Prije nekoliko dana Kina je i službeno otvorila vlastitu međunarodnu burzu nafte na kojoj će se trgovati u juanima, kineskoj valuti.
Riječ je o popularno nazvanom ‘petro-juanu’ čime je zauvijek srušen dosadašnji svjetski poredak koji se bazirao na ‘petro-dolaru’. Gotovo 60 posto svjetskog stanovništva, a riječ je o zemljama BRICS-a: Brazilu, Rusiji, Indiji, Kini i Južnoafričkoj Republici vezano je na novu petro-valutu, čime dolar gubi dosadašnju moć i vrijednost.
To stvara nove političko-ekonomske odnose na globalnoj sceni, kojima se ugrožava dosadašnja suverena pozicija SAD-a, koji će sigurno reagirati na novo stanje koje ruši petrodolarski monopol u svijetu.
U ponedjeljak, 26. ožujka, Kina je i službeno otvorila vlastitu međunarodnu burzu nafte na kojoj će se trgovati u juanima. Taj projekt, čija se najava prvi put pojavila još davne, 1993.godine i nad kojim su se podsmjehivali brojni zapadni mediji, predstavlja i formalni kraj monopola petrodolara u globalnoj naftnoj trgovini. Kina je, uz SAD, najveći svjetski uvoznik nafte (prošle godine je preuzela vodeću poziciju), pa će ovaj potez kineske vlade biti itekako snažan udarac petrodolaru, poglavito iz razloga što je, uz Saudijsku Arabiju najveći svjetski izvoznik nafte Rusija (Rusija i Saudijska Arabija su i najveći izvoznici „crnog zlata“ u Kinu), već najavila spremnost za svojim sudjelovanjem na kineskoj naftnoj burzi. I ne samo ona, piše geopolitika.news
Osim postupne „de-dolarizacije“, koja je već u tijeku, i na svjetskom naftnom tržištu događaju se gotovo tektonske promjene. To je ozbiljan izazov za zapadne financijske krugove koji su trgovinom nafte na globalnoj razini dominirali praktički od njezine uspostave u modernom smislu te riječi.
Na spomenutoj šangajskoj naftnoj burzi trguje u juanima, uz mogućnost konverzije u zlato. Pritom svakako treba imati u vidu činjenicu kako je Kina najveći svjetski uvoznik nafte, pa nije teško izvući zaključak što značiti pojava nove burze nafte upravo na njezinom teritoriju, koja će s vremenom imati veliki utjecaj na čitavu Aziju. A na azijsko tržište fokusiraju se i glavni bliskoistočni proizvođači nafte na čelu sa Saudijskom Arabijom, kojoj je europsko tržište u odnosu na azijsko već ionako drugorezredno. Slično je i s katarskim ukapljenim plinom koji je ionako primarno usmjeren na Japan. U tom slučaju profitira i Rusija, koja Kini prodaje naftu za juane, koje nakon toga mijenja u zlato, čime joj prestaje potreba držanja novca u kineskim aktivima ili prebacivanje prihoda od prodaje nafte u američke dolare.
Već se u prvim minutama od pokretanja Šangajske burze barel nafte prodavao po cijeni od 440,20 juana ili 69,71 dolar tj. praktički isto koliko i na burzama za naftu Brent u Londonu i WTI u New Yorku.
Tako Reuters citira utjecajnog analitičara švicarske banke UBS Haydena Briscoea, koji je izjavio, kako je puštanje u opticaj ugovora o kupovini nafte u juanima „najozbiljnija promjena na svjetskim financijskim tržištima. Možda se radi i o najozbiljnijoj promjeni u čitavoj povijesti financijskih tržišta“. Briscoe otvoreno kaže kako se sada status dolara, kao glavne svjetske valute, nalazi pod ugrozom.
Dakle, radi se o potpuno novoj – povijesnoj etapi u globalnoj naftnoj trgovini, s dramatičnim posljedicama u odnosu na postojeći ustroj.
Globalni gospodarski rat na relaciji Istok-Zapad može početi, a za bolje poznavatelje stvari on je počeo još otvaranjem ukrajinske krize i američkim pokušajima globalne blokade Rusije, a odnedavno je potenciran i drastičnim poremećajem američko-kineskih odnosa koji je „otkočen“ otvaranjem i preuveličavanjem značaja i veličine sjevernokorejske krize i stvarne sigurnosne opasnosti koju ona predstavlja.
