Utjecajni mjesečnik The Atlantic cjenjen je među globalistima, neokonzervativcima i neoliberalima, a danas je u vlasništvu nevladine organizacije Emerson Collective, a koju je osnovala Laurene Powell Jobs, udovica Stevea Jobsa. Za nju Breitbart navodi kako je svojim dobro razgranatim aktivizmom ispod radara javnosti postala novi “George Soros”, ljevice.
The Atlantic je objavio opsežni članak o tome kako je se jednom od prvaka u zagovaranju mRNA cjepiva rak pogoršao nakon što je primio treću dozu Pfizerovog cjepiva protiv koronavirusa. Članak potvrđuje da mRNA cjepivo vrlo vjerojatno pogoršava rak imunološkog sustava – limfoma, no u istom članku, novinarka Roxanne Khamsi koristi priliku kako bi napala širioce straha, desnicu, širitelje dezinformacija i teoretičare zavjera.
Članak prenosimo u cijelosti:
Dana 22. rujna prošle godine, Michel Goldman, belgijski imunolog i jedan od najpoznatijih europskih prvaka u medicinskom istraživanju, ušao je u kliniku u blizini svoje kuće, zasukao rukav i dobio booster u ruku. Znao je da će mu trebati više nego većini.
Samo nekoliko tjedana ranije, Michel (67) je posjetio svog mlađeg brata Sergea, voditelja nuklearne medicine u bolnici Université Libre de Bruxelles, gdje su obojica profesori. Michel se noću znojio i osjećao je natečene limfne čvorove na vratu, pa ga je njegov brat doveo na CT snimanja cijelog tijela. Kad su slike dospjele na Sergeovo računalo, otkrile su mrlje od tinte, skupljene blizu Michelova lijevog pazuha i koje su se spuštale uz njegov vrat. Bio je to rak imunološkog sustava — limfoma.
>Dr. rer. nat. Tomislav Domazet Lošo: mRNA cjepiva – Zašto se ignorira biologija retropozicije?
S obzirom na vlastito područje stručnosti, Michel je shvatio da to znači da će uskoro biti imunokompromitiran kemoterapijom. S još jednom zimom na putu – i možda još jednim valom SARS-CoV-2 infekcija – to je značilo da je imao samo uzak prozor mogućnosti u kojem će njegovo tijelo u potpunosti odgovoriti na cijepljenje protiv COVID-a. Nakon što je prošlog proljeća primio dvije doze Pfizera, Michel je brzo otišao po treću. Ako je namjeravao provesti mjesece upijajući otrov dok je pokušavao pobijediti smrtonosni rak, barem bi imao najveću moguću zaštitu od pandemije.
Unutar nekoliko dana Michel se osjećao još gore
Unutar nekoliko dana, međutim, Michel se nekako osjećao još gore. Njegovo noćno znojenje postalo je mnogo intenzivnije, pa se našao – sasvim neuobičajen – kako popodne spava. Što je najviše zabrinjavalo, njegovi su limfni čvorovi bili još natečeniji nego prije. Ponovno se posavjetovao sa Sergeom i dogovorili su još jedno skeniranje tijela za 30. rujna, šest dana prije nego što je Michel trebao započeti liječenje raka. Ponovno je sjedio u radiološkoj čekaonici dok je njegov brat čekao da se slike pojave na njegovom računalu.
Sergeove čupave obrve skupile su se kad je razgovarao s Michelom nakon što je vidio snimke. (“Uvijek ću se sjećati njegovog lica, bilo je jednostavno nevjerojatno,” rekao mi je Michel.) Slike su pokazivale potpuno novu bujicu lezija raka – toliko mnogo mrlja da je izgledalo kao da je netko zapalio vatromet u Michelovom tijelu. Štoviše, lezije su sada bile istaknute na obje strane tijela, s novim grozdovima koji su cvjetali posebno u Michelovom desnom pazuhu i duž desne strane njegova vrata.
Kad je Michelova hematologinja vidjela snimku, rekla mu je da se javi izravno u najbližu bolničku ljekarnu. Morao bi odmah početi uzimati steroidne tablete, rekla mu je. Tako brza progresija limfoma u samo tri tjedna bila je krajnje neuobičajena i nije mogao riskirati čekati niti jedan dan duže.
