Tim hrvatskih znanstvenika s Instituta Ruđera Boškovića (IRB), Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kliničke bolnice Dubrava razvili su novu digitalnu metodu bojenja histološkoga preparata koja omogućuje istovremeni prikaz u različitim bojama različitih tkivnih struktura sadržanih u slici nebojenog histološkog preparata, a razlikuje se od metoda koje koriste kemijske reagense za bojenje histoloških preparata.
Tim znanstvenika sada treba dovršiti patentnu zaštitu intelektualnog vlasništva te ponuditi metodu na otkup tvrtkama
Metoda je zaštićena prijavama patentnim zavodima SAD-a, EU i Kanade i opisana u radu što ga je objavio jedan od vodećih časopisa u području interdisciplinarnih znanosti “Scientific Reports” (IF 5.58) koji izdaje “Nature Publishing Group”, priopćio je u utorak IRB.
U priopćenju se ističe da tim znanstvenika sada treba dovršiti patentnu zaštitu intelektualnog vlasništva te ponuditi metodu na otkup tvrtkama na području digitalne obradbe slike u patologiji, kako bi vratili uložen novac što će, navodi se, biti i njihovi sljedeći koraci.
Metoda je razvijena u okviru trogodišnjeg znanstvenog projekta “Analiza nelinearnih komponenata s primjenama u kemometriji i patologiji” koji financira Hrvatska zaklada za znanost u vrijednosti od gotovo milijun kuna, a na njemu su okupljeni znanstvenici Ivica Kopriva iz Zavoda za laserska i atomska istraživanja i razvoj, Marijana Popović Hadžija i Mirko Hadžija sa Zavoda za molekularnu medicinu i Zavoda za organsku kemiju i biokemiju IRB-a, te Goran Aralica sa Zavoda za patologiju i citologiju KB Dubrava i zagrebačkoga Medicinskog fakulteta.
Znanstvenici danas ulažu velike napore
Prvi autor spomenutoga rada Ivica Kopriva objasnio je da stručnjaci već desetljećima koriste različite vrste kemijskih reagensa za bojenje histoloških preparata kako bi dobili vizualni kontrast među različitim tkivnim strukturama u preparatu koji, između ostaloga, omogućuju patolozima da razlikuju zdravo tkivo od onoga zahvaćenog karcinomom, a te se promjene u slici prikazuju kao različite nijanse iste boje.
Međutim, dodao je Kopriva, uporaba reagensa ima i negativne učinke i može dovesti do različitih kemijskih i morfoloških promjena uzorka, a korišteni reagensi selektivno se vežu na tipične strukture i to najčešće jednu do dvije strukture istovremeno, što znači da patolozi nemaju mogućnosti istovremenog razlikovanja većeg broja tkivnih struktura u preparatu. To pak podrazumijeva da je potreban veći broj uzoraka za analizu koja se boje različitim reagensima, što može dovesti do varijacije u kvaliteti, kao i vremenu i cijeni bojenja.
Zato, istaknuo je Kopriva, znanstvenici danas ulažu velike napore u razvoj metoda digitalnog bojenja slike nebojenog histološkog preparata, a pri tomu se javlja problem kako sliku raščlaniti na skupove slikovnih elemenata (engl. pixels) koji odgovaraju različitim objektima prisutnim u slici.
Objasnio je kako je razvijena metoda demonstrirana na vizualizaciji tkivnih struktura prisutnih u nebojenim uzorcima ljudske jetre s primarnim tumorom, s metastazama tumora debelog crijeva i želuca, te na vizualizaciji tkivnih struktura prisutnih u nebojenim uzorcima masne jetre miša. Tako se, primjerice, na dobivenoj slici tumorsko tkivo građeno od atipičnih hepatocita prikazuje plavo, krvna žila crveno, a tumorska vezivna čahura zeleno.
Kopriva je istaknuo kako ta metoda ne omogućava automatiziranu dijagnostiku, te da je konačan cilj razvoj metode digitalnog bojenja i automatizirane dijagnostike što podrazumijeva prikaz tkivnih struktura prisutnih u slici nebojenog uzorka u kolor paleti ciljanog reagensa, te identifikaciju tkivnih struktura analizom slike, a zahtjeva mikroskop s višespektralnim ili hiperspektralnim oslikavanjem.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
