Nezavisni irski senator Ronan Mullen jedan je od rijetkih irskih zastupnika koji se borio protiv redefincije braka na ovotjednom referendumu. Inače, 734.000 Iraca tj. njih 40%, koji su na referendumu zaokružili “protiv”, nije imalo stranku koja bi ih zastupala jer su sve važnije političke stranke zauzele stav kako se brak treba redefinirati. Danas je napisao javni osvrt na referendum, u kojem govori da je tijekom kampanje bilo zanemareno dijete, koje ima pravo na oca i majku. Njegovu izjavu prenosimo u cijelosti.
Kao prvo, želio bih poželjeti sve najbolje svima koji su bili u kampanji Za ( redefiniciju braka). Naša zemlja, Irska, podijelila se u odnosu dva naprama jedan o prijedlogu da se promijeni značenje braka u našem društvu. Ono u čemu nismo podijeljeni jest kako gledamo na homoseksualce. Svako ljudsko biće ima isto dostojanstvo i zaslužuje jednako poštovanje. Tome smo svi posvećeni.
Kampanja Protiv redefinicije braka smatra da će redefiniranje braka izazvati dubinske promjene u društvu, te je osobito zabrinuta da će glasanje Za imati za posljedicu da će neka djeca imati smanjenu mogućnost iskusiti ljubav majke i oca. Ova zabinutost je stvarna i opravdana.
Razumijem da jasnu većinu Iraca naše zabrinutosti nisu poljuljale. Ali to ne znači da glasači koji su glasali za redefiniciju braka ne dijele ovu našu zabrinutost.Vjerujem da su ljudi jučer odlučili poslati poruku afirmacije i jednakog poštovanja prema homoseksualcima. To je bio njihov prioritet. I to poštujem.
Jako sam ponosan na način na koji smo u kampanji Protiv redefinicije braka u javnosti komunicirali naše argumente. Naša je poruka počela dopirati do javnosti samo posljednjih nekoliko tjedana kad su mediji imali (zakonsku) obavezu osigurati uravnoteženo izvješćivanje. Nastojali smo komuncirati važnu društvenu vrijednost u situaciji u kojoj su mediji posljednjih pet godina vodili kampanju za redefiniciju braka. Iako smo bili uspješni u debatama, nismo imali niti financijska sredstva niti kulturnu podršku u medijima i irskim institucijama kako bismo doprli do stotina tisuća ljudi za koje se na ovom referendumu radilo samo o tome kakav odnos imamo prema homoseksualcima.
Neosporna je činjenica da je medijsko izvješćivanje do formalnog početka kampanje bilo potpuno jednostrano. Još veću zabrinutost izaziva činjenica da se ogromna količina inozemnog novca iz jedne američke zaklade posljednjih godina slijevala udrugama i grupama koje se zalažu za redefiniciju braka. U interesu demokracije u našoj zemlji trebamo javno razmotriti kako se to dogodilo i na koji način (ovo financiranje iz inozemstva) utječe na na zakone i vođenje politike u Irskoj.
Sada kad će brak imati promijenjeno značenj u našem društvu, trebamo porazgovarati o tome kako će se odnositi prema jednoj velikoj manjini. Tu veliku manjinu čine ljudi koji vjeruju u drugačiju verziju braka od one koju sada država formalno podupire. Bilo bi važno da smo svi velikodušni jedni prema drugima te da za nas postoji prostor i sloboda da komuniciramo naše vrijednosti – uključujući i škole koje financira država.
Mi koji smo na strani protiv redefinicije braka imamo dobar novi pokret sa mnogo posvećenih, mladih ljudi i hrabrih govornika. Imamo također i novi cilj koji su irske političke i medijske elite i lobisti za dječja prava zanemarili – a to je pravo djeteta da ga na svijet donesu njegovi otac i majka, da ih poznaje i da ga oni, kad god je to moguće, podižu. Imat ćemo pune ruke posla donoseći ovu poruku irskoj javnosti i sigurni smo da ćemo imati sve više pristaša u godinama koje su pred nama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