Dok je slijedio te upute, Michel je osjetio veliku zabrinutost da ga docjepljivanje protiv COVID-19 nekako dodatno razboljelo. Njegov brat gajio je sličnu zabrinutost. Asimetrična nakupina kancerogenih čvorova oko Michelovog lijevog pazuha na početnom pregledu već se činila “pomalo uznemirujućom”, kao što je rekao njegov brat; pogotovo s obzirom na to da su prve dvije Michelove doze cjepiva bile isporučene s te strane. Sada je dobio dopunsku injekciju u drugu ruku, a asimetrija raka je promijenjena.
Javno je govorio kako bi uvjerio javnost o sigurnosti cjepiva
Braća su znala da bi to mogla biti samo jeziva slučajnost. Ali nisu se mogli otresti osjećaja da je Michel iskusio nešto što bi bila vrlo rijetka, ali po život opasna nuspojava cijepljenja protiv COVID-a. Za liječnika koji je proveo četiri desetljeća proučavajući i zagovarajući nove lijekove, taj bi se osjećaj razvio u mnogo mjeseci razmišljanja i sumnje u sebe. Michel je nekoć vodio institut za istraživanje tehnologije cjepiva i javno je govorio kako bi uvjerio javnost o sigurnosti cjepiva protiv COVID-a, a posebno mRNA cjepiva. U prosincu 2020. rekao je jednom intervjueru da “da postoji stvarni problem s tehnologijom, sigurno bismo ga prije vidjeli.” Njegova “glavna briga”, nastavio je, bila je da će ljudi koristiti samu mogućnost nuspojava “kao argument da se ne cijepe”.
Ali sada se čini da je ta mogućnost razbacana po njegovim medicinskim kartonima. Michel Goldman, prvak mRNA cjepiva, sumnjao je da je on njihova nesretna žrtva.
Imao sam prilike razgovarati s Michelom preko telefona u travnju 2021., mjesecima prije njegove dijagnoze raka. Nazvao sam ga kako bismo razgovarali o još jednoj potencijalnoj nuspojavi cijepljenja protiv COVID-a, onoj koja je posebno povezana s cjepivom koje je napravila AstraZeneca. Do tog trenutka 220 ljudi koji su primili to cjepivo razvilo je neobičan — i vrlo opasan — sindrom zgrušavanja krvi, koji je karakterizirao netipično nizak broj trombocita. Najmanje sedam ljudi samo u Ujedinjenom Kraljevstvu umrlo je od komplikacija. Michel je strpljivo izložio različite mehanizme koji bi mogli objasniti ovo čudno stanje. Ali brzo je dodao da su cjepiva protiv mRNA COVID-a napravljena na način da mogu ublažiti rizik od ovog problema.
Potencijalne nuspojave
Michel trenutno vodi institut I3h, sveučilišni hub čiji je cilj pomaganje u projektima dizajna lijekova; ranije je vodio 2 milijarde dolara vrijedan europski poduhvat za ubrzavanje istraživanja novih lijekova. Kao takav, proveo je mnogo godina razmatrajući moguće rizike – čak i one malene – novih medicinskih tretmana. Podigao je svijest o preopterećenju željezom koje je pogađalo pacijente na dijalizi prije pojave lijeka poznatog kao eritropoetin, na primjer; i tražio znakove “citokinske oluje” kod primatelja transplantiranog bubrega koji su primali tretmane monoklonskim antitijelima. Dakle, kada se u prvoj godini pandemije pojavilo mnoštvo novih cjepiva za COVID, on je vrlo pažljivo promatrao.
Kad smo prošle godine razgovarali o potencijalnim nuspojavama cjepiva AstraZeneca, Michel je jasno rekao da bi, gledajući u cjelini, svaka šansa za ozbiljne komplikacije od cijepljenja bila magnitudama manja od šanse za komplikacijama od same pandemijske bolesti. Ako su cjepiva protiv COVID-a uzrokovala poremećaje zgrušavanja ili miokarditis u malom postotku onih koji su ih primili, uvjeravao me, COVID bi doveo do moždanog udara ili upale srca u mnogo većoj skupini.
