Zakon o životnom partnerstvu otvorio bi vrata za surogatstvo, ukazao je talijanski ministar unutarnjih poslova Angelino Alfano, komentirajući uskoro odlučivanje talijanskog parlamenta o donošenju toga zakona, koji je podnijela vlada premijera Mattea Renzija. “Posvojenje djeteta od strane partnera je rizik koji dovodi zemlju bliže iznajmljivanju maternice, prema najpodlijoj, ilegalnoj trgovini koju je čovjek izmislio”, rekao je Alfano 6. 1. 2016. za portal Avvenire.
Italija zabranjuje surogatstvo, a korištenje usluga surogatstva unutar Italije kažnjava se s do 2 godine zatvora i globom od 300.000 do milijun eura. Ipak, zakon o životnom partnerstvu omogućio bi priznavanje učinaka surogatstva. Primjerice, s obzirom da ne mogu međusobno imati djecu, istospolni parovi mogli bi “naručiti dijete” u inozemstvu te s njime regulirati odnos putem zakona o životnom partnerstvu. Jedan bi se partner mogao upisati u knjigu rođenih kao roditelj djeteta, a drugi kao posvojitelj djeteta od partnera. U kombinaciji s takvim zakonom, surogatstvo bi postalo alat kojim “životni partneri” dolaze do djece, bez obzira na domaću zabranu surogatstva, a sam zakon postao bi alat kojim se oslabljuje nacionalna zabrana surogatstva i vrši pritisak za njezino ukidanje, slično kao slučaj Campanelli i drugi protiv Italije koji čeka odluku Velikog vijeća Europskog suda za ljudska prava. Takav scenarij reguliranja odnosa s djetetom dobivenim u inozemstvu putem surogatstva je moguć i u Hrvatskoj prema Zakonu o životnom partnerstvu.
Ministar Alfano zatražio je da se kazna za surogatstvo postroži, odnosno kažnjava istom kaznom kao i seksualni prekršaji, od 5 do 14 godina zatvora. Upitan hoće li biti spreman na kompromis o drugim aspektima istospolnog partnerstva ako vlada usvoji još stroža ograničenja za surogatstvo, ministar je odgovorio: “Možda nisam bio jasan: dokle god istospolna partnerstva imaju ista prava kao i obitelji i oni pokušaaju provesti povajanje ili bilo koju drugu varku kako bi to postigli, naš odgovor je ‘ne, ne i ne’.” Najavio je i referendum ako se takav zakon usvoji: “Ako će Italija dobiti zakon koji dopušta posvojenje za istospolne parove, sljedeći dan ćemo započeti veliko prikupljanje potpisa za referendum o odbacivanju toga zakona. Ja ću biti prvi u redu”, rekao je Alfano, koji je u prijašnjim izjavama dopuštao neki oblik reguliranja odnosa istospolnih osoba.
Nije posve sigurno hoće li zakon dobiti potporu parlamentarne većine s obzirom da među zastupnicima istih stranaka postoje velika razmimoilaženja. Talijanski premijer je dosadašnje nedonošenje toga zakona komentirao 4. 1. 2016. u intervju za La Stampu kao “ranu koja treba biti zacijeljena, mi smo na kraju reda u Europi”. Ipak, zbog opozicije unutar redova vlastite stranke i stranaka koalicije, zastupnicima će vjerojatno biti dopušteno da glasaju po savjesti (ne samo po diktatu stranke), a Renzi će potrebnu većinu izgleda tražiti i od stranka oporbe. “Pitanje [o partnerskom posvajanju] je osjetljivo za pojedine zastupnike, a to treba uzeti u obzir”, rekao je Renzi, “na nekim mjestima bit će sloboda [glasovanja po] savjesti. Ono što je sigurno je da zakon treba biti donesen odmah. Postoji rasprava u strankama, znam. A čak i u Demokratskoj stranci postoje različite ideje. Porazgovarajmo još, naravno; ali ovo je vrijeme da se povuku konci i zaključiti do kuda se sada došlo.” S druge strane, Alfano je upozorio Renzija u intervju u Avvenireu da donošenje životnih partnerstava nije bio dio vladinog koalicijskog ugovora te da bi traženje potpore izvan vladajuće koalicije za njegovo donošenje moglo ostaviti posljedice na vladinu stabilnost: “Mi [stranka Novi desni centar] ne želimo koristiti ovaj zakon kao oružje za ucjenu. I dalje tvorimo reformski impuls ovoj izvršnoj vlasti i ne odustajemo na pola puta. No, većina varijabli [mogućih kombinacija izglasavanja zakona], na ovaj ili onaj način, mogu naštetiti vladi. To je gruda snijega koja može postati lavina.”
Vjetar u leđa ozakonjenju životnih partnerstava, koje zagovara premijer Renzi, dao je Europski sud za ljudska prava, koji je u presudi Oliari i drugi protiv Italije presudio da je Italija prekršila članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno pravo “na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja” jer nije istospolnim parovima pružila mogućnost zakonske regulacije njihove veze.
Talijanski zakon o životnom partnerstvu naći će se naći na klupama zastupnika 26. 1. 2015.
