Tko i zašto u UN-u promiče izjednačavanje braka i istospolne zajednice?

Paul Coleman za The Public Discourse napisao je analizu o tome tko u UN-u želi izjednačiti brak s istospolnom zajednicom. Prijevod donosimo u cijelosti:

U izravnoj suprotnosti s međunarodnim zakonom, središnja UN-ova birokracija, kao i pojedine zemlje članice, agresivno promiču istospolni brak diljem svijeta.

Ujedinjeni su narodi počeli otvoreno zagovarati kontroverzno stajalište o jednom od pitanja oko kojih se najviše lome koplja među državama članicama. Što je još gore, stajalište UN-a ne uživa podršku u međunarodnom pravu.

Tijekom proteklih nekoliko godina mnogi su UN-ovi birokrati odlučili zanemariti procese vođene uz konsenzus koji su izloženi u Povelji UN-a kako bi promicali ideju da pojedinci imaju pravo na istospolni brak. Sam glavni tajnik, zajedno s mnogim birokratima na različitim položajima u UN-ovim agencijama ili UN-ovim tijelima za nadzor sporazuma, javno zagovara istospolni brak, iako nijedan UN-ov dokument koji su sastavile države članice ne promiče istospolni brak te mu se velika većina država članica odlučno protivi.

Nedavni napori UN-a za promicanje istospolnog braka

Prvi veći potez UN-a u korist istospolnog braka dogodio se još u srpnju 2013., kada je UN pokrenuo masovnu kampanju „Slobodni i jednaki“ (engl. Free & Equal), osmišljenu s izričitom svrhom zagovaranja istospolnog braka i drugih LGBT interesa u UN-u i diljem svijetu. „Slobodni i jednaki“ hvali se kako je njihova poruka doprla do „više od milijardu ljudi“. Od pokretanja kampanje „Slobodni i jednaki“, stalni priljev zagovaranja LGBT ciljeva preplavio je UN.

U srpnju 2014. tajništvo UN-a počelo je priznavati istospolne brakove svojih zaposlenika. Glavni tajnik Ban Ki-moon, koji je na čelu tajništva, uveo je ovu „veliku promjenu politike“ a da se nije posavjetovao ni sa jednom državom članicom. U isto je vrijeme glavni tajnik izričito isticao da istospolni brak smatra ljudskim pravom:

Ljudska prava su ključna misija Ujedinjenih naroda. (…) Ponosno se zalažem za veću jednakost za sve naše zaposlenike, i pozivam sve države članice UN-ove obitelji da se ujedine u odbacivanju homofobije kao diskriminacije koja se nikako ne može tolerirati na našem radnom mjestu.

Prošle je godine Ban Ki-moon nastavio svoju javnu podršku istospolnom braku, nazivajući nedavnu odluku američkog Vrhovnog suda u slučaju Obergefell protiv Hodges „velikim korakom naprijed“ i komentirajući: „Uskratiti parovima zakonsko priznanje njihove veze otvara vrata široko rasprostranjenoj diskriminaciji.“ Praktički je nečuveno da glavni tajnik daje toliku podršku cilju koji uživa vrlo malo podrške među državama članicama. Kako su UN-ove agencije nedavno imenovale trideset novih zaposlenika za koje je određeno da budu žarišne točke za LGBT prava, u pogonu je mašinerija koja će još više širiti djelovanje u korist istospolnog braka u UN-u.

Neka su tijela UN-a od tada zauzela isto stajalište u korist istospolnog brak. Primjerice, UNICEF je u objavi iz 2014. izričito izjavio kako potiče države da donesu zakone koji osiguravaju „zakonsko priznanje“ „istospolnim parovima.“ Slično tome, UN-ova tijela za nadzor poštovanja sporazuma počinju promicati istospolni brak kada se za to pruži prilika, iako takvo zalaganje u potpunosti izlazi iz okvira njihovih mandata. Na primjer, Odbor za gospodarska, socijalna i kulturna prava (CESCR) „s odobravanjem“ se osvrnuo na argentinski zakon o istospolnom braku, izrazio Japanu svoje mišljenje da Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima zahtijeva identične povlastice za „nevjenčane istospolne parove koji žive zajedno“ kao i za „nevjenčane heteroseksualne parove koji žive zajedno“ te pozvao Slovačku i Bugarsku da „razmotre donošenje zakona koji bi jamčili zakonsko priznanje homoseksualnim parovima i regulirali financijske posljedice takvih veza.“

Ovakvo je zalaganje za istospolni brak u porastu, unatoč činjenici da nijedan UN-ov dokument ili međunarodni pravni instrument ne traži takvu definiciju braka.

Prema međunarodnom pravu ne postoji pravo na istospolni brak

U stvari, obvezujući UN-ovi dokumenti podupiru tradicionalno shvaćanje braka kao posebne vrste veze koja je moguća jedino između muškarca i žene.