Rizike i dobrobiti za svako cjepivo treba međusobno odvagati, nastavio je. Kad bi AstraZeneca bila jedina opcija, onda bi njezina zaštita mogla biti vrijedna vrlo malog rizika od razvoja rijetkog poremećaja krvi. Ali s obzirom na dostupnost Pfizera, Moderne i drugih cjepiva protiv COVID-a, mnogi bi se ljudi mogli odlučiti za sigurniju alternativu.
Mučio se oko toga kako bi trebao opisati vlastito iskustvo
Sada mu je taj izračun rizika i koristi nametnut na osoban i zastrašujući način. Dok smo ponovno razgovarali, postao je pacijent s rakom koji je sumnjao da je njegovo mRNA cjepivo moglo pogoršati stvari. Michel je po prirodi suzdržan, sklon davanju stvarnih primjedbi radije nego emotivnim razmišljanjima. U ovom sam slučaju otkrio da je oprezniji nego ikad i mogao sam reći da se mučio oko toga kako bi trebao opisati vlastito iskustvo – ili, zapravo, treba li ga uopće opisivati. Možda je njegova hipoteza bila pogrešna, a tijek njegova raka nije imao nikakve veze s injekcijama. Ili su možda rak i mRNA cjepivo bili povezani, ali je rizik od cijepljenja još uvijek bio samo malena mrlja pored koristi. Primjenjujući istu logiku koju je koristio prije, zaključio je da ima smisla iznijeti ovu teoriju u javnost. Kad bi drugi ljudi s istim limfomom osjetili potrebu zaštititi se od svojih oklada, mogli bi razmisliti o odustajanju od injekcija Pfizera i Moderne.
Michel je znao da bi progovaranjem o još jednom potencijalnom rijetkom učinku – pogotovo bez čvrstih dokaza – uveo drugu vrstu rizika. Posljednjih godina već je došlo do porasta dezinformacija protiv cjepiva, a prosvjednici su bacali menstrualnu krv na državne zakonodavce i prijetili smrću službenicima javnog zdravstva. Širioci straha pogoršali su problem citirajući zastrašujuće podatke iz Vaccine Adverse Event Reporting System, baze podataka američke vlade o mogućim nuspojavama cijepljenja, bez dovoljnog konteksta. U Europi je francuska policija upotrijebila suzavac kako bi rastjerala prosvjednike protiv cjepiva koji su vatrometom gađali policajce u srpnju 2021.; centar za cijepljenje zapaljen je u Poljskoj nekoliko tjedana kasnije. Michel je bio itekako svjestan svog tog trenda; zapravo, oglasio je uzbunu zbog širenja dezinformacija o cjepivima na internetu prije nego što je pandemija uopće počela. Ako bi podijelio vlastito iskustvo s rakom, bi li to moglo pogoršati problem?
To nije bio razlog za šutnju
To nije bio razlog za šutnju, zaključio je na kraju Michel. Bio je to razlog za oprezan razgovor.
Kao prvo; prije nego što se Michel uhvatio u koštac sa zagonetkom izlaska u javnost s ovom teorijom, trebao je staviti svoj rak pod kontrolu. Dana 6. listopada sjedio je u bolničkoj sobi u Bruxellesu, osjećajući prilično strah dok su medicinske sestre spajale infuzijsku liniju na kateter koji je kirurški ugrađen blizu njegove ključne kosti. Nakon toliko godina provedenih radeći kao liječnik, odjednom je postao pacijent. Ljudi s njegovom vrstom limfoma imaju samo oko 30 posto šanse da prežive dulje od pet godina, a agresivnost njegove bolesti značila je da će lijekovi morati biti intenzivni. Lijek koji je Michel dobivao za svoju prvu infuziju, nazvan brentuximab vedotin, bio bi najnoviji i potencijalno najrizičniji u njegovom režimu. Nuspojave mogu uključivati poteškoće s disanjem, mjehuriće na koži, pa čak i trajno oštećenje živaca.
Michel na kraju nije imao nijedan od tih simptoma, ali se osjećao vrlo slabo. Oporavio se kod kuće i nekoliko dana se osjećao nesposobnim za bilo što. Ali čim mu se malo snage vratilo, počeo je pregledavati literaturu o istraživanju raka. Imao je nekoliko tjedana do sljedeće infuzije, što je značilo da je imao nekoliko tjedana da shvati je li cjepivo doista ubrzalo njegov limfom i jesu li drugi pacijenti s rakom možda u opasnosti od cjepiva. Bio je navikao čitati hrpe znanstvenih radova za svoj rad; sada je to činio još bržim tempom.
