Emmanuel i Brigitte Macron i mediji: Kako zavođenje maloljetnika prikazati normalnim?

Novoizabrani francuski predsjednik Emmanuel Macron oduvijek je biranim riječima govorio o svojoj supruzi Brigitte. “Bez nje ne bih bio ono što jesam” samo je jedna od poruka koje je odaslao posljednjih tjedana.

Sladunjave izjave i privid idile

Svi već znaju da je ona od njega starija 24 godine – upoznali su se dok je Brigitte imala, kao danas Macron, 39 godina, i dok mu je kao petnaestogodišnjaku predavala latinski jezik i književnost u srednjoj školi u gradu Amiensu na sjeveru Francuske.

Iako je odnos između 39-godišnje profesorice i maloljetnog, 15-godišnjeg učenika protivan ne samo standardnim zakonima europskih zemalja i učiteljskoj etici, nego i moralu uopće, francuski i drugi svjetski mediji “ljubavnu priču” Macrona i njegove današnje supruge promatraju vrlo nekritički.

Macron je pohađao isti razred kao i Brigitteina kći Laurence, i kada je počeo učestalo zalaziti u njihovu obiteljsku kuću, njegovi roditelji su mislili da je razlog tome Emmanuelova kolegica, a ne njezina majka.

Recentna istraživanja pokazuju kako francuskim biračima ovaj slučaj, koji bi se u mnogim drugim državama tretirao kazneno-pravno, većinom zapravo i ne smeta.

“Nemamo klasičnu obitelj”, govorio je Macron, koji je u brak s Brigitte stupio 2007. godine, tijekom kampanje. “Ali postoji li manje ljubavi u našoj obitelji? Ne bih rekao. Možda je čak ima i više nego u konvencionalnim obiteljima”.

Ljubav joj je navodno izjavio kao sedamnaestogodišnjak, a Brigitte se danas prisjeća: “On je odrasle tretirao kao sebi ravne. Bila sam opčinjena inteligencijom tog dječaka”.

Kada su Macronovi roditelji, imućni liječnici, saznali za njihovu vezu, upisali su sina u drugu školu, i to u Parizu. Kada su zatražili Emmanuela da se više ne viđa s njome, odgovorio im je da ništa ne može obećati, a Brigitte je poručio: “Štogod ti učinila, oženit ću te”.

Kako slučaj za pravosudnu istragu pretvoriti u medijski zgoditak?

Brigitte, koja inače dolazi iz obitelji vlasnika tvornice čokolade, u braku je sa svojim prvim mužem, bankarom Andreom Louisom Auzièreom, s kojim ima i troje djece, ostala sve do 2006. godine.

“Ljubav je uzela sve na mom putu i odvela me do rastave”, kazala je novinarima, i dodala da je Macronu bilo “nemoguće odoljeti”. Macronova (tri godine starija) majka danas kaže kako u Brigitte više vidi prijateljicu nego snahu.

Sudeći po svim izjavama koje smo i ovdje prenijeli, jasno je kakva razlika može postojati između medijskoga konstrukta i stvarnosti. Dok žute tiskovine godinama stvaraju ljubavnu priču kao iz bajke, u stvarnosti je riječ o slučaju iskorištavanja autoriteta te seksualne (i potencijalno psihičke) manipulacije maloljetnikom.

Utjecaj koji Brigitte ima na Macrona nije zanemariv – novi francuski predsjednik, štoviše, najavljuje i institucionalizaciju funkcije “prve dame”, koja dosad nije postojala u Francuskoj, kako bi i sama Brigitte moga biti prisutna u javnome i društvenom životu.

Macron se, zahvaljujući Brigitte, opisuje “preobraćenikom na feminizam”, najavljujući i kako će polovica kandidata njegove stranke En Marche na predstojećim lokalnim izborima biti žene.

Danas svoju “ljubavnu priču” Emmanuel Macron opisuje kao “tajnu, vječnu i neshvaćenu”, čime se zatvara krug ovdje navedenih izjava koje bi više priličile kakvom melodramatskom komadu nego slučaju spolnog napastovanja učenika.