U članku 16. Opće deklaracije o ljudskim pravima stoji da „Punoljetni muškarci i žene imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj (…)“ Slično tome, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (ICCPR), jedan od deset ključnih međunarodnih zakonskih instrumenata o ljudskim pravima, u članku 23. iznosi da „punoljetni muškarci i žene imaju pravo na sklapanje braka i osnivanje obitelji.” Teško je shvatiti takve izjave na bilo koji drugi način osim da promiču tradicionalno shvaćanje braka; oni koji su izrađivali nacrte ovih dokumenata nesumnjivo su imali namjeru da se ove formulacije odnose na zajednice između muškaraca i žena.

Neki će tvrditi kako države članice mogu jednostavno ponovo protumačiti ove tekstove kako bi se slagali s novim tumačenjima braka. Zapravo, nekoliko je država članica to učinilo na državnoj razini. Ali nova stajališta koja je o ovom problemu zauzela nekolicina zemalja ne mogu se uzeti kao dozvola za redefiniranje značenja dokumenata koje je usvojio ili ratificirao veliki broj svjetskih vlada. Međunarodno pravo izričito podupire tradicionalni pojam braka.

Štoviše, i Povjerenstvo za ljudska prava (HRC) i Europski sud za ljudska prava (ECHR) potvrdili su kako međunarodno pravo jamči samo pravo na heteroseksualne zajednice. U slučaju Joslin protiv Novog Zelanda iz 1999., HRC je držao da:
Korištenje pojma „muškarci i žene“ umjesto općenitih pojmova koji se koriste na drugim mjestima u dijelu III. [ICCPR-a] dosljedno se i univerzalno tumači kao pokazatelj da pakt obvezuje države sudionice (…) da kao brak priznaju jedino zajednicu između muškarca i žene koji se žele vjenčati jedno s drugim.

ECHR je 2010. zauzeo slično stajalište. U slučaju Schalk i Kopf protiv Austrije, sud je priznao da Europska konvencija priznaje jedino brak između jednog muškarca i jedne žene.

Pa ipak, s obzirom na očito nepostojanje „prava“ na istospolni brak prema međunarodnom pravu, UN se s najviših položaja zalaže da države članice iz temelja promijene definiciju braka.

Zakon ostavljen po strani u korist „LGBT prava“

Seksualna se orijentacija do sada rijetko spominjala u UN-ovim dokumentima. Pojam „seksualne orijentacije“ pojavljuje se jedino u dvjema rezolucijama Vijeća za ljuska prava UN-a (UNHRC), i u oba se rješenja UN tek moli da pripremi izvještaj u kojem se dokumentira nasilje nad LGBT osobama, te u šest rezolucija Opće skupštine, u kojima se ovaj pojam spominje samo jednom, u kontekstu izvanzakonskih i arbitrarnih provedbi.

Ove su dvije rezolucije kulminirale izvještajem o trenutačnoj situaciji u pogledu diskriminacije protiv LGBT osoba u svijetu. Ovaj izvještaj izričito napominje kako „Države prema međunarodnom pravu nisu dužne priznati istospolni brak.“ No, autori izvještaja ipak idu tako daleko da potiču države da pruže „zakonsko priznanje i zaštitu istospolnim parovima.“

Ovaj izvještaj jasno oslikava koliko je UN-ova birokracija svjesna da pravo na istospolni brak nema temelja u međunarodnom pravu, kao i da su sve odlučniji u namjeri da međunarodno pravo ostave po strani kako bi zagovarali vlasto kontroverzno političko stajalište. Pojedine države članice počele su primjenjivati isti pristup. Primjerice, Sjedinjene Države prošlog su rujna najavile kako će početi zagovarati „seksualna prava“ u UN-u, iako priznaju da takva „prava“ „nisu ljudska prava“, „nisu utemeljena u međunarodnom pravu ljudskih prava“ i nisu „dio uobičajenog međunarodnog prava.“

Sve veće zalaganje

Tijekom protekle godine različita su tijela i agencije UN-a pojačali svoje zalaganje za sva pitanja vezana uz LGBT zajednicu. U kolovozu 2015. Vijeće sigurnosti UN-a održalo je „sastanak po modelu Diega Arrie“ u vezi ISIL-ovih progona otprilike trideset LGBT pojedinaca. Mnoge su države članice istaknule kako je tema sastanka neobično ograničena, s obzirom na činjenicu da Vijeće sigurnosti nikada nije održalo sastanak o ISIL-ovim progonima drugih, daleko većih skupina.

U rujnu 2015. dvanaest UN-ovih agencija objavilo je zajedničku izjavu osuđujući nasilje nad LGBT osobama i promičući dugu listu LGBT „prava“, od kojih mnoga nikada nisu priznata međunarodnim pravom.

U studenom 2015. Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) i Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava ( OHCHR) najavili su kako zajedno rade na Globalnom indeksu uključenja LGBTI osoba za provođenje Agende 2030. — nedavno usvojenih ciljeva sustavnog razvoja koji će usmjeravati sva UN-ova financiranja tijekom sljedećih petnaest godina. UNDP i OHCHR pokrenuli su ovu masovnu inicijativu iako se u tekstu Agende 2030. ne spominju LGBT pitanja.

