Amerikanci će utorak popodne po srednjoeuropskom vremenu početi izlaziti na birališta na kojima će odlučiti tko će biti novi predsjednik Sjedinjenih Država, kako će izgledati novi saziv Kongresa i izjasniti se o nizu lokalnih inicijativa.
Najviše pozornosti, ne samo Amerikanaca nego i cijeloga svijeta, upereno je u predsjedničku utrku demokratske kandidatkinje Hillary Clinton i republikanca Donalda Trumpa.
Po posljednjim anketama Hillary Clinton ima nekoliko postotaka prednosti na nacionalnoj razini, ali taj podatak zapravo i nije presudan. O novome stanaru Bijele kuće odlučivat će se u nekoliko ključnih saveznih država, tzv. ‘klackalica’ ili “swing states”, koje nisu čvrsto ni demoktratske niti republikanske nego su sklone od izbora do izbora mijenjati stranu.
Izborni kolegij
Iako Sjedinjene Države za sebe kažu da su najrazvijenija svjetska demokracija, narod svog predsjednika ne bira izravno. Umjesto toga ustav propisuje da svaka od 50 saveznih država bira ‘izbornike’ koji će zapravo izabrati predsjednika. To tijelo zove se izborni kolegij ili elektorski koledž.
Svaka država u izborni kolegij delegira onoliko izbronika koliko joj pripada razmjerno broju stanovnika. Izbornika je ukupno 538, što je broj koji odgovara broju kongresnika i senatora u američkom parlamentu.
Kalifornija je najmnogoljudnija američka država i ima najviše elektora (55), a slijede je Teksas (38), te New York i Florida (s po 29).
Na drugom kraju spektra slabo naseljene države poput Aljaske, Vermonta, Delawarea, Wyominga ili Montane imaju samo po tri elektora.
Na izborima pobjeđuje onaj kandidat koji osvoji 270 elektora, aposlutnu većinu od 538.
Uz dvije iznimke, u saveznim državama vlada načelo “pobjednik nosi sve” – kandidat koji u toj državi osvoji većinu glasova birača, makar i najmanjom mogućom razlikom osvaja sve njezine elektore. Iznimke su Nebraska i Maine koji izbornike dijele razmjerno broju osvojenih glasova.
I demokrati i republikanci imaju savezne države koje su im tradicionalna čvrsta uporišta i koje praktički ne mogu izgubiti. Izbrni rezultati tamo se znaju unaprijed.
Neizvjesnost se stoga svodi na tucet ‘klackalica’ (swing states), država koje od izbora do izbora mijenjaju stranu.
Što više neizvjesna država ima izbornika to je za kandidate važnija pa ne čudi što su Trump i Clinton svako malo posjećivali Floridu (29 glasova), Pennsylvaniju (20), Ohio (18) ili Sjevernu Karolinu (15).
To je posebno bilo vidljivo u zadnjim danima kampanje kada je oboje kandidata doslovno ‘letjelo’ iz jedne države u drugu i održavalo skupove u nekoliko njih u jednom danu.
Teoretski, kandidati mogu doći do Bijele kuće ako osvoje dovoljno ‘malih država’ poput Nevade, Iowe ili New Hampshirea i usput preotmu neku od velikih suparničkih država.
Analitičari stoga procjenjuju izglede kandidata igrajući se brojnim kombinacijama – dodaju Ohio, oduzmu Iowu, prebace demokratsku državu na republikansku stranu i obrnuto.
Ali unatoč svim varijacijama mnogi vjeruju da je Florida, najveća ‘swing’ država, ključ izborne pobjede, a posebno za republikanskog kandidata koji bez Sunčane Države teško može do predsjedničkog mandata.
Izborna noć
Amerika se u međuvremenu priprila za jedinstvenu i dugu izbornu noć nakon koje će saznati tko će biti 45. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država – Hillary Clinton ili Donald Trump.
Amerikanci, naime, predsjednika biraju glasujući na golemom geografskom području podijeljenom u četiri vremenske zone i birališta se ne zatvaraju u identično vrijeme na nacionalnoj razini nego od istoka polako prema zapadu.
Prva će se zatvoriti u jedan sat u srijedu ujutro po srednjoeuropskom vremenu u nekim državama na istoku i jugu (Vermont, Virginia, Georgia, Južna Karolina, Indiana, Kentucky), a samo pola sata kasnije u Ohiu i Sjevernoj Karolini, koje su važne swing države, te u Zapadnoj Virginiji.
Rezultati iz tih država pratit će se diljem zemlje na velikim i malim ekranima. Kako će brojanje odmicati tako će se crvenim i plavim bojama, bojama republikanaca i demokrata, oslikavati izborna karta Amerike.
Ta interaktivna karta postaje svake četiri godine prava poslastica televizija i internetskih medija jer tijekom cijele večeri iz sata u sat nemilosrdno, kao na bojnom polju, prikazuje odnos snaga republikanaca i demokrata.
U vremenu između dva i tri sata iza ponoći (SEV) slijedi zatvaranje birališta u tridesetak država. Svi će nestrpljivo iščekivati vrlo važnu, možda i presudnu Floridu i važne Pennsylvaniju, Colorado i Michigan. Budu li rezultati tijesni, presudan bi mogao biti i maleni New Hampshire iako ima samo četiri elektora.
