Unatoč tome što relevantna znanstvena istraživanja pokazuju da su djeca koja odrastaju s istospolnim partnerima u daleko nepovoljnijem položaju te da je vjerna zajednica muškarca i žene, javno objavljena pred zajednicom i društvom i puna ljubavi, najbolja za djetetov odgoj i razvoj, Hrvatska komora socijalnih radnika objavila je priopćenje u kojem njezini čelnici promiču svoja uvjerenja i nameću ideologiju.
Priopćenje potpisuju predsjednik HKSR Antun Ilijaš, dipl. socijalni radnik i za povjerenstvo za odnose s javnošću HKSR Iva Žic, dipl. socijalna radnica i inače članica stranke Pametno, te nameću svoja neutemeljena uvjerenja i traže nešto nezakonito, putem komore čiji je osnivač ministarstvo i Hrvatska udruga socijalnih radnika i uz pomoć portala koji propagira LGBT zajednicu.
“Posvojenje djece od strane istospolnih životnih partnera nije regulirano Obiteljskim zakonom te iz njegovih odredbi proizlazi kako je moguće da posvojitelji budu osobe koje nisu u braku ili izvanbračnoj zajednici, ali nije moguće da posvojitelji budu životni partneri. Uzevši u obzir spomenute odredbe Obiteljskog zakona, kao i članak 43. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola koji kaže: „Na ostvarivanje roditeljske skrbi, osobnih odnosa s djetetom, roditeljske skrbi u slučaju smrti roditelja i drugih odnosa koji nisu obuhvaćeni ovim Zakonom te na postupak i uvjete ostvarenja tih prava primjenjuju se odredbe posebnog zakona kojim se uređuju obiteljski odnosi“, smatramo kako je to područje potrebno adekvatnije i jasnije zakonski regulirati”, navodi se u priopćenju.
Istospolni par tuži Hrvatsku – traže posvajanje djeteta!
Institut posvojenja i sve vezano uz njega uređen je isključivo Obiteljskim zakonom, te se isključivo odredbama Obiteljskog zakona moraju voditi državna tijela u postupku posvojenja. Obiteljski zakon iz 2003. dopuštao je posvojenje jedino bračnim parovima, a pojedincima samo kada je to u najboljem interesu djeteta. Glavna svrha posvojenja je upravo najbolji interes djeteta, što propisuje Konvencija o pravima djeteta (UN, 1989.) koja u čl. 3. st. 1. ističe:
U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost.
Sva istraživanja pokazuju da je najbolji interes djeteta da ga odgajaju majka i otac, a ako to nije moguće – zajednica koja je tome najviše slična – ona muškarca i žene u stabilnom braku. Institut posvojenja ne postoji kako bi zadovoljio želju za roditeljstvom potencijalnih posvojitelja, s obzirom da ne postoji “pravo na dijete”.
Obiteljski zakon SDP-ove ministrice Milanke Opačić iz 2014. i 2015., koji je donesen na nedemokratski način te koji sadrži protuustavne odredbe, proširuje mogućnost posvojenja na izvanbračnu zajednicu, posve je izjednačujući s bračnom, što zbog nesigurnosti i nestabilnosti te zajednice nikako nije u skladu sa zaštitom najboljeg interesa djeteta. LGBT lobiji koriste ovo proširenje tvrdeći da je “izvanbračna” zajednica svaka zajednica koja “nije bračna”, što prema njima uključuje i životno partnerstvo osoba istog spola, te traže da se sva prava osoba u braku omogući svim vezama i zajednicama koje nisu bračne: prije svega posvojenje djece i in vitro potpomognutu oplodnju. Drugim riječima, LGBT lobi ocjenjuje da je diskriminatorno dati neko pravo “izvanbračnoj” heteroseksalnoj zajednici (kao što to daje Obiteljski zakon Milanke Opačić), a to isto onemogućiti “izvanbračnoj homoseksualnoj zajednici”. No, radi se o potpuno proizvoljnoj ocjeni, koja počiva na pogrešnoj pretpostavci da postoji “pravo na dijete”, koje se nekome daje, a nekome ne daje, a zanemaruje da se mogućnost posvojenja daje svakom muškarcu i ženi u stabilnom odnosu – braku, upravo zbog toga što je u najboljem interesu djeteta – za njegovo odrastanje i razvoj – da odrasta u stabilnoj zajednici muškarca i žene, u ovom slučaju pomajke i poočima. Kako bi se dodatno osiguralo poštivanje načela najboljeg interesa djeteta, par prijavitelj treba proći opsežne provjere (intervju, terenski izvid, prikupljanje dokumentacije, razgovor s krvnim srodnicima i prijateljima, izrada socijalne anamneze, mišljenje psihologa itd.) kako bi se utvrdilo da će se djetetu pružiti najbolja moguća skrb.