Michelov rak
Michelov rak je vrsta koja napada tjelesne T stanice, koje koordiniraju imunološki odgovor na invaziju patogena. T-stanični limfomi dolaze u otprilike 30 različitih podtipova; Michelov, poznat kao angioimunoblastični T-stanični limfom, utječe na ono što se naziva folikularnim pomoćnim T-stanicama, koje vise u krajnicima i limfnim čvorovima, među ostalim tkivima. Folikularno pomoćne T-stanice igraju ključnu ulogu u nizu događaja kako bi zaštitile tijelo nakon što opasni napadači stignu. Taj proces počinje s dendritskim stanicama koje identificiraju virus ili drugi patogen i predstavlja njegove primjere ostatku imunološkog sustava. Pomoćne T-stanice rade upravo onako kako im ime govori: pomažu u prenošenju te poruke B-stanicama, koje na kraju stvaraju zaštitna antitijela protiv virusa.
Michel je nedavno saznao da su mRNA cjepiva, kao što su Pfizerova koje je primio, posebno učinkovita u stvaranju te poruke i poticanju njenog prolaska kroz pomoćne T-stanice. Neki istraživači tvrde da su cjepiva protiv COVID-a iz Pfizera i Moderne bila bolja zaštita od drugih upravo iz ovog razloga: ona pojačavaju te stanice s dodatnom snagom. Sada se Michel počeo pitati može li se ta kvaliteta, u iznimno rijetkim slučajevima, pokazati kao prepreka. Možda su cjepiva toliko uzdrmali njegove pomoćne T-stanice da su poludjele. Ako su bile sklone stvaranju tumora, ili ako su već bile kancerogene, tada je prekomjerna stimulacija mogla još više pogoršati problem.
Pronašao je tragove koji upućuju na to da bi mRNA cjepiva mogla biti rizična
Kako su dani prolazili, Michel je pronašao druge tragove koji upućuju na to da je veza stvarna i da bi mRNA cjepiva mogla biti rizična za određenu podskupinu populacije. Saznao je da su skeniranja tijela nekih od onih koji su dobili cjepiva, uključujući pacijente s rakom, pokazala pojačanu aktivnost u limfnim čvorovima blizu pazuha na strani gdje je primljena injekcija. Naišao je i na još jedan, vrlo važan trag. Godine 2018. tim istraživača sa Instituta za genetiku raka Sveučilišta Columbia objavio je intrigantnu studiju u kojoj su korišteni miševi s parom genskih mutacija koje, kada se istovremeno pojave, stvaraju predispoziciju T-stanicama da se odmetnu. (Michelov tumor, koji je do tog trenutka bio sekvenciran, pokazao je iste dvije mutacije.) Kad su tim miševima ubrizgane ovčje crvene krvne stanice — kao eksperimentalna zamjena za invaziju mikroba — životinje su razvile podtip limfoma koji je dijagnosticiran Michelu.
Sada je Michel imao teoriju kojom bi objasnio turobnu slučajnost koja ga je zadesila. Serge se složio da to ima smisla. Braća su u prošlosti sudjelovala u pisanju istraživačkih radova, uključujući one o korištenju matičnih stanica za popravak srca i cjepiva dendritičnih stanica za rak. Došlo je vrijeme da napišu još jedan.
Znanstveni rad
Dana 20. listopada prošle godine, Hans-Georg Eichler, klinički farmakolog i bivši viši medicinski službenik Europske agencije za lijekove, otvorio je svoju e-poštu i pronašao poruku od Michela. Njih dvoje poznaju se više od desetljeća. “Nadam se da ste dobro,” započela je poruka, “što zapravo nije moj slučaj…” Michel je zalijepio poveznicu na medicinsko izvješće, koje još nije objavljeno. “Znatiželjan sam čuti vaše mišljenje”, napisao je.
