NYT o vezama Vučića i podzemlja: Zašto su huligani štitili gay paradu i zašto se Danilo Vučić fotografirao s bandom? (3.)

New York Times u opsežnoj reportaži “Predsjednik, nogometni huligani i podzemna ‘kuća strave'” donosi priču o srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću i njegovoj vezi sa srbijanskim podzemljem. Autor Robert F. Worth koristeći razne izvore – od bivših huligana, udovica žrtava klanja narkomafije, novinarskih i političkih izvora – slaže priču od uhićenja poznatog mafijaša Veljka Belivuka i vraća se u povijest povezujući Aleksandra Vučića s huliganima i nogometnim stadionima te Belivukov uspon s njegovim usponom. Donosimo trći, ujedno i posljednji dio reportaže.

Belivuk i njegov novi šef — kolega huligan po imenu Aleksandar Stanković, poznat kao Mutavi — ubrzo su počeli blisko surađivati sa svojim pokroviteljima u ministarstvu unutarnjih poslova. Veza je razotkrivena nizom fotografija i razmjenama poruka koji su se pojavili u tužbi godinama kasnije. U jednoj od razmjena, Belivuk je naglasio svoju vjernost, a dužnosnik ministarstva unutarnjih poslova mu je uzvratio poruku: „Ona zna. Gazda zna. Veliki šef zna.” U porukama nema detalja o kome je riječ, ali ministru je neposredno nadređena bila žena. Vučić je tada bio premijer i šef sigurnosti.

> NYT o vezama Vučića i podzemlja: Horor priča o odrubljivanju glava, kokainu i gangsterizmu (1.)

Huligani i parada ponosa

Belivuk će kasnije na sudu tvrditi da su Janjičari pomogli izvesti drsko rušenje u centru Beograda koje je otvorilo mjesto za projekt na obali u kojem je jedan od Vučićevih saveznika posredovao s čelnikom Ujedinjenih Arapskih Emirata. Taj slučaj, u kojem su desetine maskiranih ljudi buldožerima uništili ulicu punu zgrada koje su smetale u realizaciji projekta, ostaje neriješen.

Zanimljivo, čini se da su i janjičari pomogli osigurati sigurnost gay parada za Vučića. To je bilo malo neuobičajeno za huligane, blistavo homofobičnu gomilu koja je ovo pretvarala u krvavi metež prošlih godina. Ali Vučić je očigledno osjećao da nasilje postaje prepreka za prijavu Srbije za članstvo u EU. Prema riječima B., koji nije bio prisutan, Vučić je organizirao sastanak iza zatvorenih vrata s grupom vođa huligana, podignuvši debeo paket predmeta. Obećao im da će sve prethodne kaznene prijave protiv njih biti obustavljene ako zadrže mir tijekom parade ponosa. Parade su nakon toga tekle glatko.

Nisam mogao potvrditi da je Vučić ikada održao takav sastanak. (Vučić rijetko daje intervjue stranim medijima, a njegovi glasnogovornici nisu odgovorili na moje zahtjeve za intervju.) Ali čini se da su Stankoviću — Belivukovom šefu — slučajevi obustavljeni. Kada je postao vođa bande, već je bio osuđen na pet godina zatvora zbog trgovine drogom i ilegalnog posjedovanja oružja. U narednim godinama, kazna je desetak puta odgođena zbog lažnih medicinskih tvrdnji, uz korištenje liječničkih formulara za koje se kasnije pokazalo da su krivotvoreni, prema dokumentima koje je otkrio beogradski tjednik Vreme.

Ubrzo nakon toga Vučić je u intervjuu, na pitanje planira li poduzeti nešto u vezi s porastom huliganskog nasilja, odgovorio da nema ovlasti to učiniti, jer ne postoji „opći društveni konsenzus“ o tom pitanju. Bio je to suštinski Vučić: dijelom zvižduk, dijelom provokacija i ubrzo zaboravljen usred stalnog vrtloga pravih i izmišljenih kriza u Srbiji.

