Nox znatiželjno njuši šalicu kave s mlijekom i čokoladnim kolačićem na tanjuriću, a potom ležerno sa stola skoči u krilo mladoj ženi koja je to popodne svratila na kavu u jednu prašku kavanu.
Kao ugljen crna mačka jedna je od njih osam u Kockafeu (kocka na češkom znači mačka) koje je vlasnica kavane spasila iz utočišta za životinje kako bi se gosti njezine kavane osjećali ugodnije i opuštenije.
“Mačke šire spokoj, a predenje je vrlo ugodno, ljudi to jednostavno vole”, kaže dvadesetpetogodišnja Jana Parizkova koja je zajedno s majkom i sestrom otvorila kavanu u češkome glavnom gradu.
“Mačke zbližavaju ljude. Gosti koji se ne poznaju imaju o čemu razgovarati, što je divno”, kaže Jana okružena mačkama koje se odmaraju na šanku ili prozoru.
Već popularni u Japanu, Tajvanu i drugim dijelovima Azije, kafići s mačkama nisu više rijetkost ni u Češkoj. Od ljeta 2014. otvorilo ih se desetak.
“Moja supruga i ja otvorili smo kafić prije godinu. Imamo devet mačaka”, rekao je četrdesetpetogodišnji Ivan Herak, vlasnik jednog od četiriju kafića tog tipa u Pragu.
Za razliku od Parizkove koja ove životinje dovodi iz utočišta, Herak ih uzgaja.
“Trebam mačke koje se daju maziti, koje se ne boje ljudi. Životinje iz utočišta obično nisu takve”, objašnjava Herak.
“Kafić nije idealno mjesto za mačku i mi ih upravo zbog toga ne uzimamo iz utočišta. Njihovo iskustvo je toliko strašno da im je u kafiću dobro”, kaže uz osmijeh Parizkova, priznajući da mačka mora biti potpuno opuštena i smirena da bi prihvatila užurbanost kakva vlada u ugostiteljskom okruženju.
Ona svojim gostima dopušta udomljenje mačaka koje im se svide.
Jedna od njih, Lucie Kuburova, kod kuće već ima mačku, ali u kavanu dolazi kako bi uživala u njezinoj jedinstvenoj atmosferi.
“S mačkama je mnogo ugodnije – ne progutate kavu u dva gutljaja i ne otiđete odmah…, sjednete, igrate se njima i uživate”, kaže Kuburova uz trokutić pizze koji Nox i ostalo mačje društvo ignoriraju.
Herak tvrdi da 80 posto njegovih gostiju već ima mačke. “To su ljubitelji mačaka, znaju da će se one motati oko njihovih stolova i šalica i to im ne smeta”, no priznaje da je imao klijenata kojima ideja ‘sparivanja’ kave i mačaka nije bila privlačna.
“Nedugo pošto smo otvorili kavanu, na vrata nam je došla gospođa u šezdesetim godinama i upitala nas prodajemo li uistinu jela s mačjim mesom. To je, morate priznati, bilo šokantno”.
