Preminula dr. Judith Reisman, znanstvenica koja se borila protiv hiperseksualizacije djece

judith reisman
Foto: Narod.hr

Američka znanstvenica dr. Judith Ann Reisman preminula je u petak 9. travnja, objavio je portal Medjugorje-info, prenosi IKA.

Dr. Reisman rođena je 11. travnja 1935. Doktorica komunikologije bila je zauzeta u razotkrivanju pedofilskih skandala. U svojem se radu usredotočila na pandemiju pornografije, njezin utjecaj na muškarce, žene i djecu te na djelo dr. Alfreda Kinseyja i njegova seksološka istraživanja. Bila je članica mnogih američkih i međunarodnih udruženja u vezi sa zdravljem, obitelji, društvom i medijima. Pisala je redovito za mnoge novine i časopise. Višestruko je nagrađivana u medijima i znanstvenim institucijama.

Dr. Reisman bila je i savjetnica u vojnim, civilnim i sudskim pitanjima te gostujuća predavačica na mnogim fakultetima i sveučilištima. Također, bila je svjedokinja i stručna povjerenica mnogih povjerenstava, saslušanja, posebnih istraživača Vlade SAD-a. U znanstvenom radu posvetila se istraživanju kako pornografske slike mijenjaju kemijsku strukturu ljudskog mozga i to na čovjekovu štetu.

Posjetila je Hrvatsku 2013. i 2014. godine kada je održala niz predavanja i javnih nastupa. Prema njezinim riječima ovdje je došla objasniti roditeljima djece koje se sve opasnosti kriju pod pojmom „spolni odgoj“. Zbog svojih nastupa često je bila napadana, vrijeđana i ponižavana, ali nije odustala od svog jasnog stava: „Djeci treba dopustiti da budu djeca, a ne da prerano postanu seksualno aktivna. Spolni odgoj nije prilagođen mozgu male djece jer djeca nisu sposobna kritički razmišljati, pogotovu ona od 5, 6 ili 13 godina te se u njemu radi na hiperseksualizaciji mladih“.

Susrela se i sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem i splitskim nadbiskupom Marinom Barišićem.

Gostovala je i na Hrvatskom katoličkom radiju te je, između ostaloga, podijelila dojmove sa susreta sa studentima Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Također je odgovarala na pitanja o spolnom odgoju u školama, dječjoj intimi, farmaceutskim tvrtkama, pedofiliji…

Donosimo dijelove tog razgovora s Tanjom Popec:

Za početak možete li nam reći kako je protekao Vaš prvi dan u Zagrebu i Hrvatskoj, razgovor sa studentima i konferencija za novinare?

Dr. Judith Reisman: Moram biti pristojna, ja sam ipak gošća u vašoj zemlji, ali mogu reći da su vaši hrvatski mediji pokazali jako neprijateljsko ponašanje prema meni, susretala sam se s obiljem kleveta i laži koje su oni nemilosrdno iznosili o meni. Kao rezultat toga na predavanju na FPZ-u sami studenti su bili jako pristrani i teško su se koncentrirali na ono što ja govorim, stoga nisu niti pažljivo percipirali ono što sam govorila jer su na svaki način pokušali diskreditirati ono što im ja govorim.

Možete li kao žena, majka i znanstvenica reći kako gledate na spolni odgoj u školama?

Dr. Judith Reisman: Danas sam imala čast sa svojim kolegom Timothy Tateom sudjelovati na predavanju i premda mi imamo svoje određene različitosti u pogledima na neke stvari, on je istaknuo da ovakav odgoj, kakav se predlaže u školama, svakako mora biti primjeren djeci i nipošto se ne smije dovesti do konfuzija što će za djecu biti jako zbunjujuće. Ovako dizajniran program u Hrvatskoj će to upravo i postići. Zašto? Zato što je jedan od glavnih predstavnika i autora programa educiran na Kinsey institutu koji je zastupao i branio sve strašne politike koje su se pokazale pogubnima kod nas u Americi. Budete li ih i vi uveli imat ćete iste rezultate koje smo imali i mi. Mislim da je Hrvatska ipak u situaciji da se još može zaštititi, jer kako sam čula podatke vi imate još dosta niske stope pobačaja, spolnih bolesti i spolno prenosivih bolesti među djecom.