Kontrola nad medijima

Dok je učvršćivao vlast, Vučić je Srbiju postepeno preoblikovao u autokraciju. Neprofitna organizacija Freedom House je 2019. snizila ocjenu Srbije u svojoj godišnjoj procjeni demokracija sa slobodnih na djelomično slobodne, navodeći kao razlog politizaciju pravosuđa i drugih institucija i izbore pune nasilja i mita. Ipak, zahtjev Srbije za ulazak u EU bezbrižno se kotrljao, kao da birokrati u Bruxellesu nisu primijetili da se Vučić kreće u krivom smjeru.

Jedna važna poluga moći za Vučića su mediji. On je iskoristio državnu telekomunikacijsku tvrtku kako bi kupio lokalne TV stanice, a njegovi saveznici vode trijadu medijskih organizacija koje besramno prate liniju Napredne stranke i daju dovoljno vremena i samom Vučiću. To uključuje TV mrežu pod nazivom Pink koja je specijalizirana za blještave talk showove i reality TV. Ali najbesramniji je Informer, skandalozni dnevni list.

Početkom 2017. Vučić je najavio da će se kandidirati za predsjednika. Kampanja koja je slijedila bila je puna optužbi za zastrašivanje birača, a neki javni službenici su rekli da su bili pod pritiskom da podrže vladajuću stranku, navodi se u izvještaju Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. U medijskom izvještavanju dominirali su organi stranke, koji su blatili Vučićeve rivale. Dobio je 120 puta veću pokrivenost od dva vodeća pozicijska kandidata zajedno, prema Birodi, nezavisnoj istraživačkoj grupi.

Vučić je dobio predsjedničku funkciju sa značajnom razlikom. Budući da je njegova stranka dominirala parlamentom, on je sada kontrolirao svaku granu vlasti i mogao je izabrati svog nasljednika za premijera, potez koji je zaslužio usporedbe s Putinom, koji je 2008. postavio Dmitrija Medvedeva u predsjedničku stolicu kako bi pružio sliku demokratskog poretka u Rusija. Tijekom Vučićeve inauguracije, huligani, među kojima i pripadnik Janjičara, pomogli su da se demonstracije razbiju i uklone. Vučićev stil upravljanja postajao je sve otvorenije autoritaran, s ulizivačkim javnim pokazivanjem lojalnosti od strane njegovih saveznika.

Odnos sa Srbima izvan Srbije

Istovremeno, Vučić je postao otvoreniji u udvaranju autoritarnim čelnicima Rusije, Mađarske i Kine. Usprkos svim ovim znakovima posrtanja, europski čelnici su ga nastavili srdačno pozdravljati, ulažući investicije i ne dajući nikakve naznake da će prijava Srbije za EU biti u bilo kakvoj opasnosti. (EU je 2020. donirala Srbiji oko 300 milijuna eura i činila je 62 posto srpske trgovine.) Razlog nije bio tajna: status Kosova je još uvijek neriješen. Europljani su polagali nade u Vučića da će podržati nagodbu. „On je jako moćan, netko tko može ispuniti stvari ako želi“, rekao mi je jedan njemački diplomat. „On bi mogao biti taj koji će ostvariti značajan napredak na Kosovu.”

Vučić je slao umirujuće signale Europljanima, ali je imao i druge poruke za svoju konzervativnu bazu i za srpske nacionaliste koje podržava u Bosni, na Kosovu i u Crnoj Gori. (Ovaj prkosan jezik dijeli s Putinom, koji je više puta potvrdio svoje protivljenje nezavisnosti Kosova.) Ove poruke često prenosi Aleksandar Vulin, ministar unutrašnjih poslova, koji se redovno žali da su etnički Srbi u drugim balkanskim zemljama maltretirani. Vulin i drugi nacionalisti nagovještavaju da je njihov pravi cilj Velika Srbija — isti san koji je pomogao da Balkan uđe u rat 1991.

Bande imaju svoju ulogu u ovim političkim šaradama. Sjeverno Kosovo, s pretežno srpskim stanovništvom, nominalno je pod kontrolom nacionalne vlade u Prištini. U stvarnosti, dominiraju organizirane kriminalne grupe koje se naširoko vide kao saveznici Vučićeve stranke i koje je američko Ministarstvo financija optužilo za urotu sa srpskim sigurnosnim dužnosnicima u reketarenju. To Vučiću daje važnu polugu za povećanje ili smanjenje regionalnih napetosti. Ali kao oruđe države, mafijaši mogu biti nepouzdani.

