Na dan proglašenja Nezavisnosti Države Palestine, 15. studenog, Vojislav Šešelj primio je u sjedištu Srpske radikalne stranke palestinskog veleposlanika u Srbiji, Muhameda Al Namura. Premda se može učiniti čudnim da čovjek, koji je znatan dio svoje političke karijere posvetio pozivima na, među ostalim, uklanjanje muslimana iz okvira, dobrim dijelom imaginarnog, “srpskog sveta”, umotan u “palestinku” pada u zagrljaj veleposlaniku čija matična stranka poziva na razvijanje “zastave džihada”, tomu zapravo nije tako. Da bi shvatili kako je to moguće, podsjetimo se, tko je Vojislav Šešelj.
Vojislav Šešelj od Jugoslavije do danas
Naravno, hrvatskim čitateljima Šešelja nije potrebno posebno predstavljati, ali ponekad se čini kako se zaboravlja da je ovaj pravnik, barem u okvirima svojeg javnog, uglavnom znanstvenog, djelovanja iz sedamdesetih i ranih osamdesetih prošlog stoljeća, bio sasvim u granicama političke korektnosti tadašnje države.
Da je Šešelj kojim slučajem tad izmjenjivao nježnosti s nekim predstavnikom Arafatovog PLO-a, to ne bi nikoga začudilo, jer se u to doba tako nešto od pripadnika političke klase i očekivalo.
Naravno, nije da se mnogi na srpskoj javnoj sceni na to žale i danas.
Ambasadora Palestine u Beogradu Muhameda al Namura danas je poželio sreću SRS i njenom predsjedniku osuđenom ratnom zločincu Vojislavu Šešelju na predstojećim izborima. Šešelj, osvjedočeni prijatelj muslimana, izrazio je razumijevanje za pravednu borbu palestinskog naroda. pic.twitter.com/jVykZmy2YO
— Emin Gradaščević (@GradascevicEmin) November 16, 2023
Suđenje u Hagu
Šešelj je, ako ćemo suditi po tome koliku je cijenu platio za svoje političko djelovanje, iznimno uspješan političar – u veljači 2003. dobrovoljno je otišao u Hag, kako bi se branio od optužnice prema kojoj je bio optužen po tri točke za zločine protiv čovječnosti, i po šest točaka za kršenje zakona ili običaja ratovanja.
Tijekom suđenja, koje je počelo 27.11.2006., svojim je maltretiranjem svjedoka i djelatnika Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY), dijelom zgražao, a dijelom i zabavljao svjetsku javnost.
Zbog zdravstvenog stanja, Šešelj je pušten da prvostupanjsku presudu čeka na slobodi, te se 12.04.2014. vratio u Beograd, gdje je nastavio primjenjivati svoj standardni modus operandi političkog pajaca, koji unatoč tomu zamjetno ozbiljno kotira unutar srpske političke scene.
Ako je ova gesta suda u Hagu donekle iznenadila, pa i ogorčila one koji su u Šešelju vidjeli oličenje srpske osvajačke politike iz devedesetih, u svim njezinim nijansama, a koje drugi srpski političari, od Miloševića na dolje, nisu smjeli pokazivati toliko otvoreno kao on, prvostupanjska presuda tek je za većinu njih bila pravi šok: Šešelj je 31. ožujka 2016. bio oslobođen po svim točkama optužnice.
Travestija pravde u slučaju Šešelja
Naravno, neupućenima u narav i detalje pravnog postupka, a navlastito žrtvama velikosrpske politike u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Vojvodini, oslobađajuća presuda kao da je u velikoj mjeri potvrdila upravo ono što je Šešelj svojim performansima tijekom suđenja nastojao pokazati: naime, to da je haški sud travestija.
Poslušajte komentar Nene Tromp na oslobađajuću presudu iz 2016:
Premda nije istina da je “haška pravda” potpuna travestija – uostalom, baš Šešelj bi htio da se tako misli – ne može se zanijekati kako je diskrepancija između presude i Šešeljeve sklonosti da se, i prije i poslije presude, praktički razmeće krimenima za koje je bio optužen i oslobođen, ozbiljno narušila povjerenje u međunarodne institucije među onima koji su bili izloženi srpskoj agresiji u devedesetima.
Preinačena presuda za Šešelja
Doduše, Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT), institucije koja je preuzela nedovršene postupke ugašenog ICTY-a, uvažilo je žalbu tužiteljstva i preinačilo prvostupanjsku presudu, proglašavajući 11.04.2018. Šešelja krivim za zločine protiv čovječnosti, koji uključuju progon, protjerivanje i prisilno premještanje Hrvata u vojvođanskom selu Hrtkovci, 1992. godine, i osudilo ga na 10 godina zatvora.
Možda će vas zanimati
Zajednica protjeranih Hrvata Srijema, Bačke i Banata: '30 godina prošlo od Šešeljevog mitinga u Hrtkovcima, Srbija i dalje niječe počinjene zločine'
Sankcionirati krivce, pronaći nestale, jer obitelji to zaslužuju, poručili su iz Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata.
Međutim, kako je Šešelj u pritvoru već proveo više od 10 godina, to se vrijeme uzelo kao odslužena kazna.
U tom bi smislu i ova presuda bila samo još jedna Šešeljeva pobjeda nad međunarodnim institucijama, da nije jednog detalja: ona je potvrdila kako je u Srbiji tijekom devedesetih bio na djelu progon Hrvata.
Hoće li to igrati ulogu u budućnosti, i hoće li to ikome pomoći, ne možemo biti sigurni, ali činjenica je da takvi detalji, jednom kad postanu legalno vidljivi i prepoznati, mogu jednog dana igrati značajnu ulogu.
Šešelj Danas
Sažmemo li gore opisani odnos Vojislava Šešelja s međnarodnim pravnim institucijama, ne trebamo misliti ni da ga previše opterećuje tekuća tužba za nepoštivanje suda, koju je podigao MICT; tim manje i stoga što je tekući predsjednik Srbije, koji bi ga sudu trebao izručiti, započeo političku karijeru kao njegov učenik.
Konačno, zar će itko očekivati da čovjek, koji je oslobođen najtežih optužbi za etničko čišćenje, gubi sna oko tužbe za nepoštivanje suda?
Možda će vas zanimati
Protiv Šešelja stigla nova optužnica iz Haaga: Mišetić objasnio zašto ga Vučić nikada neće izručiti
Protiv ratnog zločinca Vojislava Šešelja stigla je nova optužnica iz Haaga.
Danas Vojislav Šešelj, kako vidimo, djeluje onako kako je oduvijek djelovao: on dijelom zabavlja, dijelom zastrašuje; promatrač nikad nije siguran šali li se ili misli ozbiljno.
Međutim, zapadnjački promatrači rijetko uzimaju u obzir ono što bi ljudima s prostora koji su bili i još jesu na udaru politike čiji je on sluga – a nekoć i operativni provoditelj – trebalo biti jasno: moguće je oboje.
Šešeljev humor nije odmak od stvarnosti, nego izraz njegove zluradosti nad tim što je stvarnost takva da on u njoj može neometano djelovati.
U tom smislu, nema ništa novog u njegovoj razmjeni nježnosti s hamasovim političarem – dijelom je to nastavak kontinuiteta vanjske politike države u kojoj je Šešelj rođen, a od koje se vanjske politike Srbija odmakla samo u onoj mjeri u kojoj joj to odgovara; a dijelom je to izraz njegove vlastite sposobnosti da s lakoćom postoji i djeluje u nepomirljivim protuslovljima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
