Darivanje krvi je stvarna transfuzija ljubavi – darivatelji solidarnost pokazuju tijekom cijele godine

Ravnateljica Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu primarius Irena Jukić za narod.hr pojasnila je da krv treba darovati zato što nema tvornice krvi i ona se ne može se proizvesti, a jedini izvor krvi je dobar, zdrav čovjek od 18 do 65 godina koji krv želi darovati.

“Davatelji krvi su limitirana skupina ljudi, jer postoje kriteriji prema kojima netko može dati krv, dok primatelj krvi može biti svatko od nas i nikada ne znamo kada će nam krv zatrebati. Kod darivanju krvi događa se stvarna transfuzija ljubavi”, istaknula je Jukić.

“Darovati krv, najveći je osjećaj samopoštovanja svakom čovjeku”, kazala nam je Jukić.

“Ova poplava je pokazala koliko su ljudi zapravo dobri, samoinicijativno su se solidalizirali, a darivanjem krvi solidarnost pokazuju tijekom cijele godine”, naglasila je doktorica Jukić.

Kakav je proces darivanja krvi ?

Predivni, dobri ljudi daju krv, da li su zdravi i pogodni u tom trenutku za darivanje krvi, o tome odlučuju naši liječnici, koji brzim pregledom mjerenjem krvnog tlaka i testom razine željeza u krvi određuju  jesu li  zadovoljili kriterije da budu darivatelji.

Nakon pregleda darivatelj u manje od 10 minuta zapravo može pomoći trojici ljudi, jer iz jedne doze od 450 mililitara krvi, obradom dobivamo tri krvna pripravka: eritrocite, plazmu i trombociti.

Rok trajanja krvnih pripravaka je ograničen, kod krvne plazme na godinu dana, eritrociti u strogo čuvanim uvjetima traju 35 dana, dok koncentrat trombocita ima trajanje od 5 dana. Zato je stalno potrebna svježa krv i novi davatelji.

Trombociti su najpotrebniji ljudima pod citostatskom terapijom i kod presađivanja koštane srži.

Bez obzira koliko puta darovali krv, obrada i testiranja se rade svaki put, od provjere Rh faktora, krvne grupe do testiranja na hepatitis B, C, HIV i sifilis.

Koliko je potrebno da se krv darivatelja obnovi?

Darivatelju se ništa mu neće dogoditi ako je zdrav, njegovo organizam će vrlo brzo sve nadoknaditi, a ako je bolestan nećemo mu ni uzeti krv. Plazma se obnovi u roku 24 sata, trombociti u nekoliko dana, a eritrocitima je potrebno 8 tjedana za obnovu. Zato štitimo davatelja tako da muškarac može dati krv svaka 3 mjeseca dok žene svaka 4 mjeseca.

Zašto darovati krv?

Zato što se krv ne može proizvesti, nema tvornice krvi, jedini izvor krvi je dobar zdrav čovjek koji želi darovati. I zato što je to najveći osjećaj samopoštovanja svakom čovjeku.Darivajući krv ostajete anonimni prema primatelju, ne znate tko će dobiti vašu krv, a taj vam ne može ni reći hvala.

Pomogli ste možda djetetu koje se još nije rodilo, jer krv može biti iskorištena za intrauterinu transfuziju, a možda nekom djedu od 99 godina, jer svatko ima pravo dobit vašu krv.

Na razini ljudskosti i ozdravljenja napravili ste jako puno, najviše što čovjek može napraviti.

Kako je Zavod funkcionirao u vrijeme rata?

Ratna represija bila je promidžbeni čimbenik u vrijeme rata, nije treblo nikoga pozivati, za vrijeme Bljeska i Oluje ljudi su stajali u redovima skroz do Petrove ulice, i mlađi od 18 i stari od 65. Tijekom rata nije nikad nedostajalo krvi. I danas je ta solidarnosot vidljiva, samo ponekad pozivamo ljude pojedine krve grupe, ako dođe do povećane potrošnje.