Ubojstvo Stankovića, Belivuk postaje vođa

Prvi znak prave nevolje u odnosima Vučićeve administracije s huliganima dogodio se u noći 13. listopada 2016. Belivuk je upravo izašao iz beogradske teretane zajedno sa svojim šefom Stankovićem, kada je tim atentatora projurio u crnom Audiju i pucao iz kalašnjikova. Dok se Belivuk skrivao iza automobila, naoružani napadači su odjurili, i ostavili Stankovića mrtvog. Ubrzo je na mjesto zločina došla policija, navodi se u detaljno dokumentiranoj priči objavljenoj prošle jeseni u Vremenu. Jedan od policajaca je u telefonskom pozivu sa šefom viknuo: „Tko je Belivuk?“ i kada je umjesto šefa odgovorio Belivuk, policajac je rekao, očigledno misleći na svoju nadređenu: „Rekla vam je da se vratite u skrovište”. Banda je imala novog vođu.
>Pantić: ‘Vučić je za Srbiju veća nevolja od Velje Nevolje, jer on je stvorio tu mafiju’

Ubojstvo je možda bilo povezano s ulogom Stankovića kao „državnog projekta“. Prema pisanju Vremena, Stanković, koji se vozio u blindiranom Audiju s policijskim radiom, dobivao je pošiljke kokaina po nižim cijenama od ostalih gangstera, a oni su bili ljuti. Ali šira pouka ubojstva Stankovića bila je da se banda Belivuk uplela u sve nasilniji rat među narko-klanova u regiji. Trgovina kokainom bila je profitabilnija nego ikad, a latinoamerički karteli su okrenuli pogled k rastućem europskom tržištu. Iako veliki dio europskog kokaina stiže preko kontejnerskih luka u sjevernoj Europi, balkanska ruta je postajala sve važnija, a veliki dio je bio fokusiran na Crnu Goru, južnog susjeda Srbije.

Crna Gora je mala — ima nešto više od 600.000 stanovnika — ali ima određene karakteristike koje je čine pogodnom za trgovinu, uključujući dugu obalu Jadrana. Kao i Sicilija, ona je siromašna i u njoj dominiraju klanovi s reputacijom bezakonja. I ima povijest krijumčarenja, prakse koju je poticala vlada tijekom ratova 1990-ih.

Naziv stranke – Principi

Rat bandi počeo je nakon pada Darka Šarića, narko-bosa čije je uhićenje Vučić najavio. Šarić je izgradio bazu za narkotike u Kotoru, prelijepom srednjovjekovnom lučkom gradu na crnogorskom primorju koji je pod zaštitom UNESCO-a. Grupa kotorskih trgovaca naslijedila je njegov plašt, a zatim se podijelila u rivalske klanove zbog pošiljke od 200 kilograma kokaina. Rat je brzo postao smrtonosan, a u Srbiji i Crnoj Gori su se počeli često događati atentati. Zaraćeni klanovi, Kavački i Škaljarski, izgradili su veze s policijskim i obavještajnim agencijama širom Balkana, koje su bile uvučene u nasilje.

Stankovićevo ubojstvo u Beogradu doživljeno je kao znak da rat klanova izmiče kontroli. Ujutro nakon Stankovićeve smrti, tadašnji ministar unutarnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović održao je konferenciju za novinare na kojoj je rekao da je dosta: vrijeme je za obračun s mafijom. Nakon toga, stvari su postale mnogo gore.

Jedna od prvih Belivukovih akcija kao šefa bilo je promijeniti ime svoje bande u Principi. U intervjuu u jednom beogradskom tjedniku — jedinom za koji se zna da je dao — rekao je da je to zato što je djelovao „iz principa“. Nije rekao koji su to principi. Ime je nosilo još jednu prešutnu asocijaciju: Gavrilo Princip, nacionalist bosanskih Srba koji je započeo Prvi svjetski rat ubojstvom nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu 1914. i koji se još uvijek smatra herojem među Srbima zbog svog hrabrog otpora Austro-Ugarskom carstvu.

