Golema plamena buktinja uništila je središnji toranj i krovište katedrale Notre-Dame, pariške, francuske i svjetske kulturne znamenitosti.
Slijedi pet činjenica o gotičkom remekdjelu starom više od 850 godina.
Početak gradnje 1163. za vladavine Luja VII.
Kamen temeljac za crkvu Notre Dame (Naše Gospe) položen je 1163. za vladavine Luja VII., u vrijeme kada se srednjovjekovni Pariz širio u broju stanovnika i jačao kao političko i ekonomsko središte francuskog kraljevstva.
Notre-Dame je katedralna crkva Pariške nadbiskupije posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Nalazi se na jugoistoku Île de la Cité, otočića u središtu Pariza na rijeci Seni. Vjekovima je bila najviša pariška građevina, te danas u gradu i u cijeloj Francuskoj predstavlja simbol najviše vrijednosti.
Izgradnja je započela na poticaj biskupa Mauricea de Sullya te se protegnula kroz više od dva stoljeća, od 1163. godine sve do polovice 14. stoljeća.
Najveće rozete u Europi
Nakon revolucionarnih nemira na katedrali su poduzeti značajni i često osporeni renovacijski pothvati koje je vodio arhitekt Eugène Viollet-le-Duc i tijekom kojih je su u strukturu i arhitekturu katedrala uvedeni novi elementi i motivi. Ovi pothvati razlogom su da umjetnički stil katedrale nije jedinstven iako su prevladavajući elementi rane i klasične gotike. Dvije rozete koje se nalaze na krajevima transepta najveće su rozete u Europi.
Do velike rekonstrukcije i gradnje dodataka dolazi u 17. i 18. stoljeću. Kameni radovi na pročelju i vitraji oživotvoruju slike i pouke iz Biblije.
U veljači 1791., odlukom Ustavotvorne skupštine, katedrala Notre-Dame postaje središnjim župnom crkvom Pariza.
Tijekom Francuske revolucije katedrala je vandalizirana
Tijekom Francuske revolucije nad katedralom su izvršeni brojni vandalski čini: kipovima židovskih kralja Jude na galeriji kraljeva na središnjem pročelju otrgnute su glave, a uskoro su i cijeli kipovi uklonjeni.
Naime vjerovalo se da se radi o francuskom kraljevima dinastije Capet. 21 od 28 glava kao i brojni fragmenti pronađeni su 1977. te se čuvaju u Muzeju srednjeg vijeka u Parizu. Također su uništeni i svi veći kipovi osim onoga Djevice Marije. Kult Razuma preuzima vlast nad katedralom 10. studenog 1793. godine te dekretom katedrala postaje hramom Razuma, a središnji oltar postaje oltarom boginje Razuma. Krajem tog istog mjeseca studenoga, katolička liturgija zabranjena je u cijelom gradu, a katedrala postaje skladištem.
Napoleonova krunidba u katedrali Notre-Dame
1804. uz prisustvo pape Pija VII. u katedrali je okrunjen Napoleon, čime je prkršena dotadašnja tradicija, jer su svi prijašnji francuski kraljevi bili okrunjeni u katedrali Notre-Dame u Reimsu.
Zvonici
Građevinom dominiraju dva obrubljena zvonika iz 13. stoljeća. Takozvani “bourdon”, najveće zvono, naziva se “Emmanuel”.
Do vrha zvonika vodi 387 stuba koje posjetitelje vode kroz galeriju himera, mitskih stvorenja sastavljenih od više životinja. Najpoznatija od njih je vodoriga koja sjedi na vrhu katedrale i promatra Pariz glavom naslonjenom o dlanove.
Victor Hugo: Zvonar crkve Notre-Dame
Romantičarski pisac Victor Hugo, veliki zaljubljenik u Notre-Dame, piše svoj roman Zvonar crkve Notre-Dame (objavljen 1831. godine) koji je imao ogroman uspjeh među publikom te je uspio pobuditi svijest stanovništva o neizmjernoj vrjednosti ove građevine. Ta svijest je postala još snažnija jer su te iste godine opljačkani trezor i zgrada nadbiskupije, a mnogi vitraji su razbijeni od strane protumonarhijskog pokreta u Francuskoj. Ovim je Victor Hugo neizmjerno pridonio očuvanju katedrale Notre-Dame.
Grbavac Quasimodo, glavni lik, izaziva strah Parižana svojom nakaznosti. Utočište nalazi u katedrali gdje postaje zvonar. Po romanu je snimljeno nekoliko igranih i animiranih filmova.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/hina
