Dr. sc. Beata Halassy: Kako su najbolji mladi znanstvenici postali problem?

Ovih dana je na stranicama MZOS-a osvanulo priopćenje vezano uz probleme ugovora o radu prve generacije doktoranada, zaposlenih putem projekata Hrvatske zaklade za znanost.

Na njihovo priopćenje oglasio se svojim priopćenjem Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO).

Pitali smo dr. sc. Beatu Halassy da nam objasni u čemu je problem i zašto je problem nastao:

Ovaj problem, kao i razni drugi problemi u sustavu znanosti, nastao je zbog toga što ne postoji sljedivost politika od jednog do drugog ministra, i što se ne poštuju strategije i postojeći zakoni te ne postoji volja za dinamično rješavanje problema.

Cijela priča počinje u tzv. „zlatno doba“ zapošljavanja mladih znanstvenika u sustav znanosti za vrijeme ministra Primorca, kad se zaista u velikom broju i opsegu zapošljavalo mlade ljude na radna mjesta znanstvenih novaka, na kojima su oni studirali na doktorskim studijima, imali obavezu steći doktorat znanosti i sudjelovati u izvođenju nastave. Zakonski okvir je omogućavao da tako zaposleni ljudi, ukoliko uredno izvršavaju svoje obaveze, ostanu u sustavu ukupno 10 godina (6 godina su imali da naprave doktorat, i nakon toga su mogli dobiti ugovor na još 4 godine).
To je lijepo funkcioniralo dok nisu krenuli financijski i gospodarski problemi, pa je ponestajalo novaca, a velik broj zaposlenih mladih ljudi na 10 godina trebalo je održavati u sustavu. Uslijedio je jedan dugi period kompletne obustave zapošljavanja mladih ljudi.

Pred par godina, počeli su znanstveni novaci zaposleni po modelu ministra Primorca polako napuštati sustav, te se otvarao financijski prostor za novo zapošljavanje mladih ljudi. Praćenje uspješnosti znanstvenih novaka u stjecanju njihovih doktorata kroz taj period od 10-15 godina, pokazao je da dosta veliki postotak mladih znanstvenika iz različitih razloga u tom periodu ne napravi doktorat i iziđe iz sustava ne ispunivši cilj. Veliki dio te odgovornosti pripisan je nekompetentnosti njihovih mentora.

Stoga je odlučeno, sada već za ministra Jovanovića, da se zapošljavanje mladih ljudi počne provoditi na drugi način: da Hrvatska zaklada za znanost provodi javne natječaje na kojima će se natjecati mentori i koji će se kroz takav proces izboriti za radna mjesta doktoranada. Kriteriji su bili dokazane mentorske kompetencije potencijalnih voditelja doktoranada, i postojanje aktivnih ugovorenih znanstveno-istraživačkih projekata (kao dokaz znanstvene kompetencije), tj. postojanje izvora financiranja materijalnih troškova istraživanja. Ispunjenje tih dvaju osnovnih kriterija služilo je kao garancija da će mladi čovjek koji se dodijeli mentoru doista uspješno i završiti doktorski studij. U skladu s takvim usmjerenjem, odlučeno je da se financijski prostor koji nastaje izlaskom prije spomenutih znanstvenih novaka iz sustava preusmjeri u rad Zaklade i da ga HRZZ namjenski troši za zapošljavanje nove generacije doktoranda. Ovo se sve događalo za ministra Jovanovića, i njegovog pomoćnika za znanost i visoko obrazovanje prof. dr. Saše Zelenike.