Danilo Vučić i fotografije s bandom

Belivuk je došao na naslovnice nekoliko mjeseci kasnije, kada su on i njegov potporučnik Marko Miljković, poznatiji kao Mesar, optuženi za ubojstvo čovjeka u centru Beograda. Žrtva je bio stručnjak za borilačke vještine koji je radio kao osiguranje u beogradskom noćnom klubu na jednom od splavova na obali rijeke. Predsjednik Vučić na televiziji Pink objasnio je da je ovaj čovjek bio na meti „jer je spriječio neke od Belivukovih i Miljkovićevih ljudi u preuzimanju splavova. Kad dođete u bunker na stadionu, dobijete gram droge za 50 eura, pa se to širi po Srbiji, prodaju ga na splavu za 70. Ta cijena samo raste. I zato je ovaj čovjek ubijen.” Belivuk je lako mogao pomisliti da mu je državna potpora presušila. Umjesto toga, ponovo se potvrdio poznati obrazac. DNK dokazi koji impliciraju na Belivuka misteriozno su nestali, a on i njegov zamjenik su oslobođeni (iako su odslužili zatvorsku kaznu prije presude).

Još jedan znak Belivukove nedodirljivosti bilo je pojavljivanje Danila Vučića, najstarijeg predsjednikovog sina, na tribinama. Fotografije Danila u zagrljaju s članovima Belivukove bande pojavile su se u beogradskim neovisnim medijima, što je navelo predsjednika da optuži novinare da su nepravedno napadali njegovu porodicu. Vučić je više puta rekao da je njegov sin, koji radi u vinoteci, privatnik bez službene funkcije. Ali čini se da Danilo igra dvosmislenu političku ulogu. On je prije dvije godine javno dočekao srpskog ratnog zločinca nakon što je odležao kaznu u Hrvatskoj i, prema pisanju srpskih medija, uručio mu 30.000 dolara u gotovini, s ključevima od beogradskog stana i automobila. Podrijetlo ove velikodušnosti nije objašnjeno. (Vučićevi glasnogovornici nisu odgovorili na zahtjeve za komentar.) Danilo je također fotografiran kako stoji s čelnikom Narodne patrole, ekstremno desničarske nacionalističke grupe koja organizira antiimigrantske proteste i nedavno je zaprijetila da će prijeći granicu u obrani etničkih Srba živi na Kosovu.

Belivukova banda jača i izvan Srbije

Do 2019. Belivuk i njegova družina su unutar stadiona Partizana napravili bunker u kojem su mučili žrtve te skladištili drogu i oružje. Važnije su im bile druge stvari od nogometa: rat između dviju crnogorskih kokainskih frakcija preokrenuo je organizirani kriminal u cijeloj regiji. „Najznačajnije organizirane kriminalne grupe odlučile su se pridružiti jednoj od ove dvije rivalske kriminalne grupe“, zaključak je srpskog obavještajnog dokumenta, citiranog u istrazi Međunarodnog konzorcija o organiziranom kriminalu i korupciji, u svibnju 2020.

Rat klanova nisu vodili samo kriminalci. Pojedine srpske i crnogorske policijske i obavještajne službe stale su na stranu Kavačkog klana, prema informacijama iz izvještaja (Policija u obje zemlje negira bilo kakvu povezanost s bandama). Atentati su počeli na ulicama Beograda i Podgorice, ali su se ubrzo proširili na Španjolsku, Austriju, Njemačku, Nizozemsku i Grčku. Nekoliko balkanskih reportera koji su pratili rat klanova rekli su mi da je trenutni broj mrtvih veći od 70.

Belivukova banda postajala je sve vidljivija van granica Srbije. Španjolska obalna straža je 2019. zaplijenila 800 kilograma kokaina na brodu koji je dolazio iz Južne Amerike. Droga je vrijedila 50 milijuna eura. Iako nema dokaza da su trojica srpskih mornara na brodu bila izravno povezana s bandom Belivuk, mnogi paketi kokaina nosili su lik Gavrila Principa, potpis bande.