Kao najnoviji primjer, u prosincu 2015. Trajna misija Nizozemske u UN-u, koja je članica Središnje LGBT skupine, organizirala je interaktivnu raspravu o „ekonomskom trošku isključivanja LGBT osoba i o koristi njihova uključivanja, iz perspektive poslovanja, države i civilnog društva.“ Uvodnu riječ na tom sastanku imao je predsjednik sedamdesete sjednice Opće skupštine UN-a, i bilo je to pvi put da je predsjednik Opće skupštine prisustvovao, a kamoli progovorio ili otvoreno podržao sastanak koji promiče LGBT „prava“ u UN-u.

Iako nijedna od ovih nedavnih inicijativa ne promiče izričito istospolni brak, one su počele utirati put analiziranju ljudskih prava, razvoju i sigurnosnim pitanjima kroz „LGBT prizmu“ – prizmu koja će, jednom kada bude utvrđena, zasigurno biti korištena kako bi se vršio pritisak na države članice da legaliziraju istospolni brak.

Trenutačno stanje državnih zakona o istospolnom braku

Trenutačno stanje međunarodnog prava o istospolnom braku odražava trenutačno stanje državnih zakona UN-ovih država članica: državni zakoni o braku pokazuju da velika većina svijeta na brak gleda kao na vezu između muškarca i žene. Stoga je od 193 zemlje članice UN-a, njih gotovo 90% odbilo redefiniranje braka.

Iako mnogi vjeruju da aktualni trendovi idu u korist legalizacije istospolnog braka, često se zanemaruju indikacije suprotnog trenda. Na primjer, posljednjih je godina trinaest europskih zemalja promijenilo svoje zakone kako bi osigurale da brak bude definiran kao zajednica jednog muškarca i jedne žene.

Pojedine zemlje koriste UN kako bi promicale istospolni brak

Nekoliko se zemalja pridružilo UN-ovim birokratima u promicanju istospolnog braka u UN-u. Kako je nedavno izjavila Samantha Power, veleposlanica SAD-a u UN-u, konačni je cilj tih zemalja ubrizgati LGBT pitanja „u DNA Ujedinjenih naroda“. Velika većina država članica uznemirena je činjenicom da se ovo pitanje uporno ponavlja na programu, iako ga se dosljedno odbija u svim UN-ovim dokumentima.

Neke države članice naročito koriste UN-ov najveći sustav posvećen provođenju ljudskih prava— Univerzalni periodični pregled (UPR)—kako bi potakle različite zemlje da izmijene svoje zakone. Na primjer, Norveška je iznijela preporuke Australiji, Estoniji i Sloveniji da redefiniraju brak. Slične su preporuke iznijeli Ujedinjeno Kraljevstvo Estoniji i Australiji, Španjolska Irskoj, Nizozemska Luksemburgu i Austriji, Island Kolumbiji i Finska Nigeriji. Francuska je Poljskoj savjetovala priznavanje istospolnih građanskih zajednica. Poljska, Luksemburg, Slovenija, Irska i Australija „prihvatile“ su ove preporuke, naznačujući svoju namjeru da ih unesu u državne zakone.

Budući da su preporuke UPR-a zamišljene kako bi se bavile kršenjem ljudskih prava iznesenih u međunarodnim zakonima, ove preporuke naznačuju da zemlje koje ih iznose žele protumačiti međunarodne zakone o ljudskim pravima na način da oni zahtijevaju istospolni brak, iako je u tekstovima međunarodnih ugovora i tumačenjima sudova više nego jasno da međunarodno pravo podržava tradicionalno shvaćanje braka. Sam UN-ov sustav olakšava takvo korištenje UPR-ovog foruma uključujući „seksualnu orijentaciju i rodni identitet“ kao jednu od nekoliko kategorija za preporuke o ljudskim pravima u bazi podataka.

Otpor istospolnom braku

Činjenica da su neke zemlje prihvatile preporuke o istospolnom braku dok su ih druge zemlje, uključujući Estoniju, Austriju, Kolumbiju i Nigeriju, odbile (UN-ovim rječnikom, „primile na znanje”), ove preporuke upućuju na to da, iako kod ovog pitanja postoji vrlo jasna podjela među državama članicama, postoji opipljiv otpor stajalištu da pojedinci imaju pravo na istospolni brak.

U stvari, tijekom završnih pregovora o neobvezujućem UN-ovom dokumentu vjerojatno najviše razine do sada, pod naslovom „Mijenjanje našeg svijeta do 2030. godine: nova agenda za održivi razvoj“, države članice koje se zalažu za tradicionalnu obitelj uklonile su iz dokumenta svako promicanje institucije obitelji jer je tekst sadržavao frazu „sve obitelji.“ Ova fraza, koliko se god mogla činiti bezazlenom, koristi se za promicanje UN-ovog plana o istospolnom braku te je se stoga uporno odbacuje.

Nejasan utjecaj

Tek će se pokazati kakav će utjecaj UN-ova nastojanja imati na široko rasprostranjeno shvaćanje „prava“ na istospolni brak u međunarodnim i državnim zakonima. Bez obzira na to, vrijedi istaknuti da UN-ovi birokrati djeluju prema programu koji nije utemeljen na međunarodnom pravu niti na stajalištima većine država članica UN-a. Pritisak je očit.