1. listopada 1991. Napad na Dubrovnik – iz Srbije i Trebinja i danas stižu laži da su žrtve ‘ugroženi Srbi’!

Opsada Dubrovnika bila je tragična situacija u kojoj se grad našao u listopadu 1991. godine. Prije toga JNA, četnici i dobrovoljci iz Crne Gore su do temelja spalili i uništili sva hrvatska sela od Pelješca do granice s Crnom Gorom.

Slijedi još veći šok: danas se u Srbiji i zloglasnom Trebinju ‘pjevaju’ iste pjesme kao 1991. godine lažima da su žrtve napada na Dubrovnik bili – ‘ugroženi Srbi’ iz Dubrovnika i Trebinja.

Parlamentarci Srbije i danas tvrde da su Dubrovčani ‘etnički očistili Srbe iz grada’

„Hrvatski paravojnici su stari grad koristili kao obrambene zidine, a hotele i bolnice kao vojne objekte za artiljerijske napade na JNA znajući kako će JNA odgovoriti na vatru braneći živote svojih ljudi“, rekao je Miodrag Linta o agresiji na Dubrovnik. Ove riječi nisu izrečene 1991. godine, već 2017. godine.

Midrag Linta nije bilo tko nego značajan član Parlamenta Srbije, predsjednik odbora za dijasporu i Srbe u regiji.

Štoviše, u svom je sramotnom dopisu Linta išao i korak dalje te je naveo kako se u Dubrovniku 1991. događalo ‘etničko čišćenje Srba’, a svoj je dopis počeo dezinformacijama o tome kako su hrvatske paravojne jedinice 15. kolovoza prve napale bazu JNA u Kotorskom zaljevu i bile poražene, piše dubrovacki.rtl.hr

U svom dopisu Linta je istaknuo kako je reporter Washington Posta iz Dubrovnika naveo kako je ‘Dubrovnik pretrpio neznatna oštećenja’ i kako je izbrojao svega 15 gelera. Podsjetimo, prema dostupnim podacima, brojnim fotografijama i videozapisima koje to svjedoče, a nažalost, i gorkim sjećanjima koja brojni Dubrovčani imaju na ratna zbivanja, u jednom dvanaestosatnom napadu na povijesnu jezgru, uništeno je oko 30 posto objekata, kao i spomenika nulte kategorije. Uništeno je preko 2 tisuće kuća, većinom su bile zapaljene i opljačkane, a preko 7 500 stanovnika je ostalo bez svojih domova. No, najtragičnije od svega jest to što je tijekom agresije na Dubrovnik svoje živote izgubilo preko 180 branitelja i preko 90 civila, a ranjeno je više od 1 500 osoba. U logorima je zatečeno preko 400 osoba, a bilo je više od 33 tisuće prognanih i izbjeglih. Ovakva izjava svakako je uvreda za obitelji svih stradalnika Domovinskog rata s krajnjeg juga Hrvatske.

Inače, Miodrag Linta je otprije poznat po svojim sramotnim izjavama te je tako Domovinski rat u Hrvatskoj nazvao ‘udruženim zločinačkim pothvatom’, premda su takvi navodi u pravomoćnoj presudi generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku srušeni i pred Haškim sudom još 2012. godine.

Vjerovali ili ne: u Trebinju obilježavaju agresiju iz Dubrovnika na Srbe!

Također, dana 01. listopada 2018. godine službene trebinjske vlasti obilježile su, kako oni to u duhu Dobrice Ćosića, kažu ”27. godina od hrvatske agresije na opštinu Trebinje”.

Prestrašno.

Sramotno.

Autori obilježavanja jednog takvog čina nadišli su i svog učitelja, ‘oca laži’ Dobricu Ćosića, piše hsp.hr Znamo da zvuči nevjerojatno, ali tko ne vjeruje, neka dobro protrlja oči i klikne na ovaj link:

Obilježeno 27 godina od hrvatske agresije na općinu Trebinje

Radi se o potpunom izvrtanju povijesnih činjenica, do sada neviđenih. Jedan grad koji je bio mjesecima u okruženju srpskih snaga, bombardiran i napadan, sada se proglašava – agresorom. Područje koje je okupirano od Boke Kotorske do Pelješca iznosi više od 140 kilometara obale, a na tom području živjelo je isključivo hrvatsko stanovništvo. Sve je bilo spaljeno, uništeno, pobijeno i prognano.