Belivukova skupina bila je korisna državi, ali su izmicali kontroli

Nema sumnje da su Belivuk i njegova banda u zatvoru jer je Europol razbio kod na Sky-ECC-u i tako razotkrio inkriminirajuće poruke i fotografije grupe. Nejasno je što su srpske vlasti znale i što su planirale uraditi po tom pitanju. Službenici Europola s kojima sam se sreo u Haagu bili su oprezni oko toga kako i kada su komunicirali sa Srbijom u vezi s podacima Sky-a. Službeno, prisluškivanja su predana nakon Belivukova uhićenja i na osnovu njih podignuta je optužnica.

Ali izgleda da je Europol (ili jedan od njegovih partnera) dojavio Srbima nekoliko mjeseci ranije. To je rekao i bivši ministar unutarnjih poslova Srbije Nebojša Stefanović, koji je naveo da je uhićenje omogućio Sky. U listopadu 2020. Vučić je, tijekom jedne neumjerene izjave o nasilju bandi, rekao da tjednima sluša o jezivim zločinima, a zatim zagonetno dodao: “I nemojte da nam cijeli grad priča o tome kako je netko nekome odrezao glavu preko Skypea.

Taj komentar je privukao pažnju Stevana Dojčinovića, jednog od najistaknutijih srpskih istraživačkih novinara. Dojčinović je osnivač Mreže za izvještavanje o kriminalu i korupciji i od 2016. piše o bandi Belivuk i vezama s državom. Bio je meta mnogih prijetnji i napada u Vučićevim medijima, koji su ga etiketirali kao terorista, špijuna, mafijaša, narkomana, izdajnika i sado-mazohistu. Dojčinović je mali čovjek osjetljivog, lisičjeg lica i pirsinga na nosu. On i njegovo osoblje rade u beogradskoj kancelariji koja je toliko mala i puna dokumenata da je ulazak u nju kao ulazak u pretrpani ormar. Dojčinović mi je rekao da vjeruje da je Vučićev komentar o odsijecanju glava (očigledno je pobrkao Sky sa Skypeom) možda posljednje upozorenje bandi. “Belivukova skupina bila je korisna državi, ali su izmicali kontroli, postajali previše nasilni”, rekao je Dojčinović. „Također su ih promatrali izvana, Europljani su obavijestili srpsku policiju o radnjama Sky-a.”

Slučaj Gorana Veličkovića

Ako je Dojčinović u pravu, srpske vlasti još u listopadu 2020. nisu odlučile što uraditi s Belivukom i njegovom bandom. Definitivno su bili zabrinuti, jer sudski dokumenti pokazuju da je srpska policija počela pratiti bandu početkom kolovoza, šest mjeseci prije uhićenja. Ali izgleda da nisu bili dovoljno zabrinuti da zaustave bandu u mučenju i ubijanju ljudi.

Zahvaljujući Sky-ECC porukama koje je otkrio Europol, sada imamo zastrašujuće precizan zapis o tome što se dogodilo nekim od muškaraca koji su počeli nestajati u Beogradu 2019. Belivukova banda razvila je rutinu ubojstava i usavršila je s desetinama pratitelja koji igraju različite uloge. Ponekad su iskušavali žrtvu poslovima s drogom ili oružjem; u jednom slučaju su prevarili rivala da povjeruje da je suradnik zarobio Belivuka i da bi ga sada mogao ubiti. Sky poruke često pružaju trag zločina iz minuta u minut.

Jedan od muškaraca na kojeg su ciljali bio je 33-godišnji suparnički vođa huligana Goran Veličković. Bio je istaknuta, omiljena ličnost na stadionu Partizana. Bio je oženjen djevojkom iz djetinjstva i imao je dvoje male djece i posao sa svojim rođakom na popravljanju prozora. Na fotografijama ima rumene obraze, vesele smeđe oči i masivne grudi, a na njegovoj desnoj podlaktici je vidljiva tetovaža koja kaže „TheYoung Boys“, naziv njegove grupe navijača.

Veličković je znao sve o stadionu i njegovim rivalstvima. Ono što ga je mučilo, rekla mi je njegova udovica Jelena, bila je uloga policije. „Ono što nas je jako zabrinulo je to što je policija bila tu da pruži pomoć suparničkim grupama“, rekla je Jelena. „Ako ste dio takve grupe, to vam daje nezamislivu moć. A ako ste protiv te grupe, ne možete se zaštititi.”