Prof. Reisman, je li moguće da je pitanje spolnog odgoja u školama političko pitanje, ali i pitanje financijske dobiti određenih krugova?

Dr. Judith Reisman: Vi ste u pravu. Mi u Americi imamo izraz „slijedi kuda novac ide“. Radi se o tome da smo danas došli do hiperseksualizacije djece. Nisu u pitanju samo bolesti i svi poremećaji koji iz toga izlaze, nego se doista radi o ogromnoj zaradi farmaceutske industrije. Malo se govori o tome da su u mnoge države uspjeli uvesti obvezna cjepiva protiv hepatitisa B, što je spolno prenosiva bolest, a roditelji to ne znaju. Ne znaju što su u kompleksu cjepiva koja djeca dobivaju u dojenačkoj dobi. Zatim se predlaže uvođenje cijepljenja protiv HPV virusa za djevojčice od 12 godina, a sada ima prijedloga da se to radi i za dječake.

Dakle, riječ je o milijardama dolara koji se dobivaju preko obveznih cijepljenja. Rezultati su strašni, jer osim što je riječ o nepotrebnom cijepljenju, ono može imati negativne učinke na zdravlje djece, budući da se radi o dojenčadi koja još nema još dovoljno razvijene imunološke sustave. Usprkos svemu tome, djeca svejedno prerano ulaze u spolne odnose i sami često govore kako kupuju najjeftinije prezervative koji pucaju i to rezultira obično teškim posljedicama. Znamo i sami da kao odrasli se često susrećemo s ljudima koji se teško nose sa svojim spolnim životom što ih vodi u brojne probleme emotivne vrste, a sada pokušavamo takva ista iskustva nametati djeci koja se ne mogu nositi ni s tom razinom emocionalnih i drugih problema. Dakle, to je stvarno jako ozbiljno.

Prof. Reisman, u Vašim dokumentarnim filmovima i svjedočanstvima vidi se zapravo da je stradala dječja intima. Je li ovakvim načinom i govoru o spolnom odgoju zaista djeci ukradena intima? Što ste Vi kao novinarka zaključili u svojim istraživanjima?

Dr. Judith Reisman: Moram reći da postoje mnogi znanstveni podaci o ovoj temi. Imate izvješća američke udruge psihologa i pedijatara od prije nekoliko godina u kojima se doista mnogo govori o seksualizaciji djece. Tu vidimo da zapravo kroz sve to čemu su djeca izložena, kroz marketing, kroz novine, glazbu, kroz sve te sadržaje koje vide da dolazi do pitanja pojam njihovog vlastitog identiteta, da se oni pitaju kako se sada ja trebam ponašati i tko sam sada ja, jer djeca se zapravo uče ponašanju.

Kao što usvajaju jezike tako što čuju, tako usvajaju ponašanje. Oni odrastaju kroz oponašanja i na taj način, budući da žive u ovako hiperseksualiziranom svijetu, oni će pokušati oponašati sve što vide, ali nisu u stanju na taj način živjeti, jer nemaju kapaciteta da se s tim nose, jer su djeca.

Koje Vas je osobno iskustvo navelo na istraživanje seksualne revolucije, temelja Kinseyeva rada i slično?

Dr. Judith Reisman: Na kraju se sve uvijek svede na neku vrstu osobnoga iskustva. Bez obzira na to što se ja 35 godina bavim ovim poslom i područjem. Mnogo ljudi je danas potpuno ovisno o svojim seksualnim uvjerenjima i predrasudama. Moja kći je bila silovana kad je imala 10 godina i to je napravio jedan dječak od 13 godina koji je živio iznad nas. Ja nisam nikako mogla shvatiti kako se to moglo dogoditi. Kada sam razgovarala s njom, ona je rekla da je plakala i da je rekla kako to ne želi, ali on je rekao da je to sve u redu i da je OK, zato što je on to vidio u časopisu Playboy svoga oca koji je našao u sobi. Na kraju se ispostavilo da je to dijete već bilo prijavljivano i liječeno na terapijama zato što je zlostavljalo svoga mlađeg brata i još djece, no nitko to u susjedstvu tada nije znao jer je zakon štitio maloljetnike. Moj prvi znanstveni i istraživački rad je protekao iz tog događaja…, objavilo je Medjugorje-info.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/ika