Rusija protiv Poljske: Spriječite rušenje komunističkih spomenika!

Foto: Thinkstock

Poljska 27 godina nakon rušenja komunizma, baš kao i Hrvatska, doživljava velike pritiske zbog odlučnog obračuna sa komunističkim režimom. Ovog puta pritisak ne dolazi od domaćih prokomunističkih „antifašističkih“ snaga, već iz Rusije (kao sljedbenice SSSR-a). Odluka poljskog parlamenta o rušenju komunističkih spomenika izazvala je nezadovoljstvo u Rusiji jer u tom „paketu“ dolazi i rušenje spomenika Crvenoj Armiji.

Crvena Armija je u Poljskoj počinila zločine ogromnih razmjera od silovanja, ubojstava svećenika i časnih sestara, deportacija u logore za Poljake (regija Donbas), masovnih egzekucija, krađa i dr. Katynska šuma je samo najpoznatiji i najpodliji zločin Staljina i ruskih komunista prema katoličkim Poljacima.

Ruski političari pozvali su europske zakonodavce da spriječe rušenje komunističkih spomenika u Poljskoj, piše ruski Sputnik.

Donji dom ruskog parlamenta, Duma, pozvao je europske zakonodavce da zaustave poljske demokratske vlasti u nakani rušenja spomenika „antifašističkim“ vojnicima koji su „Europu oslobodili od nacizma.

Članovi Dume uložili su žalbu parlamentima europskih zemalja u kojoj osuđuju uništavanje i oskvrnuće spomenika koji su podignuti u čast vojnika koji su se borili na strani komunista protiv nacista.

Donji dom ruskog parlamenta također strahuje od navodnog oživljavanja fašizma u Poljskoj, što je navodno povezano s ovom odlukom poljskih vlasti.

Dužnosnici parlamenta također su upozorili poljske vlasti da rušenjem ovih spomenika ugrožavaju sporazum s Rusijom.

Ono što se ne treba zaboraviti je da su se poljski ustanici od 1939-1941 i početka akcije Barbarossa (napad Hitlera na SSSR) borili protiv nacističke njemačke okupacije na zapadu Poljske, ali i komunističke sovjetske okupacije na istoku Poljske. To očito komunisti nisu zaboravili, pa je Crvena Armija u Poljskoj 1945. počinila brojne zločine, osobito masovna silovanja žena.

Zašto se skriva istina – Crvena Armija silovala milijune žena

Poljska je bila 45 godina sve do 1990. praktički pod okupacijskim snagama komunističkog SSSR-a. Sva ljudska prava i slobode su bila zatirana, a komunistički režim je progonio sve slobodnomisleće ljude, kao i Katoličku crkvu.

Crvena Armija je već 1939. počinila teške zločine u Poljskoj kada je u dogovoru s Hitlerom okupirala istočnu Poljsku, jednako teške kao i 1945. kada je ponovno ušla u Poljsku. Brojni zločini nad Poljacima, osobito masovna silovanja Poljakinja, nedjelo su Crvene Armije (silovano više milijuna žena od Kijeva do Beča). Najveća silovanja bila su u Krakowu i okolici, srcu poljskog katoličanstva.

Još gore od etničkih Poljakinja prošle su Njemice koje su živjele u Poljskoj i drugim područjima gdje je nadirala Crvena Armija. Te šokantne podatke, dugo skrivane od zapadnog svijeta, sistematski je dokumentirao povjesničar Antony Beevor u svojoj knjizi „ Berlin: The Downfall 1945“. U njoj opisuje da je doslovno svaka njemačka žena i djevojčica od 8 do 80 godina bila silovana od vojnika Crvene Armije. Za neke stvari i ponašanja sovjetskih vojnika napisao je da su tako okrutne da ih nije želio niti stavljati u knjigu.

Zapisi Madeline Pauliac – okrutna masovna silovanja trudnica i časnih sestara

Madeline Pauliac, francuska liječnica, bila je svjedok svjedok toga, piše express.hr. Nakon dolaska u Poljsku postala je svjesna masovnog zlostavljanja žena u rukama Crvene armije. Tijekom svog rada, otkrila je žene na porodiljnom odjelu koje su sovjetski vojnici silovali dok su porađale ili samo nekoliko trenutaka nakon poroda.  Otkrila je i časne sestre u samostanima koje su iskusile grupno silovanje. Neke žene su jednostavno ubijene, a neke su ostavljene na životu kako bi živjele sa tim strašnim teretom.

U svom dnevniku je napisala: “Bilo ih je 25, a 15 su silovali i ubili Rusi. Deset preživjelih je silovano, neke 42 puta, neke 35 ili 50 puta… Čak pet ih je ostalo trudno. Dolazile su mi i tražile savjet. Pitale su me o pobačaju, ali potajno”.

Njezin nećak, Philippe Maynial, prikupio je sve bilješke i nastavio istraživati sve što se u to vrijeme događalo na istočnom frontu. To istraživanje postalo je osnovica filma “Nevini” redateljice Anne Fontaine. “Povijesne činjenice ne predstavljaju sovjetske vojnike u dobrom svjetlu. Ali to je istina. Istina koju vlasti ne žele javno priznati, čak i ako su povjesničari svjesni tih događaja”, kaže Fontaine. Liječnica Pauliac poginula je u prometnoj nesreći u gradu Sochaczewu nedaleko od Varšave u veljači 1946. godine.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/tribun.hr