Rad pod naslovom “Brza progresija angioimunoblastičnog T-staničnog limfoma nakon docjepljivanja BNT162b2 mRNA cjepivom” pripisan Sergeu Goldmanu, Michelu Goldmanu i šestorici njihovih belgijskih kolega, nekoliko će tjedana kasnije biti objavljen u časopisu Frontiers in Medicine. (Michel je glavni urednik tog časopisa; izuzeo se od procesa uređivanja i recenzije.) Započinje opisom “66-godišnjeg muškarca bez značajne medicinske povijesti” kojemu je dijagnosticiran limfom koji se pogoršao nakon booster doza cjepiva protiv COVID-19. Neobična povezanost Goldmanovih s podacima – činjenicom da je dotični 66-godišnji muškarac bio Michel – u tekstu se spominje indirektno. Etička izjava, tiskana na kraju izvješća o slučaju, uključuje redak: “Budući da je jedan od autora, pacijent je pristao na objavu.”
Eichler, koji je pomno pratio bijes zbog poremećaja krvnih ugrušaka povezanih s cjepivom prošlog proljeća, odgovorio je te večeri: “Pročitao sam rad i vrlo sam impresioniran… To je najodgovornija i najhrabrija stvar koju možete učiniti pod najgorim mogućim okolnostima.”
Medijski odjek i reakcije
“Rekao bih da je 95 posto reakcija bilo krajnje prijateljsko”, rekao mi je Michel kasnije. Ali kao što se i bojao, aktivisti protiv cjepiva prihvatili su priču. “Limfni čvorovi onih koji su se cijepili eksplodiraju, rastu i nadimaju se od ovog toksičnog biološkog oružja”, napisala je desničarska influencerica Jane Ruby na Telegramu ispod snimke zaslona Michelovih CT snimaka, koja se pojavila u njegovom objavljenom radu (i reproducirani su u ovom članku). “LIMFOM – Tako je… Rak limfnog sustava… SPRIJEČITE DA OVO DOĐE U BEBE I DJECU!!!!!” Rubyne tvrdnje pojačane su u Natural Newsu, između ostalih stranica protiv cijepljenja, gdje su, ponovno, same slike koje je Michelov brat koristio za dijagnosticiranje njegove bolesti predstavljene kao šokantni dokazi opasnosti cijepljenja. “FOTOGRAFIJE: RAK LIMFOMA EKSPLODIRAO U BOOSTERZ,” navela je jedna web stranica.
Kad sam rekao Michelu za te objave na internetu, razočarano je odmahnuo glavom. “Oni traže bilo što što bi poduprli ludu viziju”, rekao je. “Tužan sam zbog svijeta u kojem živimo.” To ne znači da je bio iznenađen. Michel je, na primjer, znao da su medicinski stručnjaci odbacili lažne glasine o cjepivima koja zaraze ljude s COVID-19. Rekao mi je da je bio opsjednut time da rukopis dobije točan ton kako ne bi potaknuo skepticizam prema cjepivu. Bio je oprezan, na primjer, kako bi opisao cjepivo kao moguće “poticanje” “progresije” njegovog raka – umjesto da “uzrokuje” njegovo izbijanje na površinu. “Proveo sam sate i sate”, rekao je. “Nikad nisam potrošio toliko vremena na detalje u radu.”
Nezgodan teren za znanstvenu komunikaciju
Izuzetno rijetki slučajevi poput Michelovog stvaraju nezgodan teren za znanstvenu komunikaciju. Čak ni kliničko ispitivanje s tisućama sudionika možda nikada ne bi pokazalo niti jedan slučaj pogoršanja nečijeg raka nakon cijepljenja. U tom kontekstu stručnjaci ne mogu dati statističku procjenu rizika za širu populaciju. Znanstveni novinari možda su oprezni u izvještavanju o priči iz tog razloga. Zapravo, kad mi je Michel prvi put rekao za svoj rak i za rad koji je napisao sa svojim bratom, rekao sam da ne mogu pisati o tome. Brinuo sam se da će neki čitatelji pogrešno protumačiti moj članak i pogrešno ga vidjeti kao razlog da se ne cijepe. Dok ovo pišem, još uvijek sam zabrinut da biste mogli učiniti upravo to.
