Dr. Dražen Gorjanski, kritizira pokušaj da se novim Prijedlogom zakona o zdravstvenoj zaštiti po hitnom postupku privatizira hrvatsko zdravstvo. U nastavcima donosimo njegove primjedbe i prijedloge jer se radi o Zakonu čije će posljedice kad-tad osjetiti svi građani Hrvatske, u trenutku kada zatrebaju neku uslugu iz domene zdravstvenog sustava.
U prethodnim tekstovima, obrazložene su teme:. Po hitnom postupku namjerava se u potpunosti privatizirati zdravstvo i Tržišni princip u zdravstvu ima negativne posljedice na pacjente (2)
A u ovom nastavku pročitajte o tome kako novi prijedlog Zakona povećava nered, nejednakost i nepravednost i ustraje na nedosljednosti u izgradnji zdravstva.
3. Povećava nered, nejednakost i nepravednost u zdravstvu
Sadašnje je stanje obilježeno neredom, nejednakošću i nepravednošću u zdravstvu koji proizlaze iz sljedećeg:
a) Različitim vlasništvom nad dijelovima zdravstvenoga sustava (bolnički je sustav u vlasništvu 22 županije, države, Grada Zagreb i privatnika; primarna je zaštita u vlasništvu domova zdravlja i više tisuća liječnika koncesionara; kućna je njega u vlasništvu desetina vlasnica kućnih njega, ortopedske kuće su u vlasništvu desetina privatnika…).
b) Mnoge djelatnosti su u većinskom ili isključivom vlasništvu privatnika (PET CT, ortopedske kuće, kućne njege, fizikalne terapije u kući, barokomore…)
c) Miješanja javnoga i privatnoga koje uvijek završava iscrpljivanjem javnoga od strane privatnoga
d) Različitim načinima plaćanja (liječnici koncesionari u primarnoj u odnosu na liječnike domova zdravlja i bolničke liječnike, vlasnike privatnih ustanova u odnosu na njihove radnike i u odnosu na djelatnike u javnom zdravstvu) što stvara različite mogućnosti zarađivanja.
e) Razlikama u plaćama odnosno zaradama (vlasnici nekih zdravstvenih ustanova sa srednjom školom zbog nereda u zdravstvu i monopola toliko su se obogatili da kupuju dvorce, toplice i slično, dok vrhunski kirurzi u javnom zdravstvu imaju osnovnu plaću od koje mogu tek uredno živjeti).
Sve navedeno dovodi do nepravednih razlika i u načinima zarađivanja i visini zarada. Najviše zarađuju oni koji uopće ne sudjeluju u liječenju – vlasnici privatnih ustanova, a najmanje oni koji izravno liječe bolesnike – bolnički liječnici čija je plaća stalna i nepromjenjiva i nekoliko desetina puta manja od vlasnika privatnih ustanova.
Prijedlog: učiniti sustav cjelovitim i u što većoj mjeri neprofitno pribavljati ili proizvoditi medicinska dobra. Odijeliti javno od privatnog. Uvesti pravednost u plaćanju medicinskih djelatnika. Sve liječnike koji rade u zdravstvu plaćati na isti način primjereno njihovom značenju, radu i doprinosu boljitku zdravlja građana, a u skladu s drugim važnim zanimanjima (sucima, odvjetnicima…)
4. Ustraje na nedosljednosti u izgradnji zdravstva
Novom Zakonu ništa ne smeta nedosljednost i sudaranje načela.
a) Nacionalni se plan razvoja bolnica temelji na zamisli o objedinjavanju svih bolnica u jedinstveni bolnički sustav (što je dobra i logična zamisao), ali se istovremeno primarna zaštita razbija na tisuće odvojenih i slabo ili nikako povezanih ambulanti. Stvaranje cjelovitih podsustava je dobro ili loše; ako je dobro onda je dobro i za bolnice i za primarnu zaštitu, ako nije dobro onda nije ni u jednom dijelu zdravstva.
b) Uvode se koncesije u cjelokupnu primarnu zaštitu (članak 146.), ali se isto brani u javnom zdravstvu, epidemiologiji, školskoj i adolescentnoj medicini, uzimanju, čuvanju, prenošenju i presađivanju stanica, tkiva i organa u svrhu liječenja, prikupljanju krvi i plazme za preradu te opskrbi krvlju i krvnim pripravcima (članak 161.). Ako je koncesija dobra onda je valja primijeniti u cijelom sustavu jer je dobra, ako nije onda nije ni u jednom dijelu sustava. Zašto je dobra u obiteljskoj medicini, ali nije dobra u školskoj medicini, epidemiologiji ili presađivanju organa?
c) Bolnička djelatnost može biti privatna u „bolnicama“[1] i specijalnim bolnicama, ali ne može u ljekarničkoj djelatnosti, djelatnosti kliničkoga bolničkoga centra, kliničke bolnice, klinike, opće bolnice, (članak 117) iako i jedne i druge na jednak način liječe bolesnike. Po čemu je to privatno dobro u bolnicama i specijalnim bolnicama, a bilo bi loše u klinikama ili općim bolnicama?
Prijedlog: dosljedno objediniti bolnički sustav, objediniti primarnu zaštitu te stvoriti uvjete za njihovu bolju suradnju. Objedinjavanje i međusobna suradnja biti će znatno lakši ako sve jedinice (bolnice, ambulante primarne) budu radile na neprofitnim načelima što za sobom povlači odvajanje privatnoga iz javnoga zdravstva.
[1] Još se ne zna što taj pojam (za razliku od „Opće bolnice“) znači, jer ovim zakonom nije određen
Tekst se nastavlja ispod oglasa