“Meksiko usred Beograda”

Početkom kolovoza 2020. Goran se otišao sastati s prijateljem i više se nije vratio. Prošli su mjeseci prije nego što je Jelena saznala što se dogodilo. Tek kada je vidjela Sky dokaze iz optužnice, shvatila je: Gorana je iz Beograda na makadamski put pored napuštenog žitnog polja, namamio čovjek kojem je vjerovao. Belivukova grupa ga je uhvatila u zasjedu, vezala i odvezla u svoju klaonicu.

Banda je pripremila komoru za mučenje u skrivenoj prostoriji u koju se ulazilo preko garaže. Tu su bile lisice i remeni, zajedno s oštricama, vrućim peglama i radnom odjećom za jednokratnu upotrebu. Mašina za mljevenje mesa stajala je na jednom kraju. Prije svakog ubojstva, članovi bande su postavljali svježe plastične folije na pod i zidove.

Prema optužnici, Gorana su uveli u sobu i ispitivali, tjerali ga da otključa mobitel i pokaže svoje kontakte. Kliještima su mu čupali nokte, tukli ga i dokrajčili tako što su mu sjekirom odrubili glavu. Goranu su nožem urezali uvredu na leđa, snimili nekoliko fotografija i poslali ih kontaktima na njegov telefon. Jedna fotografija je praćena tekstom: „Vidiš dušo? Meksiko usred Beograda.”

Vođe bande, otkrivaju dokazi sa Skya, često su uživali u mučenju. Prilikom još jednog ubojstva nekoliko tjedana kasnije, Belivuk i njegova desna ruka javili su se na svoje Sky telefone iz Crne Gore (gdje su vršili još tri ubojstva) kako bi ohrabrili svoje pristaše u Beogradu da daju „102 posto sebe“ u mučenju najnovije žrtve. Transkripti sa Skyja pokazuju da su tražili da se telefon približi žrtvi kako bi ga mogli prokleti i reći mu da planiraju ubiti njegovog oca i brata i “sve što ste ikada poznavali i voljeli”. Kasnije je Belivuk ponovno poslao poruku, tražeći od jednog od svojih podređenih da opširno opiše mučenje i “nemojte mi preskočiti te sočne detalje”.

Sjekirama odsijecali glave i komadali žrtve

Nakon što je svaka žrtva umrla, muškarci su slijedili isti ritual. Sjekirama i noževima su tijelo sjekli na komade, pa ih provlačili kroz mašinu za mljevenje mesa, skupljajući ostatke u vreće koje su bacali u Dunav. Zapalili su torbe, zajedno sa svom odjećom i stvarima žrtve. Uništili su i okrvavljenu plastičnu foliju i očistili mašinu za mljevenje mesa kiselinom i izbjeljivačem. Ali to nije bio kraj. U skoro svakom slučaju, kažu tužitelji, slali su poruke članovima obitelji žrtve, često se pretvarajući da su oni, i tako pronalazili načine za izvlačenje novca, droge i automobila.

Jelena Veličković mi je rekla da joj je do dana kada je saznala što se dogodilo njezinom suprugu – vidjevši fotografije njegova unakaženog tijela u jednoj srpskoj TV emisiji – bilo teško vjerovati da je Belivuk odgovoran.

„Bio je skoro prijatelj“, rekla je. „Srela sam ga puno puta na stadionu. Moj muž također.” Godinama ranije, kada je svoje prvo dijete vodila na stadion na utakmicu, Belivuk joj je čestitao. I, po srpskom običaju, čak joj je dao novac za bebu, poklon od 50 eura. „Bio je fin u to vrijeme“, rekla je. „Nikad nisam mogla zamisliti da bi čovjek koji nam je dao poklone za naše dijete mogao ubiti mog muža.

Jelena je sitna žena krupnih tamnih očiju, okruglog lica i rezignirano melankoličnog pogleda. Tetovaže joj prekrivaju ruke, uključujući i nedavnu na kojoj na srpskom piše: „Bol koji osjećam danas bit će moja moć sutra.”