Ako su smanjene rezerve pojedinih krvnih grupa prvo ima prednost vitalno ugroženo dijete, nakon toga vitalno ugrožen odrasli čovjek, nakon toga su naši davatelji u prednosti.

 Kako se kontrolira sigurnost krvi?

Krv nikad nije bila sigurnija, a s druge strane se otkrivaju neke nove bolesti, virusi, mogućnosti , opasnosti i rizici kojih nekada nije bilo. Jedina smo zemlja u svijetu koja prati put krvi od vene davatelja do vene primatelja.

Spadamo u zemlje s relativno niskim rizikom za krvlju prenosive zarazne bolesti. Kod nas još uvijek postoji hepatitis B, koji se smanjuje sa sve većim postotkom cjepljenih protiv te bolesti. U zemlje s visokim rizikom spadaju zemlje JI Europe, također i azijske zemlje, a svaka bolest ima svoja neka područja.

 Kakve je hrvatska statistika, tko je prosječni davatelj krvi u Hrvatskoj?

Prosječni darivatelj krvi je muškarac od 38 godina, oženjen i ima dvoje djece. Žene su manje zastupljene s oko 15-18 posto. Krvne grupe kod nas su zastupljene u slijedećim postotcima: A s 42 posto, krvna grupa 0 s 34 posto, 18 posto čini krvna grupa B, dok je najmanje onih koji su AB i ima ih 6 posto. Od svake krvne grupe 15 posto ima Rh negativan faktor, a ostali su pozitivni.

Jako je puno mladih davatelja, koji pokazuju kako je prekrasna naša mladost. U javnosti uvijek isplivaju neki negativci, a mladi ljudi su zapravo dobri. Zanimljivo je kako grupe bajkera, navijača udruženo daju krv. U Hrvatskoj postoji taj krvotok solidarnosti.

Zavod dnevno skupi između 350 i 400 doza krvi. U cijeloj Hrvatskoj skupi se negdje između 600 i 650 doza dnevno, što je oko 100.000 doza godišnje na razini Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, a ostatak Hrvatske doprinosi s 80.000 doza.

Mi smo oni koji godinama argumentirano tvrde da ima dobrih ljudi u Hrvatskoj, svaki dan samoinicijativno dolazi prosječno 130 ljudi u Zavod dati krv, a da nema davatelja krvi ne bi imali ni tako dobre rezultate transplantacija.

 Koje skupine spadaju u rizične i ne mogu darovati krv?

Ne dijelimo ljude prema seksualnim opredjeljenjima nego samo prema rizicima za prijenos krvlju prenosivih zaraznih bolesti. Postoji puno skupina koje ne mogu darivati krv, niti osobe s epilepsijom,niskim hemoglobinom itd. ne mogu darivati, zato tu nema neke diskriminacije.

Molimo ljude da kada daruju, budu iskreni u svemu, treba voditi računa o tome da krv može doći maloj bebi, tako da i mala doza nekih lijekova u krvi može učinit štetu.

Nažalost još uvijek se više pozornosti daje aferama i tragedijama, nego ovakvoj dobroti, a to je ustvari transplantacija tekućeg organa. Bitno je da je to dobrovoljno i neplaćeno, kako ne bi prešutjeli istinu o svom zdravlju, tu je vidljivo i povjerenje.

Kada se u povijesti medicine započelo s transfuzijom krvi?

Bečki liječnik Karl Landsteiner 1901. godine otkrio je ABO sustav krvnih grupa, dok je 1927. otkriven Rh sustav. Stav prema krvi oduvijek je bio mističan, krv je pojam života i smrti. Prvu transfuziju krvi pokušao je izvesti jedan ginekolog, kada je ženi pri porodu gdje je puno iskrvarila, pokušao dati krv drugog čovjeka. Takve transfuzije prije otkrivanja sustava krvnih grupa imale su neizvjestan rezultat.

Ljudi se međusobno razlikuju po krvnih grupama, svi isto izgledamo, imamo jednake organe, svi imamo krv, a krvne grupe nas toliko razlikuju da jedni druge krvlju možemo ubiti.