Istospolni par tuži Hrvatsku – traže posvajanje djeteta!

Foto: fah

Upravnom sudu podnesena je prva tužba protiv Republike Hrvatske zbog “diskriminacije istospolnog para u postupku posvojenja”, jer je Centar za socijalnu skrb odbio upisati dvojicu muškaraca u životnom partnerstvu na listu posvojitelja.

Tužitelji, dvojica muškaraca koji su sklopili životno partnerstvo u svibnju 2015. godine, podnijeli su prošle godine zahtjev za ocjenu podobnosti i prikladnosti za posvojenje Centru za socijalnu skrb, koji im je – navodi istospolni par – odbio zahtjev s obzirom da Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola ne omogućava osobama u životnom partnerstvu pravo posvojenja djece. Kao reakciju na takvo, prema njihovoj ocjeni diskriminatorno ponašanje, istospolni partneri su angažirali odvjetnicu Sanju Bezbradicu Jelavić te nakon druge odbijenice od strane Centra uputili žalbu Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje – kako kažu – nije reagiralo, nakon čega su odlučili tužiti Republiku Hrvatsku pred Upravnim sudom radi diskriminacije.

Međutim, institut posvojenja i sve vezano uz njega uređen je isključivo Obiteljskim zakonom, a ne Zakonom o životnom partnerstvu, te se isključivo odredbama Obiteljskog zakona moraju voditi državna tijela u postupku posvojenja. Obiteljski zakon iz 2003. dopuštao je posvojenje jedino bračnim parovima, a pojedincima samo kada je to u najboljem interesu djeteta. Glavna svrha posvojenja je upravo najbolji interes djeteta, što propisuje Konvencija o pravima djeteta (UN, 1989.) koja u čl. 3. st. 1. ističe:

U svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost.

Sva istraživanja pokazuju da je najbolji interes djeteta da ga odgajaju majka i otac, a ako to nije moguće – zajednica koja je tome najviše slična – ona muškarca i žene u stabilnom braku. Institut posvojenja ne postoji kako bi zadovoljio želju za roditeljstvom potencijalnih posvojitelja, s obzirom da ne postoji “pravo na dijete”.

Obiteljski zakon SDP-ove ministrice Milanke Opačić iz 2014. i 2015., koji je donesen na nedemokratski način te koji sadrži protuustavne odredbe, proširuje mogućnost posvojenja na izvanbračnu zajednicu, posve je izjednačujući s bračnom, što zbog nesigurnosti i nestabilnosti te zajednice nikako nije u skladu sa zaštitom najboljeg interesa djeteta. LGBT lobiji koriste ovo proširenje tvrdeći da je “izvanbračna” zajednica svaka zajednica koja “nije bračna”, što prema njima uključuje i životno partnerstvo osoba istog spola, te traže da se sva prava osoba u braku omogući svim vezama i zajednicama koje nisu bračne: prije svega posvojenje djece i in vitro potpomognutu oplodnju. Drugim riječima, LGBT lobi ocjenjuje da je diskriminatorno dati neko pravo “izvanbračnoj” heteroseksalnoj zajednici (kao što to daje Obiteljski zakon Milanke Opačić), a to isto onemogućiti “izvanbračnoj homoseksualnoj zajednici”. No, radi se o potpuno proizvoljnoj ocjeni, koja počiva na pogrešnoj pretpostavci da postoji “pravo na dijete”, koje se nekome daje, a nekome ne daje, a zanemaruje da se mogućnost posvojenja daje svakom muškarcu i ženi u stabilnom odnosu – braku, upravo zbog toga što je u najboljem interesu djeteta – za njegovo odrastanje i razvoj – da odrasta u stabilnoj zajednici muškarca i žene, u ovom slučaju pomajke i poočima. Kako bi se dodatno osiguralo poštivanje načela najboljeg interesa djeteta, par prijavitelj treba proći opsežne provjere (intervju, terenski izvid, prikupljanje dokumentacije, razgovor s krvnim srodnicima i prijateljima, izrada socijalne anamneze, mišljenje psihologa itd.) kako bi se utvrdilo da će se djetetu pružiti najbolja moguća skrb.

Hrvatski zakoni se rukovode načelom najboljeg interesa djeteta, kojim se rukovodio i Centar za socijalnu skrb te je na temelju toga načela, a ne na temelju isključivanja pojedinih osoba, odbio upis dvojice muškaraca u popis potencijalnih posvojitelja. Stoga je potpuno proizvoljna osnova prema kojoj je istospolni par tužio Republiku Hrvatsku pred Upravnim sudom, jer počiva na “želji za djetetom”, na koju bi se uostalom mogao pozvati bilo tko, i tužiti da je uskraćen za mogućnost posvojenja.

Osim toga, sva dosadašnja relevantna istraživanja (znanstvenika Regnerusa (2012.), Douglasa (2014.) i Sullinsa (2014. i 2016.) ukazuju na negativne posljedice odrastanja djece za koje skrbe istospolni parovi u odnosu na one za koje skrbe muško-ženski parovi. Prema rezultatima istraživanja sociologa Marka Regnerusa, 12% djece odgajane u istospolnoj zajednici razmišljalo je o samoubojstvu, dok taj postotak kod djece iz zajednica muškarca i žene iznosi 5%. Nadalje, osobe odrasle u istospolnoj zajednici sklonije su nevjeri (40%, naprema 13% kod osoba odgajanih u zajednici muškarca i žene), a češće su i među nezaposlenima (28%, naprema 8%) te je vjerojatnije da će posjećivati psihoterapeuta (19%, naprema 8%). Također, prema ovom istraživanju, djeca iz istospolnih zajednica češće su pod nadzorom socijalne službe, za razliku od djece iz zajednica muškarca i žene. Djeca odgajana u istospolnoj zajednici vjerojatnije će se zaraziti nekom spolnom bolešću, a prema podacima ovog istraživanja radi se o 40% slučajeva, dok taj postotak kod djece koju su odgojili muškarac i žena iznosi 8%. Djeca odgajana u istospolnoj zajednici općenito su manje zdrava, siromašnija te sklonija pušenju i kaznenim djelima. Navedeno istraživanje samo je potvrda činjenice da odgoj djece od strane istospolnih partnera nikako ne predstavlja najbolji interes djeteta, štoviše, izlaže dijete brojnim rizicima koje donosi rast i razvoj u takvoj okolini.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.