3. listopada 1990. ujedinjenje Njemačke – zašto posljedice komunizma ostaju desetljećima?

Na današnji dan 1990. u točno 00.00 sati po srednjoeuropskom vremenu došlo je do ujedinjenja Zapadne i Istočne Njemačke.

Nakon 27 godina nezaposlenost i socijalne razlike zapadne i istočne Njemačke, isključivo kao posljedica komunizma u istočnoj njemačkoj, su još uvijek ogromne i teško će se nadoknaditi usprkos milijunima eura koji se slijevaju sa zapada na istok države.

Posljedice komunističke strahovlade, nesposobnosti i nepotizma ostaju, nažalost, desetljećima, a osobito je to alarmantno i znakovito jer se radi o dijelu zemlje koji je prije uvođenja komunističke diktature bio jedan od najrazvijenijih dijelova Europe. Tu su bila odreda napoznatija industrijska i sveučilišna središta Njemačke: Berlin, Leipzig, Dresden, Jena, Rostock, Magdeburg i drugi.

Istočnonjemački režim počeo se rušiti još u proljeće 1989., kad je Mađarska otvorila granicu prema Austriji i tako napravila rupu u Željeznoj zavjesi. Od tada su Nijemci iz Istočne Njemačke mogli preko Mađarske i Austrije otići na zapad. U jesen iste godine, točnije 9. studenog 1989. došlo je do pada Berlinskog zida, čime su otvorene granice između dvije Njemačke.

Kad je 1989. otvorena granica između “dvije Njemačke”, rijeke istočnih Nijemaca su preplavile Zapad. Prva im je želja bila osjetiti slobodu, konačno putovati gdje žele i kupovati sve čega nije bilo u socijalističkoj Istočnoj Njemačkoj. To je bilo doba kad je preko noći nestala svojevrsna uniforma istočnih Nijemaca: sive cipele, jakne od sintetike ili trenirke od umjetne svile. Čak i frizure su se promijenile: tipična “nepromjenjiva trajna” istočnih Njemica brzo je ustuknula pred modom Zapada.

Ali koliko god da su nestale neke razlike, tako i danas nakon gotovo tri desetljeća, postoje velike razlike i predrasude između “Zapadnjaka” (Wessie) i “Istočnjaka” (Ossie). Još uvijek se na istoku osjeća doba socijalizma gdje je prvo načelo glasilo “snađi se druže” (krađa, nepotizam, prevara) i gdje je uvijek bilo lakše nešto postići uz pomoć prijatelja i poznanika – iako nitko nije imao previše novca. Zato zapravo postoji više predrasuda istočnih o zapadnim Nijemcima nego obratno. Svejedno, ugledni institut Forsa ustvrdio je nešto zajedničko i jednima i drugima: niti na istoku, niti na zapadu Nijemci se još uvijek ne osjećaju kao jedan narod, što je posebno tužna ostavština ateističkog i dikatatorskog komunizma.

Posljedice komunističke strahovlade ostaju, nažalost, desetljećima, a Njemačka je najplastičniji primjer toga. Ovu teoriju će vjerojatno poduprijeti jednog dana i ujedinjenje Sjeverne i Južne Koreje.

Na koncu, nadajmo se da je ipak sve stvar vremena koje treba proći dok “ne sraste ono što pripada zajedno” – kako se svojedobno izjasnio veliki njemački kancelar Kohl.

Izvor: narod.hr