Spominje se u vijestima o tome događaju kako su službene vlasti Trebinja to obilježile, odale  počast poginulima  i najavile  održavanje “historijskog časa” za svu školsku djecu na  području općine Trebinje. Dakle,  sinkronizirano će raditi na  daljnjem  prenošenju  laži i neistina na mlađe generacije, trovati  njihov um  i pripremati za neki novi juriš na hrvatski Dubrovnik.

Umjesto da  djecu uče što je i kako je stvarno bilo. Umjesto da prođu svoju katarzu i   nastave normalan život,  svjesni činjenice koliko su zla nanijeli  Dubrovniku i cijelom jugu Hrvatske, Srbi iz istočne Hercegovine nastavljuju po starom. Umjesto da  se ispričaju svakom Dubrovčaninu i svakom kamenu koji su razbili i uništili, ispričaju za sve poginule ranjene, protjerane, uništene objekte svjetskog značaja, oni pričaju o – “agresiji na Trebinje”!

„Srbe je toliko puta u povijesti spašavala laž…“, napisao je Dobrica Ćosić, prozvan ‘otac srpske nacije’, u svojim Deobama 1961. godine.

Za srpsku politiku nije čudno ništa, dapače uvjereni smo da su Srbi zaista uvjereni da su branitelji Dubrovnika izvršili agresiju na – Trebinje.

Jedino je problem što u konstelaciji takvih odnosa čini i kako djeluje hrvatska politika i je li uopće svjesna koje su dimenzije specijalno-propagandnog rata iz Srbije, i na kojim sve ‘soft razinama’, puno profinjenijim od ovih laži minhausenovskog tipa.

Opsada Dubrovnika – težak geografski položaj doveo grad u okruženje

Sama opsada Dubrovnika i okolice počela je 1. listopada 1991. Grad je doveden u okruženje, a sva hrvatska mjesta u okolici spaljena i uništena. Brojni branitelji i civili završili su u logorima u istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori. JNA i četnici su bombardirali čak i užu gradsku jezgru što je izazvalo reakciju svijeta, pa je napad na Dubrovnik mnogo pomogao pravoj percepciji rata u Hrvatskoj.

Geografski položaj Dubrovnika koji je kopnenim putem bio odsječen od ostatka hrvatskog teritorija, a imao samo uzak pojas hrvatskog zaleđa do granice sa BiH bio je vrlo težak, te veliki broj Srba koji je živio u ovbližnjoj istočnoj Hercegovini i Crnoj Gori. Jedina olakšavajuća okolnost bila je što JNA nije imala vojarne u samom gradu, kao u drugim hrvatskim gradovima, jer je bio na popisu svjetske baštine UNESCO-a.

Branitelji Dubrovnika su bili naoružani lakim pješačkim oružjem, između ostalog i lovačkim puškama, te svega 7 minobacača 82 mm, 2 minobacača 120 mm i dva topa ZIS 76 mm. Na drugoj strani grad i okolicu napadali su pripadnici tri korpusa (titogradski, užički i mostarski), brigada iz Trebinja, te četnički dragovoljci. Srbi i Crnogorci napadali su Dubrovnik sa gotovo 30.000 vojnika, 100 tenkova, 50 transportera, 120 topova itd.

Grad je izdržao u okruženju do svibnja 1992. kada ga Hrvatska vojska deblokira i oslobađa uz radost cijelog hrvatskog puka.

Tijekom svibnja 1992. već stasala Hrvatska vojska na čelu sa legendarnim zapovjednikom Jankom Bobetkom poduzela je veliku vojnu ofenzivu deblokade Dubrovnika i oslobođenja hrvatskog juga.

Prizori spaljenih hrvatskih sela dubrovačkog juga na putu prema gradu i opkoljeni grad bili su toliki motiv hrvatskim vojnicima da je srpska vojska bila – doslovno pometena.

Razaranje Dubrovnika i HOS na prvoj liniji obrane grada

Izvor: narod.hr/dubrovackirtl.hr