Ali znanstvena literatura je posuta čudnim slučajevima poput Michelovog koji su zbunili liječnike. Goldmansov rad slijedi ranija izolirana izvješća koja ukazuju na moguću vezu između cijepljenja protiv COVID-19 i limfoma. Aaron Mangold, koji vodi odjel kliničke dermatologije na klinici Mayo u Arizoni, koautor je rada objavljenog u svibnju 2021. o pacijentu čiji se rijetki kožni limfom ponovno pojavio nakon početne injekcije Pfizerom. Tumorozni ulkus pojavio se u pazuhu iste ruke u koju je čovjek primio injekciju, a potom se spontano povukao. Druga injekcija cjepiva, isporučena tri tjedna kasnije, nije izazvala daljnje lezije, rekao mi je Mangold, a cijela je muka mogla biti jednostavno slučajnost. Smatrao je da bi “izvlačio konac” kada bi izašao u javnost s izvješćem o slučaju s obzirom na tu neizvjesnost.
Povratak bubrežne bolesti nakon cijepljenja
Ladan Zand, nefrologinja na klinici Mayo u Rochesteru, Minnesota, suočila se s istom zagonetkom kada je prošle godine kao koautorica rada opisala pet pacijenata kod kojih se bubrežna bolest vratila nakon cijepljenja mRNA COVID-om. Njezin tim također je dokumentirao osam pacijenata kojima je novodijagnosticirana bolest, poznata kao glomerulonefritis, nakon što su primili injekciju. Ali Zand upozorava da su ti pacijenti možda imali temeljnu bolest bubrega, a da toga nisu bili svjesni. Osobe zaražene novim koronavirusom također pokazuju veće stope opadanja funkcije bubrega tijekom vremena. “Sada pola svojih posjeta provodim tražeći od pacijenata da se cijepe”, rekla je. “Ako biste usporedili rizike i dobrobiti, cjepiva daleko nadmašuju rizik od rijetkih entiteta koji se, uglavnom, čine samoograničavajućima.”
William Murphy, imunolog s UC Davisa, rekao mi je da su Michelovi CT pregledi prije i poslije bili fascinantni u kontekstu studije na miševima iz Kolumbije. Čini se da je ponašanje raka sigurno povezano s cjepivom, rekao je, “s obzirom na golemu razliku u skeniranju progresije tumora u vrlo kratkom vremenskom razdoblju.” Ali nitko ne može biti siguran, koliko god podaci bili upečatljivi. To je samo prikaz slučaja, dodao je – jedan pacijent.
Michel obolio od koronavirusa unatoč cijepljenju s tri doze
Goldmansov rad, sa svoje strane, napominje da bi bilo “prerano” ekstrapolirati nalaze Michela na druge pacijente s istom vrstom raka te da veza, čak i da je dokazana, ne bi trebala obeshrabriti opće prihvaćanje “prijeko potrebna cjepiva.” Neobičan odlomak zalijepljen na dnu članka naglašava poantu. Označen kao “Perspektiva pacijenta” i napisan u trećem licu, napominje da je sam Michel “i dalje uvjeren da mRNA cjepiva predstavljaju vrlo učinkovite proizvode s povoljnim omjerom koristi i rizika”, te da se nada da će izvješće potaknuti daljnja istraživanja.
Sredinom veljače Michel je iznenada dobio groznicu. COVID ga je konačno sustigao.
S obzirom na to da je bio imunokompromitiran od šest ciklusa kemoterapije protiv raka, Michel je znao da će njegovi liječnici morati brzo djelovati. Ubrzo je primio infuziju lijeka sotrovimaba s monoklonskim protutijelima i uspio se oporaviti bez incidenata; njegovi limfni čvorovi ostali su blaženo tihi i nije došlo do ponovnog oživljavanja raka. Sada ima pravo na drugo docjepljivanje, ali nije siguran treba li ga primiti. “Ne znam što ću učiniti”, rekao je.
Bi li još jedna doza cjepiva izazvala novi krug lezija raka?
Bi li još jedna doza cjepiva izazvala novi krug lezija raka? Michel i znanstvenici koji su bili u kontaktu s njim još uvijek razmatraju dokaze o tome je li njegov izvorni napad raka bio puka slučajnost. Steven Horwitz, medicinski onkolog u Memorial Sloan Ketteringu koji se usredotočuje na skrb o pacijentima s limfomom, pomnije je proučio nuspojave cjepiva otkako je čuo za Michelov slučaj i osjeća se sigurnim u ono što je otkrio. “Od naših pacijenata koji su primili mRNA COVID cjepiva, nismo vidjeli nikakve jasno povezane i dokumentirane recidive ili progresije”, rekao mi je putem e-pošte. U međuvremenu, limfomi i tretmani koji se daju za njih mogu oslabiti imunološki sustav, izlažući oboljele pacijente većem riziku od teške bolesti COVID-19 ako su zaraženi. “Cijepljenje ostaje najučinkovitiji način za ublažavanje tog rizika”, rekao je.