Jelenina odvjetnica, koja je sjedila s nama, rekla mi je da vjeruje da Belivuk i njegovi ljudi nisu rođeni kao čudovišta. Bila je potrebna Vlada da se to dogodi. „Belivuk je bio žrtva nerealnih očekivanja“, rekla je ona. „Imao je iluzije veličine. On i njegovi prijatelji i sami su postali žrtve. Neko ih je hranio zabludama.”

Srbijanske vlasti i dalje naklonjene dilerima i bandama

U dvije godine od uhićenja Belivukove skupine, Vučić je više puta ponovio da je taj slučaj označio odlučujući raskid s prošlošću. „Očistit ćemo državne institucije od svih njihovih suradnika“, izjavio je on na prvoj konferenciji za novinare nakon uhićenja. Kasnije je grupi novinara rekao: „Ovo je važno za nas, ali i za obične građane. Vlasnici restorana i barova neće morati brinuti da će neko doći i željeti ih reketirati, a onda se boje to prijaviti policiji jer ne znaju da li je netko u policiji dobro povezan s ovim ubojicama.” Bila je to poruka sračunata na obraćanje Srbima koje je zabrinulo ono što su čuli o slučaju Belivuk. Možda je bio usmjeren i na Europsku uniju, koja Srbiju neće primiti u klub dok se ozbiljnije ne pozabavi vladavinom prava.

Bilo je više razloga za sumnju u predsjednikovo obećanje. Slične stvari je govorio i u prošlosti, a Belivuk se u Srbiji smatra kao posljednji u dugoj seriji korisnih nasilnika, zamjenljivih kao i Aleksandar Stanković prije njega. Veći razlog je što su srbijanske vlasti i dalje naklonjene dilerima droge i bandama. Jedan od senzacionalnijih nedavnih primjera bilo je otkriće velike farme marihuane 30 milja izvan Beograda koju su, prema tužiteljima, štitili policajci i vojni službenici. Čini se da je farma, dizajnirana za proizvodnju visoko koncentriranih oblika kanabisa, bila najveća u Europi.

Vučićev odnos prema odmetnicima nadilazi Srbiju. U 2018., kosovski poduzetnik kojeg američko Ministarstvo financija optužuje za veliku trgovinu drogom i oružjem optužen je za ubojstvo tamošnjeg političara. Vučić ga je branio nazvavši ga “čovjekom koji brani srpski narod i ognjišta sjevernog Kosova”. Paradoksalno, Vučićev utjecaj na sjeveru Kosova je jedan od razloga zašto ga Europska unija vidi kao vrijednog partnera. Tu je moć pokazao krajem prošle godine tijekom granične krize koja je nakratko prijetila da preraste u otvoreni sukob.

Sukob s Kosovom

Sukob se zahuktao, možda ne slučajno, tijekom sastanka na vrhu Europske unije u prosincu na kojem je Vučić ponovno potvrdio svoje odbijanje sudjelovanja u sankcijama EU-a Rusiji. Etnički Srbi na sjeveru Kosova blokirali su puteve, a tako i kretanje kosovskih vlasti. Prosvjednici su se okupili na srpskoj strani granice, uključujući pripadnike Narodne patrole, srpske nacionalističke organizacije koja ima veze s ruskom paravojnom grupom Wagner. Beograd je poslao svoje trupe na granicu, prijeteći da će upasti i braniti Srbe na Kosovu. Vučić je tada održao sastanak s grupom kosovskih Srba i kriza je prestala. Nepotrebno je reći da su granični sukobi privukli pažnju Europske unije. Sredinom ožujka, čelnici Srbije i Kosova provizorno su se složili s planom za normalizaciju odnosa koji sponzorira EU, ali je Vučić odbio pismeno se obavezati na bilo što.

