Analitičar Meter: Biden i Demokrati kreiraju opasnu politiku prema Hrvatskoj i BiH

“Ovakva američka nasilna politička nametanja protuprirodnih rješenja za budućnost BiH, a time i Hrvatske i Hrvata u BiH, mogu dugoročno, a možda i srednjoročno pa i ranije, rezultirati samo još većim unutarnjim podjelama, pa i sukobima – sve do potpunog raspada te zemlje”,, smatra Zoran Meter, glavni urednik i analitičar za geopolitika.news u svojoj kolumni za taj portal koju djelomice prenosimo.

Ono o čemu se kod nas u Europi malo zna i govori upravo je ta ekonomska borba između američkih saveznih država, koja je sve snažnija. U nedostatku novih vanjskih tržišta zbog pojave drugih velikih „igrača“ i konkurencije (Kina i niz drugih sve snažnijih i samouvjerenijih zemalja; američki je udio na svjetskom tržištu od poslijeratnih oko 50 posto sada pao na 20-ak posto, pa je tendencija i više nego razvidna), američke nacionalne korporacije međusobno se sukobljavaju i preotimaju naizgled podijeljeno lokalno tržište, što prijeti milijunima ljudi u egzistencijalnom smislu. To može dovesti do pojave pravih (polu)mafijaških klanova koji će svojom moći utjecati na svakodnevni život ljudi. Jer svaka od tih država ima i svoje „oligarhe“ ili milijardere, koji su svoj kapital i moć stekli nadzorom nad konkretnim gospodarskim sektorima – bilo poljoprivrednim, bilo energetskim, tehnološkim ili industrijskim. Poput teksaškog „naftnog kralja“ Rockefellera, ili Billa Gatesa, ili Zuckerberga kao kalifornijskog IT „oligarha“ i td., i td. Takvim „igračima“ za održavanje i širenje moći trebaju nova tržišta i proširenja proizvodnje a ne restrikcije i zabrane iz „Centrale“ učmalog washingtonskog establišmenta u ime nekih „uzvišenih“ ekoloških, klimatoloških ili ideoloških ciljeva.

Joe Biden i demokrati nisu naučili ništa iz ratova za Veliku Srbiju

Prije dva tjedna iskusni bivši hrvatski diplomat i nekadašnji savjetnik za vanjsku politiku prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana dr. sc. Darko Bekić izjavio je kako američka diplomacija nije ništa naučila iz balkanskih ratova u proteklih 30-ak godina. Pri tom je imao na umu najnovije političke inicijative koje s pobjedom Joe Bidena na američkim izborima sve češće izlaze na vidjelo od strane bliskih Bidenovih suradnika ili simpatizera Demokratske stranke, a tiču se modaliteta rješavanja dugogodišnjeg bosansko-hercegovačkog „gordijskog čvora“ kojeg razmrsiti nije uspio niti čuveni Daytonski sporazum čija je 25.-ta godišnjica potpisivanja nedavno obilježena.

> Dr. sc. Bekić: Orkestrirani napadi na Hrvate potencijalno ukazuju na Bidenovu politiku prema BiH

Te su inicijative vrlo diskutabilne pa i opasne – prije svega po interese pripadnika hrvatskog naroda u toj zemlji kao najmalobrojnijeg i najranjivijeg s obzirom kako, poput ostala dva, nema svoju zaokruženu teritorijalnu i administrativnu jedinicu (ima je u sklopu FBiH u kojoj je, međutim, izložen stalnim političkim i drugim pritiscima i preglasavanjima od strane većinskog bošnjačkog naroda po svim bitnim pitanjima, uz nakaradni izborni zakon prema kojem samostalno ne može odlučiti niti o svom predstavniku u najvišem državnom tijelu – predsjedništvu BiH iako na to ima ustavno pravo), ali i za samu Republiku Hrvatsku, koja ne samo što ima ustavnu obvezu skrbiti se nad Hrvatima u BiH u smislu zaštite njihovih prava kao jednog od triju konstitutivnih naroda, već joj je njihov opstanak na teritorijima u kojima danas imaju većinu od ključnog geostrateškog i sigurnosnog značaja s obzirom na geografski položaj i teritorijalni izgled juga Hrvatske. On, naime, nema potrebnu stratešku dubinu, već se u tom smislu oslanja na prostor većinski naseljen hrvatskim nacionalnim korpusom u susjednoj zemlji, što je i odigralo ključnu ulogu u obrani ne samo juga Hrvatske u Domovinskom ratu 1991.-1995.

