Višednevni neredi koji su se proteklog vikenda poput požara rasplamsali u predgrađima francuskih gradova svojom su žestinom privukli pažnju ljudi na Starom kontinentu. Nasilni prosvjedi zabilježeni su u više od dvjesto gradova, paljeni su automobili, kamenovana je policija, a prosvjednici su se naročito obrušili na zgrade javnih ustanova, poput sudova, policijskih postaja, kao i pljačke trgovačkih centara, piše Borislav Ristić za Večernji list koju, uz dopuštenje autora, prenosimo u cijelosti.
Povod svemu je bilo policijsko ubojstvo mladića sjevernoafričkog podrijetla u jednom pariškom predgrađu. Snimak samog događaja se ubrzo proširio društvenim mrežama i pretpostavlja se kako je upravo taj snimak predstavljao okidač koji je prosvjednike izveo na ulice. Prosvjedi su se smirili tek nakon što je baka ubijenog mladića optužila prosvjednike da smrt njenog unuka koriste kao izgovor za nasilje.
Ulica i revolucija
Kako god bilo, ono što je većinu promatrača zaprepastilo bila je žestina i intenzitet nasilja koje se zakotrljalo francuskim ulicama. Posljedice su bile daleko u nesrazmjeri sa samim povodom, pa se pravi uzrok izbijanja nasilja morao potražiti na nekoj dubljoj razini. Jednima je pred očima bila Francuska revolucija, drugima Arapsko proljeće, dok su treći slutili kako smo ovdje suočeni sa sasvim novim i neusporedivim iskustvom.
Poznato je kako su kod Francuza ulica i revolucija tradicija. To je nacija koja ne voli svoje elite. Ali, istini za volju, u ovim je prosvjedima bilo ponajmanje Francuza, osim ako naciju ne shvatimo francuski razvodnjeno. Etnički je element i solidarnost razvijena po liniji etničke posebnosti bila glavni motiv okupljanja prosvjednika. Napadi na institucije francuske države stoga bi ih mogli svrstati u anti-francuske prosvjede.
>Ristić: Prigožinov cirkuski puč – povijest vojnih udara nije zabilježila ništa slično
Neki komentatori su, ipak, htjeli upozoriti kako prosvjedi svoj kao svoj glavni uzrok imaju socijalnu pozadinu. U tom kontekstu su podsjetili na to kako su ovim prosvjedima prethodili prosvjedi zbog mirovinske reforme ranije ove godine. Također su upozorili kako se mora uzeti u obzir skok cijena hrane, koje su porasle preko 20% u zadnjih dvije godine zbog sankcija Rusiji i politike zatvaranja tijekom korona-panike.
Izmicanje tla europske povijesti
Francuska doista nije odavno iskusila takav nasrtaj na životni standard običnih ljudi kroz kakav sada prolazi. Ako pripadate nižoj klasi i preko 30% svojih primanja trošite na hranu, takav rast cijena hrane predstavlja značajan udar na kućni budžet. Mnogima je zato padala na pamet poveznica s Arapskim proljećem, koje je svoj početak imalo na tunižanskoj tržnici, gdje je eksplodiralo nezadovoljstvo koje se ubrzo prelilo širom arapskog svijeta.
Pa i sama Francuska revolucija je, uostalom, svoj socijalni uzrok imala u poremećaju na tržištu hrane i ispražnjene kraljevske blagajne zbog rata s Britancima i pomaganja američkih revolucionara. No, tražiti ekonomske uzroke u objašnjenju socijalnim događajima, koliko god mogla biti uvjerljiva, uvijek nekako ostaju prekratka. Stomak nikad ne pokreće stvari, promjene uvijek dolaze iz glave.
Zato se i ovdje, koliko god to moglo neugodno biti, moramo držati onog najočiglednijeg. Prosvjedi u Francuskoj nemaju ukus pobune protiv sustava koji je prestao brinuti o potrebama naroda i u lošim ekonomskim uvjetima. Ovo je kulturološki i etnički motivirana pobuna. Europom se valja ukus demografske, a ne demokratske revolucije. S demokracijom smo nekako i znali izaći na kraj, postala je dio naše tradicije. Demografska revolucija znači izmicanje tla europske povijesti. To je tektonika koja trenutno potresa Francusku i Europu, a čini se kako tu stvari neće izaći na dobro.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
