednicu politike i postupaka kvislinške NDH iz Drugog svjetskog rata”.
> Na što nas je SOA upozorila u rujnu, ali nismo shvatili?
> Višnja Starešina: Tajna veza labradora i svastike
Operacije “Labrador” i “Opera”
Tzv. operacijama “Labrador” i “Opera” agresorska je Kontraobavještajna služba JNA početkom Domovinskog rata htjela hrvatsku vlast prikazati pronacističkom.
Podmetnute su i aktivirane eksplozivne naprave u Židovskoj općini u Zagrebu i na židovskom groblju na zagrebačkom Mirogoj. U sklopu protuhrvatske propagande televizijski snimci stradalih Hrvata prikazivali su se kao snimci srpskih žrtvava hrvatskih zločina.
Naziv “Opera” je bila naziv za “Odjeljenje za propagandni rat”. U ožujku i travnju 1994. godine Radenko Radojčić je u iskazu Službi za zaštitu ustavnog poretka razotkrio mrežu suradnika KOS-a JNA u vrhu SKH-SDP 1990.-te godine. Tu navodi imena većeg broja osoba koje su (barem tako R. Radojčić tvrdi) organizirano pomagale u provođenju aktivnosti usmjerenih na sprječavanje osamostaljenja, uključivo i razoružavanje Hrvatske neposredno prije predaje vlasti demokratski izabranim predstavnicima naroda u svibnju 1990. godine. Navodi se da su hrvatske obavještajne službe razotkrile 63 agenta KOS-a u gradovima Hrvatske; ali su i nakon toga nastavljene specijalnoratovske aktivnosti KOS-a, kojima se upravljalo sa zapovjednog mjesta u Komandi Ratnog zrakoplovstva JNA u Begradu.
Bombaški napadi
U kolovozu 1991., ogranak Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, KOS, izveo je nekoliko aktivnosti pod kodnim nazivom Operacija Labrador, s ciljem kompromitiranja Hrvatske. Operacija Labrador trebala se sastojati od nekoliko terorističkih napada sa ciljem da se upotpune aktivnosti Operacije Opera – propagandne kampanje koja je trebala dezinformirati medije. Te dvije operacije htjele su Hrvatsku, koja je planirala proglasiti neovisnost od SFR Jugoslavije, predstaviti svijetu kao profašističku državu koja se nije maknula od stanja svijesti NDH. Alternativno ime Operacije Opere bilo je Operacija Opera-Orijentalis, ili Operacija Opera Orientalis.
Operaciju Labrador vodio je pukovnik general Slobodan Rakočević, voditelj odjela KOS-a u Zemunu. U Zagrebu, operativnu kontrolu Labradora dodijeljena je pukovniku Ivanu Saboloviću,i majoru Čedi Kneževiću. Pukovnik Radenko Radojčić je imao zadatak stvoriti zalihe eksploziva u Zagrebu i okolici, kao i postavljanje eksplozivnih naprava. Eksplozivi i neka oružja smještena su na nekoliko lokacija.
Dana 19. kolovoza židovski centar u Palmotićevoj ulici u Zagrebu i židovski grobovi u Mirogoju su pretrpjeli bombaške napade kao dio te tajne operacije. Eksplozije su uzrokovale materijalnu štetu, ali nije bilo ljudskih žrtava. Nije bilo javnog poziva za preuzimanje odgovornosti ovog čina. Uz te dvije eksplozije, postoje optužbe da su KOS-ovi agenti odgovorni i za bombaške napade na pruzi Zagreb-Beograd kraj Vinkovaca kao i na željezničku prugu između Gline i Vojnića.
Poljudska svastika
Na poljudskom se travnjaku tijekom nogometne kvalifikacijske utakmice hrvatske reprezentacije 2015. za Euro, u vrijeme SDP-ove vlade Zorana Milanovića, pojavili obrisi svastike.
Ovaj skandal kojeg su mediji i političari javno osuđivali nije, zanimljivo, nikada dobio sudski epilog. Do danas nije utvrđeno tko su diverzanti koji su uoči utakmice na travnjaku iscrtali svastiku.
“Da je rasvijetliti odnos ili moguću tajnu vezu između ‘labradora’ i ‘svastike’, mnoge afere koje posljednjih dana opterećuju domaću javnu i političku scenu, od (neo)fašizacije i antifašističkog otpora, preko gušenja slobode medija i drugih sloboda do političkih podjela oko smijenjenog šefa SOA-e, bile bi jasnije. Neke se možda ne bi ni dogodile ili bi postale posve prozirne, svedene na svoju pravu, kunsku mjeru” pisala je Višnja Starešina 2016. objašnjavajući:
““Opera” je zapravo bila operativna grupa za propagandni rat, kao dio specijalnog rata protiv Hrvatske. Osim lansiranja priča o fašističkoj državi i fašističkoj vlasti, kojima je bio cilj spriječiti međunarodno priznanje Hrvatske, fokus njihova djelovanja bio je izazivanje defetizma u obrani Hrvatske kreiranjem i širenjem (lažnih) priča o izdajama. Protagonisti tadašnjeg “Labradora”, “Opere” i srodnih specijalnih operacija nisu uspjeli ostvariti glavni cilj, spriječiti Hrvatsku da postane samostalna država, nastavlja Starešina u svojoj kolumni.
Protagonisti “Labradora” i “Opere” ostali infiltrirani u hrvatskom društvu
Ali su uspjeli o(p)stati nedetektirani, infiltrirani u hrvatskim sustavima – od politike, sigurnosti i policije, do medija, sveučilišta i pravosuđa. O tome postoje metri sudskih spisa pred Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu, ponešto postoji i u spisima münchenskog suđenja Perkoviću i Mustaču.
Uostalom bivši agenti sami su se kao svjedoci hvalili pred Haaškim sudom kako njihovi bivši drugovi i danas upravljaju Hrvatskom (Slobodan Lazarević, Mustafa Čandić). No simptomatično je da, unatoč u Haagu podastrtim dokazima, u Hrvatskoj te operacije i njihovi protagonisti nikada nisu rasvijetljeni sudski, a bojim se ni obavještajno. Tek je izraz “labrador” postao sinonim za sve vrste specijalnog rata koji dolazi iz kuhinje istočnog susjedstva, s jakim uporištima u hrvatskim državnim sustavima, a s ciljem balkanizacije države, kako bi “region” ostao na okupu.
Svastika u ovom slučaju nije sestra “labradorove” žene, već kukasti križ koji su još uvijek nepoznati počinitelji pesticidom iscrtali na travnjaku Poljuda uoči kvalifikacijske utakmice Hrvatske i Italije prije gotovo godinu dana. Nakon što su je za vrijeme same utakmice reflektori očekivano osvijetlili, slika (neo)fašističke Hrvatske poslana je u svijet.
Taj je događaj postao ključno mjesto za rasvjetljavanje priča o fašizaciji Hrvatske. Ili alternativno, za rasvjetljavanje priče o specijalnom ratu protiv Hrvatske, u kojem su priče i incidenti fašizacije tek jedan od instrumenata, baš kao i prije četvrt stoljeća. S time što se sada ne radi o pitanju priznanja samostalne hrvatske države, već o pitanju njezine orijentacije u aktualnom globalnom američko-ruskom sučeljavanju Istok-Zapad.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