No, tada dolazi do smjene na čelu MZOS-a, ministrom u SDP-ovoj vladi postaje prof. Mornar, koji ne slijedi usmjerenje i planove svojeg prethodnika, već bez utemeljenja donosi odluku o tzv. razvojnim koeficijentima. Ta odluka podrazumijeva da se financijski prostor koji nastaje izlaskom znanstvenog novaka one prve Primorčeve generacije iz sustava ne upućuje Hrvatskoj zakladi za znanost za provedbu zapošljavanja po novom Zelenikinom modelu (a taj proces zapošljavanja je već bio započeo, natječaji su se provodili, mentori se odabirali), već da oslobođeno radno mjesto ostaje u vlasništvu institucije na kojoj je znanstveni novak radio, i da njime samostalno dalje upravlja ta institucija.

I to je izvor cijelog problema o kojem se danas govori.

HRZZ je 2014. godine provodila natječaje za zapošljavanje doktoranada na temelju financijskih projekcija baziranih na sredstvima koja su se očekivala izlaskom znanstvenih novaka iz sustava znanosti (to je dinamika koja je bila točno poznata), a ministar Mornar je jednom odlukom (ne znamo na čemu utemeljenom), srušio taj izgrađeni proces.

U takvoj situaciji je HRZZ dugo dvojila da li da uopće zapošljavanje doktoranada provede (koji su već bili odabrani na javnim natječajima), i nakon par mjeseci pregovora (rujan-prosinac 2014) s MZOSom donesena je odluka da se doktorandi zapošljavaju na način koji je sporan bio i tada i danas je: da se zaposle prve dvije godine na radno mjesto stručnog suradnika (u čijem opisu poslova po zakonu uopće ne stoje obaveze koje ima jedan doktorand), a druge dvije na radno mjesto asistenta (to je mjesto na koje su se doktorandi trebali zapošljavati zapravo na sve četiri godine, i adekvatno je prema opisu poslova i zadataka).

No, do toga je došlo isključivo zbog toga što je HRZZ ostao bez sredstava koje je najavio ministar Jovanović, a navedenom odlukom o razvojnim koeficijentima ukinuo ministar Mornar.

Stoga MZOS apsolutno nema pravo kad tvrdi da je zapošljavanje isključivo u ingerenciji Hrvatske zaklade za znanost, i kad pere ruke od problema koji je nastao, jer je problem nastao zbog postupaka ministara koji su u određenom trenutku obavljali ministarsku dužnost.

Svi problemi u našem društvu nastaju zbog neodgovornih i nedovoljno promišljenih poteza ljudi koji su na upravljačkim mjestima. Nikad zbog toga ne snose nikakvu odgovornost. Njihove loše odluke lome se uvijek na leđima malih ljudi, krajnjih korisnika pojedinih odluka. U ovom slučaju su to doktorandi – mladi ljudi, najbolji studenti na hrvatskim sveučilištima, koji su na kompetitivnim natječajima odabrani za zaposlenje u sustav. I sada nakon dvije godine će im naš sustav reći – znate što? Samo smo se malo šalili. Ne možemo Vam produžiti ugovor na još dvije godine, jer zakoni kažu da je to nepropisno. Ovo je nevjerojatno neodgovorno. Svi zakoni na koje se sada upravljačke strukture pozivaju postojali su i 2014. godine, i odluke koje su danas sporne bile su sporne i 2014. godine. Tko će za to odgovarati?

Jedino ispravno rješenje jest političkom odlukom (kakve su bile i sve prije ove) omogućiti da se postojeći ugovori prve generacije doktoranada isprave – tj. da doktorandi dobiju ugovor na radno mjesto asistenta za cijeli period od 4 godine, i da im se retrogradno isplati razlika na plaću koju su trebali dobiti, a nisu, što je prijedlog kojeg je dobro razradio NSZVO.

Je li takva odluka u skladu s postojećim Zakonima? Ne znam, vjerojatno nije u cijelosti. Ali je ispravna. I poštena. Jer doktorandi zaslužuju imati miran radni odnos 4 godine, onako kako im je rečeno u trenutku zapošljavanja, jer se radi o najboljim studentima u Hrvatskoj koji se školuju za doktore znanosti. I jer ti ljudi problem nisu stvorili.