Prošlog su tjedna na lokaciji Tvrdulja, na Rostovu u BiH pronađeni posmrtni ostaci najmanje dvije osobe, a pretpostavlja se da bi moglo biti riječ o nestalim Hrvatima sa područja Bugojna koji su 1993. godine bili zarobljeni u logoru Rostovo.
Otprilike u isto vrijeme Zastupnički dom Parlamenta BiH izglasao je povjerenje Selmi Cikotiću, kadru SDA, za novog ministra sigurnosti BiH. Kako je istaknuo Jurica Gudelj u svojoj kolumni za dnevnik.ba , veza između otkopanih posmrtnih ostataka Hrvata i Selma Cikotića je golema, budući da je Cikotić kao zapovjednik Operativne grupe zapad 3. korpusa bošnjačke ARBiH imao važnu ulogu u protjerivanju Hrvata iz Bugojna 1993. Autor Gudelj piše kako je riječ o postupnom pretvaranju “Federacije BiH u unitarni entitet s bošnjačkom dominacijom”.
> Opća ofenziva na Hrvate Bosne i Hercegovine: Postoji li hrvatski odgovor?
> (VIDEO) 6. lipnja 1993. Šušanj (Zenica) – zločini Armije BiH natopili Bosnu krvlju Hrvata
U nastavku donosimo neke informacije o sudbini Hrvata iz Bugojna 1993.
Iz Bugojna je tijekom agresije tzv. Armije BiH na Središnju Bosnu protjerano gotovo 15 tisuća Hrvata, kroz 58 logora prošlo je gotovo dvije tisuće Hrvata od kojih je 470 bilo pripadnika HVO-a.
Za Hrvate Bugojna, sredina srpnja 1993. godine, odnosno, 17. srpanj, značio je početak uništavanja njihovog naroda i svega onog što ima veze s njihovom zajednicom, identitetom, tradicijom, vjerom.
Nakon što je tzv. Armija BiH “očistila” Travnik, Zenicu, Kakanj, Fojnicu, i aktivno napadala Novi Travnik, Vitez, Busovaču i Kiseljak, u Bugojno su pristigle i druge brigade tzv. Armije BiH te pripadnici “El mudžahida” kako bi se “hrvatsko pitanje” u Bugojnu i u potpunosti riješilo.
Masovnim napadima na sva naselja gdje su živjeli Hrvati, potom gradsku četvrt Gaj u kojoj su se domobrani i pripadnici VP-a HVO-a predali te smjestili u motel Kalin, tzv. Armija BiH zarobila je pripadnike HVO-a i civile i 25. srpnja 1993. službeno počela napad “na sve hrvatsko” u ovom srednjobosanskom gradu.
Protjerano gotovo 15 tisuća Hrvata
Čak i nakon što se HVO dobrovoljno predao, tzv. Armija BiH protjerala je gotovo 15 tisuća Hrvata, kroz 58 logora je prošlo 1643 Hrvata od kojih je 470 pripadnika HVO-a, ukupno je stradalo 90 civila, njih 12 je ubijeno ritualno, a za 19 nestalih bugojanskih intelektualaca se i dan danas traga.
U srpnju 1994. Bugojno je s 15 tisuća Hrvata, ostalo na njih tisuću.
Čak ni nakon progona Hrvata 27. srpnja 1993., tzv. Armija BiH nije odustala od agresije prema svemu što je bilo hrvatsko, ali i katoličko.
Zapaljeno je gotovo tri tisuće obiteljskih kuća, uništeni svi objekti u privatnom vlasništvu Hrvata, crkve devastirane i oskvrnute, sva katolička groblja minirana, a Hrvatski dom u središtu grada postao sjedište El – mudžahida.
Tadašnje Ratno predsjedništvo Bugojna na čelu s Dževadom Mlaćom poticalo je takve aktivnosti i to kroz “Agenciju za otkup”, a brojne su Hrvate, prije egzodusa, tjerali da “daruju” stanove susjedima Bošnjacima, uglavnom, pripadnicima tzv. Armije BiH.
I danas se opstruira povrata Hrvata u Bugojno
O teroru muslimansko-mudžahedinske vojske prema Hrvatima u Bugojnu najbolje govori tretman prema pripadnicima HVO-a. Kompletna brigada bugojanskog HVO-a završila je u logorima smrti tzv. Armije BiH, brojni su odvođeni na prisilan rad na bojišnice prema Novom Travniku i Uskoplju.
Sadržaj ratnog dnevnika Dževada Mlaće koji je bio nalogodavac i potencijalni egzekutora bugojanskih Hrvata, a koji je također je objavljen ranije u medijima, bio je i dokazni materijal u Sudu BiH. No to nije bilo dovoljno da se Tužiteljstvo BiH pozabavi ulogom Dževada Mlaće u udruženom zločinačkom pothvatu protiv bugojanskih Hrvata.
Mlaćine rečenice iz dnevnika kako „Hrvate Bugojna treba istrijebiti” , da „legalno nijedan hrvatski civil ne smije biti zatvoren” i da „tajno, sve hrvatske čelnike treba pobiti” nisu bile dovoljne da pravosuđe u BiH pokrene istragu. Postupak protiv njega nikada nije pokrenut, iako su Vojna tužiteljstva 1995. i 1996. slala kaznene prijave zbog ubojstava hrvatskih civila u Bugojnu.
Teror bošnjačko-muslimanskih vlasti prema bugojanskim Hrvatima nije prestao ni nakon Daytonskog sporazuma. Povratak je opstruiran verbalnim prijetnjama i eksplozivnim napravama.
Pravosudnu zadovoljštinu žrtve još uvijek nisu dobile.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
