Vrtoglavo rastu brojke ‘transrodne djece i tinejdžera’, zažale kad je kasno: ‘Odrezali su mi dojke, društvo me napustilo’

Posljednjih je godina broj djece koja doživljavaju ‘rodnu disforiju’ na Zapadu vrtoglavo porastao. Teško je doći do točnih brojki, ali između 2009. i 2019. broj djece upućene na ‘prijelazno liječenje’ radi ‘promjene spola’ u Ujedinjenom Kraljevstvu povećao se za 1000 % među biološkim muškarcima i 4400 % među biološkim ženama. U međuvremenu, broj djece i tinejdžera koji se izjašnjavaju kao ‘transrodni’ u SAD-u gotovo se udvostručio od 2017., prema novom izvješću Centra za kontrolu i prevenciju bolesti.

Rodna ideologija se, na žalost, i u Hrvatskoj predstavlja kao najveći civilizacijski doseg. Kakve se opasnosti kriju iza ovog pogubnog trenda kod djece i tinedžera, za NY Post svjedočile su tinejdžerice koje su gorko zažalile što su se podvrgnule ‘promjeni spola’ i još uvijek žive u teškom strahu od posljedica koje je to ostavilo na njihovo zdravlje.

Kad je shvatila da je pogriješila – bilo je kasno

Kad je Chloe imala 12 godina, odlučila je da je ‘transrodna’, te da želi biti muškarac. S 13 godina to je rekla svojim roditeljima. Iste godine dobila je blokatore puberteta i propisali su joj testosteron. S 15 godina podvrgnula se dvostrukoj mastektomiji. Manje od godinu dana kasnije, shvatila je da je pogriješila, ali bilo je kasno.

Pogubne medicinske posljedice

Sada 17-godišnja Chloe je jedna iz skupine mladih koji se nazivaju ‘detransicionisti’ – oni koji žale zbog svoje ‘rodne tranzicije’, često nakon što shvate da se zapravo poistovjećuju sa svojim biološkim spolom. Nažalost, mnogi će se do kraja života boriti s nepovratnim medicinskim posljedicama odluke koju su donijeli kao maloljetnici.

‘Ne mogu šutjeti’, rekla je Chloe za NY Post. ‘Moram učiniti nešto po tom pitanju i upozoriti druge.’

> Dr. Vukušić: Zatvorena najveća svjetska klinika za ‘promjenu spola’ u djece – evo zašto je to važno

> USUD: Zakon koji omogućuje ‘promjenu spola’ izjavom osobe da ‘živi u drugom rodnom identitetu’ je ustavan

Čini se da u svemu ovome veliku ulogu imaju društvene mreže, tj. pritisak LGBT pokreta na iste.

Društvene mreže

Helena Kerschner, 23-godišnja žena iz Cincinnatija, Ohio, prvi put je osjetila ‘rodnu disforiju’ u dobi od 14 godina. Upozorila je da su stranice društvene mreže Tumblr, prepune transrodnih aktivističkih sadržaja, potaknule njenu nelagodu i želju da postane muškarac.

‘Prolazila sam kroz razdoblje u kojem sam bila jednostavno izolirana u školi, pa sam se okrenula internetu’, prisjetila se. U stvarnom životu, Helena se posvađala s prijateljima u školi; međutim, na internetu je pronašla zajednicu koja ju je prihvatila.

‘Moju disforiju je definitivno pokrenula ova internetska zajednica. Nikad nisam razmišljala o svom spolu niti sam imala problem s time što sam djevojka prije nego što sam otišla na Tumblr.’

Pritisak političke korektnosti

Rekla je da je osjećala i pritisak političke korektnosti.

‘Ova internetska zajednica puno je polagala na ono što su oni smatrali socijalnom pravdom. Bilo je mnogo negativnosti oko toga što sam heteroseksualna, bijela djevojka, i ja sam te poruke shvatila stvarno, stvarno osobno.’

Chloe Cole, 17-godišnja studentica iz Kalifornije, imala je slično iskustvo kada se pridružila Instagramu s 11 godina.

‘Tamo sam se, ne znajući, izložila LGBT sadržaju i aktivizmu’, rekla je.

Depresija i problemi sa slikom tijela

‘Vidjela sam kako su trans osobe na internetu dobile ogromnu podršku, a posebno sam primijetila količinu pohvala koju su dobivali jer u to vrijeme nisam baš imala puno svojih prijatelja.’

‘Moja disforija se sudarala s mojim općim problemima depresije i problemima sa slikom tijela’, prisjetila se Helena.

‘Tako sam došla do zaključka da sam rođena u pogrešnom tijelu i da bi svi moji problemi u životu bili riješeni ako bih se promijenila.’