“Želimo nadalje naglasiti da su socijalni radnici pripadnici profesije čije su vrijednosti zaštita prava, uvažavanje različitosti, nediskriminacija po bilo kojoj osnovi, pa tako ni po spolnoj orijentaciji. Sami se kao stručnjaci nalazimo u raskoraku između naših vrijednosti i zakonskog okvira u situacijama kad nije svim osobama omogućen jednak pristup pravima. Zbog toga se i socijalni radnici zalažu za sustav koji će biti nediskriminatoran i koji će osiguravati zaštitu prava svakog čovjeka.
Također želimo naglasiti kako je prilikom donošenja zakonskih rješenja koja reguliraju područje posvojenja potrebno uzeti u obzir rezultate relevantnih znanstvenih istraživanja koji ne nalaze važnije razlike u prilagodbi i razvoju djece odgojene i odrasle s roditeljima homoseksualne orijentacije i onih odraslih s roditeljima heteroseksualne orijentacije, te su kvaliteta obiteljskih odnosa i poticajno okruženje najvažniji čimbenici za pravilan razvoj djeteta kroz koje će ono moći ispuniti sve svoje potencijale. Stvoriti poticajno okruženje za pravilan razvoj djeteta u obitelji, misija je socijalnih radnika i osnova našeg djelovanja”, dodaje se, između ostaloga, u priopćenju.
Relevantna istraživanja pokazuju da su ove tvrdnje Hrvatske komore socijalnih radnika znanstveno neutemeljene.
Kanadski ekonomist Douglas W. Allen objavio je 2013. godine rezultate istraživanja o razlikama u stopama završetka srednjoškolskog obrazovanja između djece koja su odrasla uz istospolne partnere i djece su odrasla uz roditelje različitog spola koje se temelji na podacima iz kanadskog popisa stanovništva iz 2006. godine. Rezultati toga istraživanja pokazuju da djeca koja žive uz istospolne partnere imaju oko 65 postotnu vjerojatnost završiti srednju školu u usporedbi s djecom iz kućanstava koje čine osobe različitog spola.
Rezultati istraživanja američkog sociologa s Američkog katoličkog sveučilišta, Paula D. Sullinsa, iz 2015. godine pod nazivom “Emocionalni problemi među djecom s roditeljima istog spola: Razlika po definiciji (“Emotional Problems among Children with Same-Sex Parents: Difference by Definition”) pokazuju da su emocionalni problemi dvostruko rašireniji među djecom koja odrastaju u istospolnoj zajednici nego kod djece s roditeljima suprotnog spola. Djeca koja su odrasla uz biološke roditelje imaju najnižu stopu emocionalnih problema.
Slični rezultati dobiveni su i istraživanju Paula D. Sullinsa iz 2016. godine koje je objavljeno pod nazivom “Nevidljive žrtve: Odgođeni početak depresije među osobama odraslim s roditeljima istoga spola” (Invisible Victims: Delayed Onset Depression among Adults with Same-Sex Parents). Istraživanje je pokazalo da su osobe u dobi od 28 godina, podizane od strane istospolnih partnera, imale dvostruko veći rizik od depresije nego osobe koje su podizane od roditelja različitog spola. Sullins zaključuje da s interpretacijom dobivenih podataka treba biti oprezan te ističe kako su potrebna daljnja istraživanja na tom području.
Prema rezultatima istraživanja sociologa Marka Regnerusa pod nazivom “Istraživanje novih obiteljskih struktura” iz 2012. godine, 12% djece odgajane u istospolnoj zajednici razmišljalo je o samoubojstvu, dok taj postotak kod djece iz zajednica muškarca i žene iznosi 5%. Nadalje, osobe odrasle uz istospolne partnere sklonije su nevjeri (40%, naprema 13% kod osoba odgajanih u zajednici muškarca i žene), a češće su i među nezaposlenima (28%, naprema 8%) te je vjerojatnije da će posjećivati psihoterapeuta (19%, naprema 8%). Također, prema ovom istraživanju, djeca iz istospolnih zajednica češće su pod nadzorom socijalne službe, za razliku od djece iz zajednica muškarca i žene. Djeca odgajana u istospolnoj zajednici vjerojatnije će se zaraziti nekom spolnom bolešću, a prema podacima ovog istraživanja radi se o 40% slučajeva, dok taj postotak kod djece koju su odgojili muškarac i žena iznosi 8%. Djeca odgajana u istospolnoj zajednici općenito su manje zdrava, siromašnija te sklonija pušenju i kaznenim djelima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
