22. prosinca bl. Toma Holland – strašna ubijanja katolika bila su najkrvaviji progon u Europi od pada Rimskog Carstva!

Engleska je tek 1679. ukinula smrtnu kaznu za herezu koja je postojala za katolike, te je u mnogim stvarima bila daleko surovija, oštrija i brutalnija od inkvizicije (čak i Španjolske inkvizicije, o Rimskoj da i ne govorimo).

Inkvizicija – istina koja se sakriva od javnosti

Strašna ubijanja i masovni progoni katolika bili su, po obimu i surovosti najkrvaviji događaj na tlu Europe od pada Rimskog carstva, potpuno nepoznati Europi srednjeg vijeka. Ubijeno je čak 41 posto Iraca katolika, te gotovo svi engleski i škotski katolici.

Oko inkvizicije stoljećima su kružile mnoge priče, a osobito ih je namjerno poticala engleska politika radi suzbijanja svjetske dominacije katoličke i neprijateljske Španjolske, te kasnije protestantizam i prosvjetiteljstvo zbog same mržnje prema Katoličkoj Crkve. Pod utjecajem britanske masonerije i prosvjetitelja, dolazi do stvaranja mitskih priča o inkviziciji, dok se masovni zločini nad katolicima u Engleskoj, Škotskoj i Irskoj prešućuju kao da se nisu i dogodili. Što je vrijeme odmicalo, priče su dobivale mitski karakter koji je bio daleko od istine. Priče o milijunima mrtvih su izmišljeni mitovi koji s vremenom poprimaju ponavljanjem uvjerenje da su istina.

Velebno djelo o progonima katolika Engleske i Irske jest knjiga Williama Cobbetta Povijest protestantske reformacije u Engleskoj i Irskoj. Reformacija sile, nasilja i prolijevanja krvi završavala je svoj krvavi pir 1600. godine. O kakvim je zvjerstvima bilo riječi potvrđuje citat iz spomenute knjige: “Uzmimo ono što su učinili Johnu Houghtonu, prioru Chartherhousea u Londonu, koji je tada bio samostan kartuzijanaca. Toga su priora, zato što je odbio dati prisegu Henriku VIII., koju, imajmo na umu, nije mogao dati, a da ne učini vjerolomstvo, odvukli u Tyburn i objesili ga. Kada su presjekli konop još nije bio izdahnuo pa je živ pao na zemlju. Zatim su ga skinuli do gola, rasporili mu trbuh, izvadili srce i utrobu i bacili ih u vatru, odsjekli mu glavu, raščetvorili tijelo i napola skuhali. Zatim su te dijelove rasjekli na komade i objesili ih po raznim dijelovima grada, a jednu ruku čavlima pribili na ulazna vrata samostana.” Eto, tako je, silom i nasiljem, nastajala reformacijska anglikanska crkva u Engleskoj. Nimalo drukčije nije Luther sa svojim sljedbenicima stvarao evangeličku crkvu.

Engleska je primila katoličku vjeru 596. godine. Prošle su lijepe i plodonosne 923 godine kada je Engleska (i cijela Europa) postigla duhovno jedinstvo prihvaćanjem kršćanske vjere. Tada je Henrik VIII počeo uništavati tu vjeru u Engleskoj, a zatim i u Škotskoj i Irskoj. Anglikanska crkva, koja je protestantska crkva, sebe naziva ”zakonom uspostavljena” crkva. A zakoni na kojima je nastajala donijeli su devastaciju samostana, ubijanje svećenika, redovnika i redovnica, i pljačkanje svih crkvenih dobara.

Blaženi Toma Holland – ubijen jer je katolički svećenik

Blaženi Toma Holland, također poznat kao Thomas Sanderson i Thomas Hammond, Thomas je rođen u Suttonu, u blizini Prescot, Lancashire, Engleska, 1600. godine. Thomas je napustio Englesku i otišao na studij u St. Omer, u Francuskoj a zatimu Valladolid, u Španjolskoj. Ušao je u novicijat Družbe Isusove u Wattenu u Južnoj Nizozemskoj, nedugo nakon što je zaređen za svećenika u Liègeu. Nakon što je služio u Gentu i kao perfekt u Sv Omer, on je učinio svoje konačno redovničko zavjetovanje kao duhovni pomoćnik u Ghentu (28. svibnja 1634), a zatim je poslan u englesku misiju sljedeće godine. Bio je vješt govornik, a mogao govoriti savršeno francuski, španjolski i flamanski.

Bio je uhićen zbog sumnje da je katolički svećenik u Londonu 4. listopada 1642. i zatvoren u Novi zatvor. Nakon toga je prebačeni u Newgate, optužen u Old Bailey, 7. prosinca, samo zato što je svećenik. Nije bilo uvjerljivih dokaza, ali se on odbio zakleti da nije svećenik. Sud ga je proglasio krivim. Po povratku u zatvor Holland je učinio mnoge ispovijedi drugim zatvorenicima katolicima koji su tamo bili utamničeni

U nedjelju i ponedjeljak je bio u mogućnosti reći misu u zatvoru, a uskoro nakon njegove posljednja misa izveden je na smaknuće. Tamo mu je omogućeno govoriti i on je izrekao mnoge molitve.

Obješen je, razvlačen a zatim raščetvoren.

Progoni i uništenje katolika u Engleskoj

Britanski katolici proganjani kao zvijeri – progoni o kojima se šuti

*Britanski katolici su i u Cromwellovim ratovima u Engleskoj i Škotskoj bili sustavno proganjani i ubijani od malog broja onog što je ostao nakon „anglikanske revolucije“ koju je započeo Henrik VIII. Hrabrost i vjera britanskih katolika bila je velika, te je ta zemlja dala velik broj mučenika. Cromwell se sa osobitom mržnjom oborio na katoličke Irce koje je smatrao i političkim i vjerskim protivnicima.

Procjenjuje se da je ukupan broj žrtava za vrijeme građanskih ratova u periodu 1642-1651. na engleskoj strani bio oko 84.000 u borbama i 100.000 u raznim bolestima, škotske ukupne žrtve se procjenjuju na 87.000 ljudi, dok su Irci doživjeli pravu agoniju od 618.000 mrtvih što je činilo 41 posto irske populacije.

Momil John sa University of Toronto u povijesnom osvrtu „Ponovno pisanje o Cromwellu“ (Rewritnig on Cromwell, 2003.):“Naravno, Irci nikada nisu tako promatrali Cromwella . Većina Iraca sjeća ga se kao čovjeka koji je odgovoran za masovno klanje nevinih civila u Droghedi i Wexfordu. te kao odgovornog za najveće etničko čišćenje koje je ikad učinjeno u zapadnoj Europi do tada. U deset godina, postotak zemljišta koje su posjedovali katolici rođeni u Irskoj pao je sa šezdeset na dvadeset. U deset godina, vlasništvo nad dvije petine zemljišne mase prebačen iz nekoliko tisuća Irskih katoličkih zemljoposjednika u ruke britanskih protestanata.“

James Lutz u knjizi „Globalni terorizam“ (2004.): „Drakonski zakoni koje je primjenjivao Oliver Cromwell u Irskoj bili su rana inačica etničkog čišćenja. Katolički Irci su protjerani sa dijelovâ otoka. Cilj nije bio preseljenje nego istrebljenje.“

Izvor: narod.hr