Vrček: Eksplozija karcinoma među mlađom populacijom; tko je kriv?

Nedavno je objavljena američka studija o učestalosti raka u populaciji mlađoj od 50 godina (JAMA Network Open. 2023;6(8):e2328171). Znanstvenici su usporedili brojeve oboljelih između 2010. i 2019. godine. U tih je deset godina više od 560 tisuća Amerikanaca (mlađih od 50 godina) oboljelo od raka i svi su oni bili uključeni u studiju. Rezultati su porazni: pojava tumorskih oboljenja u ljudi mlađih od 50 godina sve je češća, a incidencija raka posebno je izražena u populaciji između 30. i 39. godine – porast za čak 20 posto. U mlađoj je skupini ljudi (od 20. do 29. godine) broj oboljelih od raka 5,3 posto veći, piše za Glas Koncila Valerije Vrček.

Tko je kriv?

Budući da su brojke vrlo velike, statistički se lakše uočavaju trendovi. Tako je, na primjer, otkriveno da je u mlađoj populaciji najčešći rak dojke, a njegova je učestalost, od 2010. do 2019. godine, porasla za osam posto. Još je veći porast učestalosti izmjeren za pojavu gastrointestinalnih tumora, debeloga crijeva, slijepoga crijeva i žučovoda. U deset godina porast učestalosti u ljudi mlađih od 50 godina iznosi 15 posto.

Neke su rasne skupine posebno pogođene porastom učestalosti raka. Tako se u Azijata bilježi porast od čak 32 posto, u Latinoamerikanaca 28 posto, a u Afroamerikanaca, u vremenu od deset godina, zabilježen je pad učestalosti raka od 5 posto. U objavljenoj se studiji ne tumače brojke niti se traže uzroci uočenih trendova. Studija je detaljna inventura čija statistika potiče na potragu za krivcima sve veće učestalosti tumora u mladih ljudi. U pozadini zabrinjavajućih rezultata mogu biti nezdravi stilovi života, manje spavanja, više sjedenja, izloženost kancerogenim kemikalijama u kozmetici, plastici i hrani, gojaznost, hormonski otrovi…

Ugroženi milenijalci

Budući da je najlošiji trend uočen u skupini ljudi između 30 i 39 godina, moguće je da se nabrojeni faktori rizika posebno odnose na milenijalce, odnosno na ljude rođene između 1981. i 1996. godine. Iako kategorizacije i poopćavanja nisu konačna tumačenja, jedno je očito: dok se među populacijom starijom od 50 godina smanjuje učestalost pojavnosti tumorskih bolesti, među mlađima, a posebno među milenijalcima, obolijevanje od raka sve je češće.

Srećom, u skupini maloljetnika izmjeren je pad pojavnosti tumora od 5 posto. Povoljni će trendovi u djece i staraca nekima poslužiti za potvrdu medicinskih pobjeda, a drugima će loše brojke u mladih ljudi biti dokaz poraza u ratu protiv raka.

Novi put na Mjesec

Poznato je da je američki, ali i svjetski rat protiv raka započeo 1971. godine kada je Richard Nixon potpisao »Nacionalni zakon o raku«, i to uz borbeni poklič: »Došlo je vrijeme da se udruženi napor kojim smo pocijepali atom i izveli let na Mjesec usmjeri prema pobjedi protiv te opake bolesti.« Prošle je godine Joe Biden, 46. američki predsjednik, slikovito obnovio svemirsku invaziju na Mjesec i državnim projektom »Cancer Moonshot« obećao: »Ovo će biti završetak raka kakvoga poznajemo.«

U posljednjih 50-ak godina otkriveni su novi lijekovi protiv raka, metode njihova racionalnoga oblikovanja, precizna zračenja, magični metci, personalizirane kemoterapije, dijagnostika, pa čak i modeli za proricanje tumorskih bolesti. U redovitom se ritmu najavljuju nova i nova medicinska rješenja i farmaceutski alati. No usprkos bogatomu arsenalu bioloških oružja, rat protiv raka ne jenjava; mnoge su bitke dobivene, ali mnoge su izgubljene.

Doživjeti stotu

Čest izgovor promotora medicinskoga rata protiv raka glasi: ljudi žive dulje pa, eto, s godinama raste vjerojatnost pojave tumorskih oboljenja. S takvom mantrom o prosječnom životnom vijeku prekida se svaki prigovor ili završava svaka rasprava o medicinskim uspjesima. Ili debaklima. Odmakla godina (nečije) smrti krunski je dokaz da je razvoj medicine isključivi parametar kvalitete života, zdravlja i, naravno, dugovječnosti.

Posljednja studija, međutim, upozorava na sustavne propuste, neugodna javnozdravstvena iznenađenja, ignoriranje preventive, uzaludne marketinške i farmaceutske injekcije, promašene financijske i političke parole. Dok su taktička oružja dobra rješenja za pojedine pacijente, strategija borbe protiv raka razapeta je interesima farmaceutske industrije, umišljenih znanstvenika i liječnika, privremenih političkih opcija… Neočekivani prodor metastaza među mlađu populaciju otkriva da je (dugo)vječnost samo opsesija svemirske tehnologije i derivat znanstvene fantastike.

O autoru

* Prof. dr sc. Valerije Vrček je član Hrvatskog kemijskog društva i Humboldtov stipendist. Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima i Hrvatske akademije znanosti i kulture te Ministarstva znanosti RH za izvrsnost u objavljivanju znanstvenih radova. Prof. dr. sc. Valerije Vrček je predstojnik Zavoda za organsku kemiju, a bogatu znanstvenu karijeru izgradio je na američkom Sveučilištu Yale i Florida State University, njemačkom Sveučilištu u Ulmu i Ludwig – Maximilians Universitateu u Münchenu te Tehničkom sveučilištu u Chemnitzu, kao i Sveučilištu A Coruna, u španjolskoj Galiciji.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.