Tiphaine Auzière, kćer Brigitte Macron, stala je u obranu majke optuživši njene političke suparnike za ljubomoru zbog ‘mizoginih komentara i napada na Brigitte’, piše britanski Guardian.

Drugi slučajevi “ljubavnih” odnosa između profesora i učenika

Kada odgovara na pitanje zašto nije tužila Brigitte za seksualno zlostavljanje svog sina, Macronova majka odgovorila je kako nije željela ponavljanje slučaja Gabrielle Russier.

Riječ je, naime, o 32-godišnjoj profesorici književnosti koja se zaljubila u svojeg šesnaestogodišnjeg učenika, ali su je dječakovi roditelji prijavili policiji, pa je završila u zatvoru gdje je život skončala samoubojstvom 1969. godine.

Taj je slučaj u francuskoj javnosti imao neviđen odjek, o Gabrielle Russier su se pisale biografije, a o odnosu između nje i njezina učenika skladale su se šansone i snimali filmovi.

U većini drugih država, doduše, javno mnijenje nije tako sklono vezama između profesora i učenika. U Americi je tako 2014. godine zabilježen 781 takav slučaj, što je, iako vjerojatno pretjerana brojka (pokazalo se da se učenici okorištavaju prijavama za zlostavljanje kao sredstvom ucjene), jasan pokazatelj da taj problem nije zanemariv.

Poznat je i prošlogodišnji britanski slučaj “veze” između 27-godišnje profesorice Lauren Cox i njezina šesnaestogodišnjeg učenika, koji je završio jednogodišnjom zatvorskom kaznom za Cox.

Roman Polanski – u SAD-u optužen za silovanje pobjegao u Francusku

Podsjetimo za kraj da američki redatelj Roman Polanski (83) već desetljećima ima utočište od kaznenog progona u Francuskoj i Švicarskoj. Polanski je sedamdesetih u SAD-u optužen za silovanje 13-godišnjakinje i od tada živi u egzilu.

Početkom ove godine dio javnosti bio je zgrožen njegovim imenovanjem za domaćina svečane dodjele francuskih filmskih nagrada Cesar. Dio francuske javnosti žestoko se pobunio, ponajviše feministice, najavljujući peticiju za bojkot, poručujući da je ‘nedopustivo da jedan silovatelj bude na čelu takvog događanja’.

Polanski je prvotno bio optužen za silovanje uz uporabu droge te perverziju i sodomiju nad djetetom mlađim od 14 godina, ali je ta optužba odbačena u sklopu nagodbe u kojoj je Polanski priznao krivnju za niži stupanj kriminalnog djela.

Redatelj je priznao da je imao seks s maloljetnom Samanthom Geimer u kući prijatelja i glumca Jacka Nicholsona dok ju je fotografirao. Polanski je tada 13-godišnju curicu Samanthu navukao pričom o probnom snimanju za njezin ulazak u estradni svijet. Prije nego što se trebao javiti u zatvor pobjegao je i od tada nije stupio na tlo SAD-a. Samantha Geimer koja je pokrenula i privatnu tužbu na koncu je od nje odustala iz razloga što se teret medijske pozornosti nije usmjerio na zlostavljača, već na žrtvu.

Istaknula je da se ona suočila s činjenicom da je bila žrtva i da je to prevladala, međutim, svaki put kad bi se na sudu o tome povela rasprava, sva pozornost usmjerila bi se na nju i njezinu obitelj, kopajući po privatnom životu Samanthe Geimer i njezine obitelji u potrazi za prljavim rubljem.

S druge strane mediji su uvijek pronalazili riječi hvale za “slavnog, legendarnog, redatelja” i opravdanja u šoku koji je proživio 1969. kada je pomahnitali vođa sekte Charles Manson na smrt izbo njegovu trudnu suprugu Sharon Tate.

U međuvremenu se javila još jedna žena, Charlotte Lewis, koja je upozorila da je i nju Polanski zlostavljao u Parizu kada je imala samo 16 godina.