Iza tri sata ujutro po srednjoeuropskom vremenu moguće je da će se znati i pobjednik bude li se po ranim rezultatima moglo utvrditi na čiju su stranu prevagnule swing države.
Ali ove godine, s obzirom na vrlo tijesnu utrku, izborna bi noć mogla potrajati jako dugo. Televizije, koje će objavljivati rezultate kako budu dolazili, uglavnom ne čekaju na 55 elektorskih glasova iz Kalifornije (5 sati ujutro po SEV-u), koja se već unaprijed pripisuju demokratima, kako bi objavili ime novog predsjednika SAD-a.
Kongres
Amerikanci 8. studenoga neće glasati samo o predsjedniku. Bira se i novi saziv Zastupničkog doma Kongresa (435 zastupnika).
U postojećem sazivu većinu imaju republikanci s 246 kongresnika. Analitičari smatraju da demokrati neće vratiti kontrolu nad Kongresom, ali bi mogli smanjiti razliku u broju zastupnika. Mandat u Zastupničkom domu traje dvije godine.
Puno veća pažnja kada su parlamentarni izbori u pitanju uperena je u parcijalnu obnovu mandata u gornjem domu, Senatu. Mandat u Senatu, naime, traje šest godina, ali se svake izborne godine bira trećina njegova saziva.
Republikanci i u tom domu imaju većinu (54 od 100 senatora), ali se očekuju dobici demokrata. Analitičari su većim dijelom trajanja kamapanje očekivali da će demokrati uspijeti izboriti prevlast u Senatu, ali je to koncem listopada dovedeno u pitanje produženjem afere s privatnom elektroničkom poštom Hillary Clinton.
Demokrati se nadaju da će im biti dovoljno da preotmu četiri mandata jer u slučaju da omjer glasova u Senatu bude 50-50, prevagu nosi onaj američkog potpredsjednika, a to bi, nadaju se, trebao biti kandidat Hillary Clinton. Stoga se u pozadini predsjedničke kampanje vodi jednako žestoka senatska kampanja.
Marihuana
Diljem SAD-a održat će se i 157 raznih referenduma o različitim pitanjima. U Kaliforniji će se, primjerice, odlučivati hoće li pornografski glumci morati nositi kondome i o tome hoće li se ukinuti smrtna kazna, u nekim državama građani će se izjašnjavati o minimalnim plaćama, u drugima o o legalizaciji marihuane. Ovo zadnje pitanje medijima je i najzanimljivije.
Devet američkih država glasati o liberalizaciji zakona o marihuani, a očekivani pozitivni rezultati mogli bi potaknuti njezinu legalizaciju i na saveznoj razini.
Kalifornija, Arizona, Nevada, Massachusetts i Maine glasat će o legalizaciji marihuane za rekreativnu uporabu i regulaciji njezina uzgoja, proizvodnje i prodaje. Prihvaćanje incijative, koja je već na snazi u četiri države, značilo bi da će marihuana odraslima postati legalno dostupna za kupnju i konzumaciju.
Arkansas, Sjeverna Dakota i Florida odlučivat će o upotrebi marihuane u medicinske svrhe, što je prihvaćeno u već 25 američkih država.
Sjedinjene Države najveći su konzument droge u svijetu, pa zagovornici legalizacije marihuane tvrde da bi to pomoglo u suzbijanju ilegalnog tržišta narkotika.
Marihuana je najpopularnija droga u SAD-u, a 57 posto stanovnika, po istraživačkom centru Pew, zagovara njezino ozakonjenje. Prije samo deset godina taj je postotak bio znantno manji.
Očekuje se da će birači na referendumima u utorak proširiti legalno tržište marihuanom i stvoriti veliko područje na zapadu, uz nekoliko izoliranih država na istoku, gdje je ona legalno dostupna. Neki stručnjaci vjeruju da će time i eventualna legalizacija na nacionalnoj razini postati pitanje vremena.
Marihuana je za rekreativnu upotrebu ozakonjena na Aljasci, u državi Washington, u Oregonu i Coloradu te u saveznom distriktu glavnog grada Washingtona.
Međutim, njezino posjedovanje, upotreba ili prodaja i dalje je izvan zakona u većini država. U 2014. zabilježeno je 600 tisuća uhićenja zbog posjedovanje marihuane.
Istodobno, novi zakoni razvili su novo, sedam milijardi dolara vrijedno legalno tržište marihuane. To će narasti na 22 milijuna ako Kalifornija, savezna država s najviše ljudi i najvećim gospodarstvom, izglasa ozakonjenje. A očekuje se da hoće.
Zagovornici legalizacije kažu da su društveni i financijski troškovi provedbe prihibicije marihuane golemi, te da je njezina korist u ublažavanju patnji oboljelih od raka, epilepsije i drugih bolesti znatna.
Argumenti protiv odnose se na to što bi legalizacija marihuanu učinila dostupnijom maloljetnicima i na zabrinutost zbog sjedanja za upravljač automobila pod njezinim utjecajem.
Po anketama, očekuje se da će uz Kaliforniju inicijativa proći u Massachusettsu i Maineu, dok su birači u Arizoni i Nevadi podijeljeni.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
