Ako zakon izmijeni definiciju braka tako da ona uključuje partnere istog spola, mnogi će početi krivo shvaćati brak. Neće ga vidjeti kao nešto što je u svojoj biti sveobuhvatno te (između ostalog) usmjereno na prokreaciju i obiteljski život, već će vidjeti brak kao, u biti, emocionalnu vezu. Iz razloga koje ćemo objasniti, ljudi koji prihvate ovakav pogled na brak neće shvaćati niti poštivati norme trajnosti ni seksualne isključivosti koje oblikuju brak. Niti će, u konačnici, razumjeti zašto uvjeti braka ne mogu počivati isključivo na volji partnera, bilo ih dvoje ili deset, kao što je slučaj s prijateljstvima i sporazumima. Drugim riječima, u onoj mjeri u kojoj se iskrivi shvaćanje braka, bit će teže shvatiti smisao njegovih normi, živjeti po njima i na to poticati druge. Osim što će to sva preostala ograničenja braka učiniti proizvoljnima, nanijet će štetu mnogim kulturnim i političkim dobrima radi kojih se država uopće upliće u brak. Radi lakšeg snalaženja čitatelja, ovdje navodimo listu tih štetnih posljedica. U daljnjim poglavljima ove knjige svaku od njih ćemo raspraviti i obraniti povezanost tih štetnih posljedica s politikom prema braku.
Pravo bračno ispunjenje. Nitko ne odlučuje niti djeluje u vakuumu. Svi se ravnamo prema društvenim normama, koje oblikuje zakon. Kako bi netko sklopio pravi brak, mora ga slobodno izabrati. A da bismo odabrali brak, moramo imati barem grubu, intuitivnu predodžbu o tome što on jest. Prijedlog revizionista nanio bi štetu ljudima (osobito budućim generacijama), iskrivljujući njihovu predodžbu o tome što brak jest. Revizionistički pristup podučava da su emocionalna povezanost i kohabitacija brak, bez ikakve inherentne povezanosti s tjelesnim sjedinjenjem ili obiteljskim životom. Ako bi ljudi usvojili ovaj pogled, smanjila bi se njihova sposobnost prepoznavanja istinske bračne veze. To bi samo po sebi bilo loše, budući da je bračno zajedništvo dobro samo po sebi. Bio bi to najsuptilniji, ali i glavni štetni učinak redefiniranja. Drugi bi štetni učinci bile posljedice krivog shvaćanja braka, a time i nedostatak njegovog ispravnog življenja i podržavanja.
Dobrobit supružnika. Brak u načelu čini supružnike zdravijima, sretnijima i imućnijima no što bi to inače bili. Ali ono što ostvaruje ove stvari jest brak, pogotovo njegove posebne karakteristike: trajnost, isključivost i usmjerenost na obiteljski život. Budući da redefiniranje braka od strane države čini težim razumjeti, poštivati i opravdati ove smjernice te po njima živjeti, supružnici će imati manje koristi od psiholoških i materijalnih prednosti bračne stabilnosti.
Dobrobit djece. Ako istospolne veze budu prepoznate kao brakovi, ne samo da će biti potkopane norme koje osiguravaju stabilnost braka, nego nijedna civilna institucija više neće podržati shvaćanje da muškarci i žene u roditeljstvo unose različite darove. Tako bi redefiniranje braka ublažilo društveni pritisak i smanjilo poticaje, koji su ionako oslabili u posljednjih nekoliko desetljeća, da muževi ostanu uza svoje žene i djecu i da se muškarci i žene vjenčaju prije no što imaju djecu. Sve bi ovo naškodilo razvoju djece u sretne, produktivne, poštene odrasle ljude.
Prijateljstvo. Krivo shvaćanje braka također će ubrzati nestanak dubokih prijateljstava iz našeg društva, što će posebno pogoditi neoženjene. Država će definirati brak primarno prema njegovu stupnju i intenzitetu, kao nuđenje onoga što je najvrednije u svakom odnosu: dijeljenje osjećaja i doživljaja. Tako će postati manje prihvatljivo tražiti (i teže pronaći) emocionalnu i duhovnu intimnost u ne–bračnim prijateljstvima. Na njih će se gledati ne kao na nešto što je različito od braka (i zato posjeduje posebnu privlačnost), nego kao na nešto slabijeg inteziteta. Samo tradicionalni pogled daje braku odlučujuću usmjerenost na tjelesno sjedinjenje i obiteljski život. Samo tradicionalni pogled želi očuvati bogato napučen horizont, na kojem ima mjesta za mnogo vrsta odnosa, svaki sa svojom vlastitom ljestvicom intenziteta i posebnim oblicima prisutnosti i brige.
Vjerska sloboda. Kako se tradicionalni stav o braku počinje smatrati iracionalnim, ograničava se sloboda ljudi da izražavaju svoju vjersku slobodu i žive u skladu s njom. Tako je, primjerice, nekolicina država prisilila katoličke humanitarne organizacije da prestanu pružati pomoć pri usvojenju ili da predaju djecu na brigu istospolnim partnerima, što se protivi katoličkim načelima. Neki zagovornici tradicionalnog braka dobili su otkaze zbog javnog iskazivanja svojih načela. Ako se izmijeni definicija civilnog braka, vjerovanje u ono što je gotovo svako društvo nekoć vjerovalo o braku — da je to zajednica muškarca i žene — bit će sve više gledano kao zlonamjerna predrasuda koju treba potisnuti na margine društva.
Ograničena vlada. Država je (ili bi trebala biti), ona koja svojim djelovanjem pruža podršku u našim životima, a ne protagonist tih istih života. Ona postoji da bi stvorila uvjete u kojima mi i naše slobodno izabrane zajednice možemo uspijevati u slobodi. Najvažnija slobodna zajednica, na kojoj počivaju sve ostale, jest brak. Uvjeti za njegovu uspješnost uključuju brigu države, kroz zakone o braku, o bračnim parovima i poticaje na parove da ostanu zajedno. Redefiniranje civilnog braka dodatno bi zamaglilo bračne norme, gurajući državu sve više prema vodećim ulogama za koje je slabo sposobna: roditeljska i odgojiteljska briga za siročad, pružanje pomoći zanemarenima i suđenje u raspravama oko skrbništva, očinstva i posjeta. Kako obitelj slabi, tako rastu birokracija, socijalna skrb i popravni domovi.
Ovo su, ukratko, naše glavne tvrdnje, koje ćemo dodatno objasniti i obraniti. Onima koji oblikuju javno mišljenje, nudimo ovu knjigu kao izvor iz kojeg mogu crpiti argumente, ili pak kao izazov s kojim se treba suočiti; nastavnicima i studentima bilo kojeg usmjerenja nudimo materijal za analizu, obranu ili kritiku. Nudimo je i vjerskim institucijama, na kojima je da promijene ili brane svoje tradicionalne definicije braka. Naposljetku, budući da je brak dobro koje mora biti izabrano da bi bilo ostvareno, i koje moramo barem približno razumjeti kako bismo ga mogli izabrati, nudimo je sadašnjim i budućim supružnicima, i svima onima koji svjedoče njihovim zavjetima i podržavaju ih.
Gornji tekst je izvadak iz knjige Što je brak?, autora Sherifa Girgisa, Ryana T. Andersona i Roberta P. Georgea, koja je po mnogima najkvalitetnije djelo koje se bavi pitanjem definicije braka. Knjigu možete nabaviti u trgovinama nakladničke kuće Verbum.
