Ruska narodna poslovica kaže kako onaj tko je služio vojsku ne smije se u cirkusu. I doista je sve što se prošlog vikenda događalo u Rusiji oko tzv. Prigožinovog puča sličilo na cirkus, a opet je malo toga na kraju bilo smiješno. U stvari, mnogi se s pravom pitaju je li čitava stvar uopće okončana ili tek slijedi nastavak ovog teatra apsurda, koji je započeo operetski i kao komedija, a mogao bi se razviti u pravu-pravcatu tragediju, piše Borislav Ristić u kolumni za Večernji list koju, uz dopuštenje autora, prenosimo u cijelosti.
Kao što znamo, šef ruske plaćeničke postrojbe Wagner, Evgenij Prigožin, prošlog je petka na društvenim mrežama objavio kako sa svojim plaćenicima kreće na Moskvu s namjerom da smijeni ruskog ministra obrane, Sergeja Šojgua. Cijeli je svijet u čudu pratio nadrealan prizor kako Prigožin i njegovih “tisuću momaka” marširaju ka Moskvi, zauzimajući usput vojne objekte u Rostovu na Donu i još nekoliko gradova.
”Povijest vojnih udara nije zabilježila ništa slično”
Ono što je uslijedilo bilo je još čudnije. Kada se Prigožinov “putujući cirkus” primakao na nekih 200 kilometara od Moskve, Kremlj je preko bjeloruskog predsjednika Lukašenka inicirao pregovore, koji su okončani dogovorom kako Prigožin i pobunjenici koje je poveo sa sobom neće biti gonjeni, već odlaze u azil u Bjelorusiju, dok će ostatak Wagner postrojbi, koji se nisu pridružili pobuni, biti integriran u rusku vojsku.
I to bi bilo to, rekli bismo. Čitava ta halabuka, koja je na trenutak zaličila na reprizu Ruske revolucije, završila se nestvarno mirno i glatko. Baš kao da se ništa nije dogodilo. I to je ono najčudnije. Povijest vojnih udara nije zabilježila ništa slično. Nakon neuspjelog puča vlast se obično nemilosrdno obračuna s pučistima, po mogućnosti javnim egzekucijama, kako nikom više nešto slično ne bi palo na pamet. Ali ne i sada.
>Ristić: Je li moguća podjela Ukrajine u kojoj zapadni dio postaje članica NATO-a?
Razna tumačenja
Stoga je razumljivo kako je sve to potaklo čitavu šumu tumačenja, koja pokušavaju racionalizirati jedan tako bizaran, a opet, krupan događaj. Tako su jedni skloni tumačenju kako je sve to bio teatar u režiji Putina i Prigožina, kako bi Putin napravio čistku u vojsci, drugi u svemu tome vide tipičnu rusku anarhiju koja ide pod ruku s ruskim autoritarizmom, dok treći vide u ovome prste Zapada i nagovještaj Putinova kraja.
Sva ta tumačenja, kao i mnoga druga, mogu biti legitimna, ali su sva ona u zoni pukog nagađanja, jer o pozadini svega ovoga još uvijek ne znamo ništa. Premda su Rusi svjetski prvaci u šahu, a i dali su nekoliko klasika drame, poznato je kako u politici ne vole pretjeranu teatralizaciju i igranje 3D šaha. Političko “trolanje” nije ruski par rukava. Ruski vlastodršci su skloniji stvari obavljati u tišini i bez puno pompe.
Glavna opasnost – višak tumačenja
Stoga je glavna opasnost kod takvih tumačenja – višak tumačenja. U vojnim stvarima djeluju zakoni fizike, a ne metafizike. Zato je bolje držati se onoga što znamo. Imamo lika koji je uradio nešto što se, po svim mjerilima, graniči s ludilom – usred rata je s par tisuća vojnika okrenuo tenkove i maršira ka prijestolnici. Takvo što je moguće zamisliti kod ljudi koji dugo borave na bojišnici. Izgube kontakt s realnošću i naprave lošu procijenu svoje popularnosti kod kuće zbog ratnih zasluga.
Apokalipsa danas
Pada na pamet film Apokalipsa danas. Moguće da je Prigožin, poput pukovnika Kurtza, jednostavno poludio. Ipak je znakovito to što je većina njegove postrojbe odbila pridružiti mu se u ovoj avanturi. I mnoge njegove izjave djelovale su prilično nesuvislo. Suočen s poludjelim “pukovnikom Kurtzom”, Kremlj je odlučio stvar riješiti u tišini i poslati ga u “mirovinu” negdje duboko u bjeloruske močvare.
I čitava stvar bi bila doista smiješna da ne postoji ta slutnja kako će ovaj Prigožinov cirkuski puč samo pridonijeti eskalaciji rata u Ukrajini. Putin je petrovgradski golub, koji je držao pod kontrolom radikalizam moskovskih jastrebova, no sada će morati napraviti iskorak u tom smjeru, kako bi otklonio štetu koju mu je nanio Prigožin. Napad na hotel u Kramatorsku je znakovit u tom smislu. A tu više ništa nije smiješno.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
