Don David Leskovar je voditelj oratorija za djecu i mlade u župi Marije Pomoćnice na Knežiji gdje je u službi od rujna 2016. godine. Upravo je ova župa Marije Pomoćnice na Knežiji jedna od četiri zagrebačka odgojno-pastoralna središta Salezijanaca – redovničke družbe koju je 18. prosinca 1859. utemeljio sv. Ivan Bosco, a nazvali su se Družba sv. Franje Saleškoga kojeg su uzeli za svojeg zaštitnika. Salezijanci se bave kršćanskim odgojem adolescenata i mladih, posebice “najsiromašnijih i napuštenih”.
Jedan od salezijanskog načina odgoja je i oratorij – skup aktivnosti cjelovitog odgoja mladih, s obrazovnim, kulturnim, duhovnim i rekreativnim sadržajima koje traju kroz cijelu godinu.
Od rujna počinju s instrukcijama i tečajevima stranih jezika za mlade, misijska skupina izrađuje razne predmete koje prodaju s ciljem pomoći djeci u Africi. Duša oratorija, kaže don Leskovar su animatori koji animiraju djecu kroz cijelu godinu. Djeca dolaze svaki dan u oratorij, najviše subotom, a zimi oraniziraju jednotjedni program kako bi im zimski praznici bili zanimljiviji. Nakon zime dolazi ljetni oratorij, čiji program pun raznih igara osmišljenih za osnovnoškolce, na Knežiji traje dva tjedna. No oratorijsko ljeto tu ne staje. Postoje kampovi za osnovnoškolce i srednjoškolce. Na jednom takvom se Don David Leskovar upravo nalazi. Sa srednjoškolcima je na Postirama, na Braču.
“Oratorij postaje sve više trend. Godine 2000. salezijanci su počeli s ljetnim oratorijima. U Jugoslaviji, za vrijeme komunizma, to nije bilo moguće. ’90.-ih se počinje razvijati opća svijest o oratoriju. Dok u Italiji normalno traje kroz cijelo ljeto mi ju pomalo širimo, ove godine smo imali dva tjedna, a sljedeće planiramo organizirati aktivnosti na tri tjedna. Svake godine broj raste. Na Knežiji je sigurno porastao broj barem za 50 djece u odnosu na lani, na Jarunu 100 djece više. Iskustva se šire. Roditelji i djeca šire priču. Jedini problem je manjak prostora. Kroz godinu i na zimski oratorij dolaze djeca iz župe, dok na ljetni i oni izvan župe”, objašnjava don Leskovar.
Zadnje dvije-tri godine orijentirali su se na mlade koji su siromašniji – ‘i duhovno i materijalno’, kaže don David. “Već drugu godinu zaredom idemo u Turopolje gdje radimo s maloljetnicima u zatvoru, imali smo suradnju s Caritasovim domovima. To je ono što je zapravo don Bosco i htio – rad s mladima ali prvo s najsiromašnijima.”
Knežija, Podsused, Rudeš i Jarun su zagrebačke župe u kojima djeluju salezijanci. Oratoriji su još i u Splitu, Zadru, Rijeci, Novoj Mokošici pokraj Dubrovnika. Salezijanci imaju ogroman centar u Žepču u Bosni, a postoji i jedan u Belom Manastiru u Baranji.
U zadnje vrijeme, kaže don Leskovar imaju dosta mladića koji ulaze u salezijanski red. “To je naša najveća nada i radost. Tek se za nas počelo čuti. Do ’90.-ih rad s mladima bio je blokiran od komunista i salezijanci se nisu mogli baš karizmatski puno razvijati.”
Salezijanci danas studiraju u Rimu ili u Torinu, gdje je don Bosco živio i radio. Svoje znanje i duh kakav je don Bosco imao i kakvim su ih tijekom studija nadahnjivali, pokušavaju prenijeti na mlade. U njihovom radu s mladima naglasak je i na poticanje mladih da razmišljaju o svojem budućem pozivu, obiteljskom, redovničkom, svećeničkom… Zvanje je, kako kaže don Leskovar, ‘najveći plod molitve’. Salezijanci organiziraju molitvu krunice za mlade i sve koji to žele u dvorištu crkve, a molitva je posebna po tome što oni koji mole – mole šećući.
“Mladi prepoznaju specifičnost karizme salezijanaca, rad s djecom i mladima je privlačno, moderno. Sada imamo sedam novaka koji ulaze u novincijat u Italiji, svake godine bude pet-šest do sedam novaka dok smo prije 15-tak godina imali jedno krizno razdoblje kada nismo imali ni bogoslova.”, rekao je don David.
Danas njihovi bogoslovi iz Italije savjetuju mlade animatore kako što bolje pripremiti oratorijski program, često to bude i preko skypa, ali najvažnije je da funkcionira i da zajedništvo bude postojano, ispričao je don David Leskovar.
Izvor: narod.hr