Obratio sam se proizvođačima mRNA COVID cjepiva da ih pitam o Michelovom slučaju. Predstavnik Pfizera istaknuo je da tvrtka takve izvještaje shvaća “vrlo ozbiljno”, ali da “do danas nije utvrđena korelacija između cjepiva i raka”. Modernin glavni medicinski službenik, Paul Burton, rekao mi je da tvrtka pažljivo prati podatke o sigurnosti i nije pronašla nikakvu vezu između cijepljenja i limfoma. Ukazao je i na slučaj 61-godišnje žene oboljele od raka žlijezde slinovnice čiji se tumor smanjio na otprilike jednu četvrtinu izvorne veličine u mjesec dana nakon što je primila drugu dozu cjepiva Moderna. “Dakle, je li se stvarno povuklo jer je osoba primila cjepivo messenger RNA?” upitao. “Ne znam. Mislim da je biologija doista izvanredna stvar.”
Michel nije siguran oko svoje četvrte doze cjepiva
Dok Michel nije siguran oko svoje četvrte doze cjepiva, nastavio je biti otvoren o prednostima cijepljenja u cjelini, i često razgovara s belgijskim medijima na tu temu. U isto vrijeme, postao je snažniji zagovornik šireg praćenja nuspojava uzrokovanih cjepivima – pothvat koji on i drugi u razvoju lijekova nazivaju “farmakovigilancijom”. “Moramo se pobrinuti da neki programi farmakovigilancije mogu otkriti vrlo, vrlo rijetke nuspojave”, rekao mi je Michel. Eichler, koji je bio uključen u regulaciju lijekova za Europsku agenciju za lijekove, rekao je da, dok su neki liječnici možda “ljubitelji” nasulmičnih kontroliranih ispitivanja kao jedinog valjanog izvora medicinskih dokaza, potrebne su druge vrste informacija. Michelov slučaj pokazuje zašto: imate pacijenta “koji je profesor medicine, koji doživljava nuspojave i kaže: ‘Okej, ovo mora biti nuspojava'”, rekao je Eichler.
Samo nekoliko dana prije nego što je Michel obolio od COVID-a, vratio se u Sergeov ured na još jedan niz CT slika cijelog tijela, kako bi provjerio status svog raka. Sjedio je u bratovoj čekaonici, kao i prošlog rujna, dok je Serge pregledavao rezultate. Ovaj put, međutim, Sergeov izraz lica bio je opušten. Skeniranja su bila jasna.
Slučajevi slični njegovom
Michel se ipak mora paziti da se ne vrati. A kao dugogodišnji imunolog i medicinski inovator, još uvijek razmišlja o tome je li cjepivo koje svake godine spašava desetke milijuna života možda dovelo njegov u opasnost. I dalje je nepokolebljiv da su cjepiva protiv COVID-19 neophodna i korisna za veliku većinu ljudi. Ali želi da rasprava o cjepivima bude transparentna.
Otprilike u vrijeme kontrole veljači, Michel je primio poruku od liječnika koji je pročitao njegov samoreferentni izvještaj o slučaju. Liječnikovoj majci dijagnosticiran je isti podtip limfoma koji ima Michel nakon docjepljenja za COVID-19. Nedavno je dobio e-poruku od žene čija se sestra cijepila i primila tu dijagnozu sljedeći mjesec. Opet, to bi mogle biti slučajnosti. Ili su možda druga i treća podatkovna točka u rastućem skupu. Moguća povezanost između Michelovog izbijanja limfoma i njegovog cijepljenja protiv COVID-19 zaokuplja veći dio njegovih razmišljanja ovih dana. “Ako postoji, mora biti vrlo rijedak”, rekao je. Ali ne žali što je sa svojim slučajem izašao u javnost. “Još uvijek sam uvjeren da je to bila prava stvar.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