“Samo sam željela biti lijepa”

Chloe je imala slično iskustvo.

‘Budući da moje tijelo nije odgovaralo idealima ljepote, počela sam se pitati nije li nešto u redu sa mnom. Mislila sam da nisam dovoljno lijepa da bih bila djevojčica, pa bi mi bilo bolje da sam dječak. Duboko u sebi cijelo vrijeme sam željela biti lijepa, ali to je bilo nešto što sam potiskivala.’

‘Potrebno je posvetiti više pažnje psihoterapiji’, rekla je Chloe.

‘Odmah se prelazi na nepovratne medicinske tretmane umjesto da se usredotoči na osnaživanje te djece da ne mrze svoja tijela.’

Strašne brojke kod tinejdžera

Blokatori puberteta obično se daju već na prve njegove znakove čak djeci od devet godina,  prema Svjetskom profesionalnom udruženju za zdravlje transrodnih osoba. Injekcije testosterona i estrogena često se propisuju u dobi od 13 ili 14 godina. A ozbiljne operacije poput mastektomije ponekad se izvode na djeci od 13 godina.

Iako je za medicinsku intervenciju kod maloljetnika potreban pristanak roditelja, mnoge majke i očevi odobravaju operaciju i hormonsku terapiju na preporuku ovlaštenih medicinskih stručnjaka ili čak iz straha da bi njihovo dijete moglo počiniti samoubojstvo ako mu se uskrati tretman.

Olako prepisivanje recepata

Medicinski stručnjaci obično slijede model afirmativne skrbi, koji podržava Američka psihološka udruga, a koja potvrđuje ‘rodni identitet’ po želji pacijenta bez obzira na njegovu dob. Zato se recepti za blokatore puberteta i za hormonsku terapiju vrlo lako i brzo propisuju.

U Heleninom slučaju, sve što je bilo potrebno da dobije recept za testosteron bilo je jedno putovanje u Planned Parenthood kada je imala 18 godina. Rekla je da joj je medicinska sestra dala četiri puta veću početnu dozu, a da uopće nije posjetila liječnika.

Chloe je rekla da je brzo prošla kroz cijelu ‘tranziciju’ – od blokatora do mastektomije – u samo dvije godine, uz pristanak roditelja. Jedino protivljenje na koje je naišla došlo je od prvog endokrinologa kojeg je posjetila, koji je pristao prepisati joj blokatore puberteta, ali ne i testosteron kada je imala 13 godina. No rekla je da je otišla drugom liječniku koji joj je bez problema dao recept.

Teške posljedice kod djece i tinejdžera

Svi ti tretmani nose rizik od nuspojava za koje kritičari tvrde da su preozbiljne da bi ih djeca u potpunosti razumjela. Kratkoročno, blokatori puberteta mogu zaustaviti rast i utjecati na gustoću kostiju, dok su dugoročni učinci još uvijek nepoznati jer su odobreni tek 1993. Nuspojave testosterona uključuju visok kolesterol, kardiovaskularne bolesti, dijabetes, krvne ugruške i neplodnost.

Trenutačno samo tri države u SAD-u – Arkansas, Arizona i Teksas – imaju propise koji ograničavaju tretmane ‘promjene spola’ u maloljetnika.

Za one koji na kraju požale zbog svoje ‘tranzicije’, posljedice hormonske terapije i operacija mogu biti razorne. Heleni je testosteron uzrokovao emocionalnu nestabilnost koja je kulminirala s dvije hospitalizacije zbog samoozljeđivanja.

Dok je bila u bolnici, shvatila je da je njezin ‘prelazak’ bio pogreška.

‘Gledala sam svoje fotografije i koliko mi se lice izmijenilo, te sam shvatila da to nisam trebala učiniti. Bilo je to stvarno mračno vrijeme.’

U strahu za zdravlje

Chloe je rekla da joj je testosteron promijenio strukturu kostiju, trajno izoštrio liniju čeljusti i proširio ramena. Rekla je da se također bori s dlakavošću na tijelu i licu. Ima veliki ožiljak na prsima od mastektomije. Oporavak od te operacije bio je vrlo težak i nešto na što nije bila spremna.

‘Ponekad nisam mogla podnijeti ni pogledati sebe. Bilo bi mi mučno.’

Najveća od svih briga joj je njezina plodnost. Iako bi voljela imati djecu jednog dana, Chloe ne zna je li testosteron uništio njene jajna stanice. Radi s liječnicima kako bi to otkrila, a njezina je medicinska budućnost neizvjesna. ‘Trenutno sam još uvijek u neznanju o cjelokupnoj slici svog zdravlja’, rekla je.