“Demokraciju” kreiraju globalni igrači prema svojim interesima

Sve to bi sada moglo postati ugroženo ni više ni manje nego – zbog „demokracije“! Naravno ne one istinske, koja ima za cilj stvaranje i održavanje stabilnosti, već „demokracije“ na način kako ju tumače i na koji ona odgovara interesima velikih globalnih igrača ili brojčano nadmoćnijih lokalnih igrača na samom terenu. Zašto? Pa zato što nove američke inicijative, poput one od strane uglednog profesora Daniela Serwera sa Sveučilišta Johns Hopkins, odličnog poznavatelja Balkana i BiH, polaze od načela građanske države koje se temelji na volji većine. Naravno, to uopće ne bi bilo problematično kada bi se radilo o nekoj jednonacionalnoj državi, eventualno s nacionalnim manjinama kojima se zakonski mogu zajamčiti sva osnovna prava. Ali kada je u pitanju višenacionalna zemlja, k tome i s ustavom zajamčenom ravnopravnošću svih naroda koji ju čine, kako je to slučaj u BiH, građansko uređenje, koje bi de facto osiguravalo nadmoć većinskog naroda nikako ne može biti prihvatljivo ma koliko se predstavnici tog većinskog naroda zaklinjali u istinsku demokraciju i protivili se zlouporabama s pozicije većine tj. grubog preglasavanja. Povijest ih, jednostavno, redovito demantira – i to u svim dijelovima svijeta.

(…)

Neki analitičari predviđaju da će Daniel Serwer čak predsjedati Bidenovom radnom skupinom za pitanja Zapadnog Balkana, ali Serwer, za sada, to „stidljivo“ otklanja. Uostalom, čitava „ekipa“ iz State Departmenta, od J. Bakera i  M. Albright do H. Clinton i J. Kerryja, već 30 godina na Bosnu i Hercegovinu gleda kao nekada na Jugoslaviju. Gorljivo i jednako jalovo zalagali su se za očuvanje njezina jedinstva, ali samo kroz političku demokratizaciju tj. jačanje građanskog društva i individualnih sloboda, ne shvaćajući kako je jedini način da se sačuva cjelovita BiH – kao i nekada Jugoslavija – uspostava ravnopravnih odnosa suverenih, konstitutivnih naroda i odgovarajuća teritorijalna rješenja.“

Bošnjaci se varaju ako misle da BiH može biti unitarna država

Ovdje bih dodao slijedeće: od ovakvih neprirodnih inicijativa puno veća tragedija je to, što današnje vodstvo bošnjačkog naroda u Sarajevu očito ništa nije naučilo iz povijesti i što ne shvaća ili ne želi shvatiti, vjerojatno smatrajući kako može bolje profitirati „loveći u mutnom“ (skrivajući se iza skuta hirovitih interesa velikih sila kada mu idu u prilog, iako se ti interesi vrlo brzo promijene a oni koji su ih slijepo slijedili tada obično ostaju sami na geopolitičkoj vjetrometini i završe u ropotarnici povijesti uz katastrofalne posljedice po narod koji predstavljaju i vode), kako je načelo „jedan čovjek jedan glas“ pogubno za višenacionalne državne zajednice. Uostalom to je svojedobno uporno želio nametnuti srpski predsjednik Slobodan Milošević, što je u konačnici i dovelo do raspada SFRJ jer je svima bilo jasno kako se ne radi ni o čemu drugom nego o „demokratskom“ stvaranju Velike Srbije s obzirom na brojčanu dominaciju toga naroda u propaloj državi. 

Možemo bošnjačkim političkim elitama to prikazati još slikovitije: ako je Jugoslavija propala zbog nemogućnosti dogovora njezinih (ključnih) naroda, zašto u Sarajevu smatraju da se BiH mora održati na okupu s obzirom kako ona nije ništa drugo do li Jugoslavija „u malom“? I to bez obzira na njihovo pozivanje na povijesne okolnosti tj. postojanje povijesne bosanske države. Jer pozivanja na davnu prošlost ne mogu nas nigdje odvesti s obzirom kako svatko ima „svoju davnu prošlost“ i svoje povijesne „velike države“ koje su se najčešće međusobno presijecale i poništavale, a osim toga, tada se, u nacionalnom smislu u srednjovjekovnoj Bosni nipošto nije radilo o njenom sadašnjem etničkom sastavu a još manje vjerskim odrednicama kakvi su prisutni u posljednja cca dva stoljeća, poglavito nakon propasti Otomanskog carstva.

Ovakva američka nasilna politička nametanja protuprirodnih rješenja za budućnost BiH mogu dugoročno, a možda i srednjoročno pa i ranije rezultirati samo još većim unutarnjim podjelama, pa i sukobima – sve do potpunog raspada te zemlje.

(…)

Cijelu kolumnu Zorana Metera možete pročitati ovdje.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.