Prije gotovo deset godina, američki znanstvenik i analitičar Daniel Serwer pomogao je organizirati Vučićev prvi javni nastup u Washingtonu, D.C. On je radio na Balkanu 1990-ih i znao je sve o Vučićevim nacionalističkim korijenima. Ali bio je razočaran rezultatima drugih srpskih političkih vođa. Rekao mi je da Vučić ne obećava ništa o Kosovu, ali je rekao da će se približiti Europskoj uniji. Serwer je Vučića smatrao inteligentnim i ozbiljnim. Postojala je nada, rekao mi je, da bi Vučić mogao biti figura “Nixona u Kini”, sposoban dovesti konzervativnu bazu svoje stranke do potpunijeg pomirenja sa susjedima Srbije.

“Srpski svet”

Serwer mi je rekao da se njegov odnos prema Vučiću iz korijena promijenio. „Vučić je sada smrtno ozbiljan po pitanju ’srpskog sveta‘“, rekao je on. Te riječi, na koje se često pozivaju srpski nacionalisti, prenose ideju da Srbija ima pravo dominirati zemljama gdje žive etnički Srbi, uključujući i nekoliko susjednih zemalja. „Imao je priliku okrenuti se prema EU, a odlučio je ne učiniti to.” Serwer smatra da, kada bi Vučić proveo reforme potrebne za ulazak u EU, to bi oslabilo njegovu vlast ili bi ga možda čak dovelo do zatvora. To se dogodilo i bivšem premijeru Hrvatske Ivi Sanaderu, koji je vodio većinu priprema svoje zemlje za pristupanje EU, a na kraju je uhićen i optužen za korupciju (i danas je u zatvoru). Sanaderova sudbina postala je opomena za balkanske buduće reformatore.

Sjedinjene Države i EU su nastavile opsluživati Vučića, fokusirajući politiku na ekonomski rast i ignorirajući njegov neoliberalizam. Trumpova administracija bila je posebno naklonjena Vučiću te otvoreno stala na njegovu stranu u regionalnom sporu i izazvala kolaps popularne vlade na Kosovu. Trump je poslao specijalnog izaslanika u regiju, Richarda Grenella, koji je, činilo se, bio naklonjen posredovanju u „sporazumu vijeka“ između Srbije i Kosova kako bi poboljšao Trumpove izglede na predsjedničkim izborima 2020. (To se nije dogodilo.)

“Tko vodi ovu državu?“

Serwer i brojni drugi balkanski stručnjaci kažu da SAD i Europska unija propuštaju priliku gurnuti Vučića u više demokratskom pravcu. „Imamo više utjecaja na zapadnom Balkanu nego bilo gdje na zemlji“, rekao mi je Kurt Bassuener, znanstvenik koji je puno pisao o Balkanu. „A mi svoju politiku gradimo na Vučiću i ljudima poput njega. Kada bi Vučić znao da riskira izgubiti veliki dio svoje zapadne financijske i diplomatske podrške, rekao je Bassuener, njegova bi se računica u pogledu na puno toga mogla promijeniti, uključujući i naviku da ‘mazi’ kriminalce i huligane. Ideja da Srbija može „uravnotežiti” Zapad i Rusiju je u velikoj mjeri fatamorgana, rekao je Bassuener. Rusija je možda tradicionalni saveznik Srbije, ali Putin, koji se bori obnoviti vlastitu ranjenu vojsku, ima malo toga ponuditi običnim Srbima.”

Jednog popodneva u Beogradu, sat vremena razgovarao sam s Borisom Tadićem, predsjednikom Srbije od 2004. do 2012., kada je izgubio od Vučićeve stranke. Rekao mi je da je organizirani kriminal postao toliko moćan u Srbiji da je teško znati tko je glavni. Dok je bio na vlasti, rekao je, šokiralo ga je saznanje da kriminalne bande „imaju bolju opremu i tehnologiju od naše policije“. Kokainski karteli su postali toliko unosni da su mogli korumpirati svakoga. Tadić je rekao da se uspješno borio protiv mafije. Vučić je, kazao je, „pomogao da kriminalci dođu na vlast” vjerujući da ih može kontrolirati. Bila je to opasna kocka.

„Kakav je konačni rezultat vaše moći ako huliganima i kriminalcima rušite temelje društva?”, pita se Tadić.

Tadić je s nelagodom bacio pogled oko nas na dvorište hotela i pitao “Tko vodi ovu državu?“, nakon čega je dodao da „možda pored nas sjede neki Belivukovi suputnici”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa