Nedavni istup pravobraniteljice za ravnopravnost spolova koja traži da se pravo udomljavanja proširi i na istospolne parove te raniji slučaj tužbe jednog istospolnog para na Upravnom sudu, jer je Centar za socijalnu skrb odbio njihov zahtjev za udomljavanje dvoje ili troje djece, ponovno su aktualizirali temu o dobrobiti djece i o tome kakve su razlike između osoba odraslih u homoseksualnim i onih u heteroseksualnim zajednicama.
Čije interese štiti pravobraniteljica – djece bez roditelja ili LGBT lobija?
Djeca koja se smještavaju u udomiteljske obitelji najčešće su djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi – djeca bez roditelja, djeca koju roditelji zanemaruju ili zlorabe roditeljske dužnosti, djeca žrtve obiteljskog nasilja, te djeca s tjelesnim ili mentalnim oštećenjem. Svrha instituta udomiteljstva je najbolja dobrobit djeteta.
Nasuprot vrlo glasnim lobijima koji govore da za djetetov emocionalni i psihološki razvoj uopće ne igra ulogu je li ono odraslo u homoseksulanoj ili heteroseksualnoj zajednici, mnoga istraživanja priznatih znanstvenika pobijaju takvu tvrdnju.
“Vidio sam emocionalne poteškoće kod djece. To nije pokazalo samo moje istraživanje, već i druga istraživanja koja su izašla poslije i otkrivaju isti uzorak”, rekao je američki sociolog Mark Regnerus prilikom svog dolaska u Zagreb u svibnju. Mark Regnerus je autor “Istraživanja novih obiteljskih struktura”, objavljenog u časopisu Social Science Research 2012. godine.
Znanstvena istraživanja: djeca odrasla u homoseksualnim zajednicama sklonija samoubojstvu, kaznenim djelima…
Prema njegovim rezultatima, 12% djece odgajane u istospolnoj zajednici razmišljalo je o samoubojstvu, dok taj postotak kod djece iz zajednica muškarca i žene iznosi 5%. Nadalje, osobe odrasle uz istospolne partnere sklonije su nevjeri (40%, naprema 13% kod osoba odgajanih u zajednici muškarca i žene),a češće su i među nezaposlenima (28%, naprema 8%) te je vjerojatnije da će posjećivati psihoterapeuta (19%, naprema 8%). Također, prema ovom istraživanju, djeca iz istospolnih zajednica češće su pod nadzorom socijalne službe, za razliku od djece iz zajednica muškarca i žene.
Djeca odgajana u istospolnoj zajednici vjerojatnije će se zaraziti nekom spolnom bolešću, a prema podacima ovog istraživanja radi se o 40% slučajeva, dok taj postotak kod djece koju su odgojili muškarac i žena iznosi 8%. Djeca odgajana u istospolnoj zajednici općenito su manje zdrava, siromašnija te sklonija pušenju i kaznenim djelima.
Slično Regnerusovim rezultatima, mnoga druga istraživanja također ne govore u prilog ideji da bi za djecu bilo dobro da ih odgajaju homoseksualni parovi.
Lošiji uspjeh u školovanju
Kanadski ekonomist Douglas W. Allen objavio je 2013. godine rezultate istraživanja o razlikama u stopama završetka srednjoškolskog obrazovanja između djece koja su odrasla uz istospolne partnere i djece su odrasla uz roditelje različitog spola koje se temelji na podacima iz kanadskog popisa stanovništva iz 2006. godine. Rezultati toga istraživanja pokazuju da djeca koja žive uz istospolne partnere imaju oko 65 postotnu vjerojatnost završiti srednju školu u usporedbi s djecom iz kućanstava koje čine osobe različitog spola.
Homoseksualni par posvojio djevojčicu – dva tjedna kasnije jedan od njih ju je ubio
Rezultati istraživanja američkog sociologa s Američkog katoličkog sveučilišta, Paula D. Sullinsa, iz 2015. godine pod nazivom “Emocionalni problemi među djecom s roditeljima istog spola: Razlika po definiciji (“Emotional Problems among Children with Same-Sex Parents: Difference by Definition”) pokazuju da su emocionalni problemi dvostruko rašireniji među djecom koja odrastaju u istospolnoj zajednici nego kod djece s roditeljima suprotnog spola. Djeca koja su odrasla uz biološke roditelje imaju najnižu stopu emocionalnih problema.
Zašto se rezultati istraživanja ignoriraju?
Slični rezultati dobiveni su i istraživanju Paula D. Sullinsa iz 2016. godine koje je objavljeno pod nazivom “Nevidljive žrtve: Odgođeni početak depresije među osobama odraslim s roditeljima istoga spola” (Invisible Victims: Delayed Onset Depression among Adults with Same-Sex Parents).
Istraživanje je pokazalo da su osobe u dobi od 28 godina, podizane od strane istospolnih partnera, imale dvostruko veći rizik od depresije nego osobe koje su podizane od roditelja različitog spola. Sullins zaključuje da s interpretacijom dobivenih podataka treba biti oprezan te ističe kako su potrebna daljnja istraživanja na tom području.
I dok mnogi nastoje dokazati suprotno od onoga što pokazuju navedeni rezultati te iznose tvrdnje o jednakim uvjetima i u jednoj i u drugoj zajednici, kada je riječ o djeci, potrebno je ponajprije promišljati o njihovoj dobrobiti te se vrlo pozorno odnositi prema pokazateljima koje nam donose znanstvena istraživanja.
Takvim bi se pristupom zasigurno trebala voditi svaka odgovorna osoba, neovisno o osobnim stavovima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa