Mr. sc. Jure Vujić: Za lustraciju u Hrvatskoj nije kasno – ona je nužna zbog budućih generacija

O  značenju i potrebi lustracije u Hrvatskoj, različitim modelima lustracije,  memorijalnoj politici  i budućim aktivnostima Inicijative EU 1481, razgovarali smo s mr. sc. Jurom Vujićem, pravnikom i politologom – jednim od inicijatora „Inicijative EU 1481“.

Narod.hr: Mnogi se pribojavaju lustracije, misleći da se radi o osveti i obračunu. Što je zapravo lustracija?

Vujić: Bez obzira na različite modele, lustracija je proces koji je u praksi ograničenog trajanja, u kojem se razotkrivaju kršenja ljudskih prava u nedemokratskim režimima, a u slučaju bivših komunističkih zemalja, onih koje je provodila bivša komunistička nomenklatura.

Otvaranje dosjea tajnih službi i sudski procesi

Taj proces podrazumijeva otvaranje i slobodni pristup dosjeima tajnih službi, sudske procese ako su u pitanju zločini, ili stavljanje na stup srama (javna objave lista bivših pripadnika i suradnika bivših tajnih službi), ali glavni cilj svakog oblika lustracije je da se to povijesno razdoblje prevladava i neutralizira.

Čišćenje zajednice od zločina koji ju je oblatio

Zanimljivo je ustanoviti da je riječ lustracija u etimološkom smislu se više odnosi na filozofske ponekad religiozne i kulturne kategorije negoli na pravne aspekte. Riječ lustracija iz latinskog lustratio, lustrum, predstavljala je ceremoniju purifikacije, pročiščavanja u Antičkom Rimu koja se često vezala uz rituale žrtvovanja. Riječ u drevnoj Grčkoj o simboličkoj purifikacija koja trebala očistiti narodnu zajednicu od počinjenog zločina koji je oblatio cijelu zajednicu. U katoličkoj vjeri lustraciju pronalazimo i u liturgiji kao ritual egzorcizma i pročišćavanja kada je jedno sveto mjesto poput crkve profanirano. U Tragedijama Sofokla i Shaekspearea nailazimo na lustraciju kada kažnjavanje „zločestog „ omogućuje i prethodi uspostavu nove društvene ravnoteže.

Dekonstrukcija ostataka komunističkog režima

Nakon pada komunizma, pojava lustracije je označavala neophodno suočavanja s prošlošću tih naroda za vrijeme komunističkih totalitarnih sustava. Lustraciju treba shvatiti u kontekstu jednog slojevitog i višedimenzionalnog psihološkog, povijesnog, kulturnog i društvenog političkog procesa koji se artikulira oko dvije osi: prvo kao mjera rastvaranja ostataka komunističkog režima i prošlosti i drugo kao oblik tranzicijske pravde specifična za postkomunističke zemlje.

Novopečeni demokrati i demoniziranje lustracije

Naravno usvajanje i provedba lustracije u postkomunističkim zemljama a pogotovo u Hrvatskoj je naišla na velike zapreke medijskog, znanstvenog kulturnog i postkomunističkog novopečenog demokratskog državnog aparata koji su nastojali taj zakon i postupak u negativnom svijetlu, kao lov na vještice, ili kao ideološki obračun i osveta.

Lustracija: preventivna, pravna, demokratski legitimna i proporcionalna

Međutim treba imati na umu da svi modeli lustraciju koji su na snazi u tim zemljama uzimaju u obzir i poštivaju ključna načela lustracija: a to jest preventivni karakter, načelo pravnog i demokratskog legitimiteta i načelo proporcionalnosti između postavljenih ciljeva i sredstava, načela koja su pod strogim nadzorom pravosudnih europskih instancama i Venecijanske komisije Vijeća Europe.

Postojeći modeli lustracije

Narod.hr: Koji su različiti modeli lustracije i koji bi od njih, prema vašem mišljenju, bio najbolji za Hrvatsku?

Što se tiče modela lustracije, Česka je prva koja usvojila zakon o lustraciji 1991., Slovačka je prva koja otvorila u potpunosti sve arhive bivše čehoslovačke obavještajne službe, dok u Baltičkim zemljama lustracija je shvaćena i provedena kao mjera de-sovjetizacija.

Poljski model lustracije je radikalniji model prekida između starog totalitarnog i novog demokratskog režima, a pokretanjem Instituta narodnog sjećanja 2007. godine, ustanove čija je funkcija poticanje, nadzor i promoviranje lustracijskih postupaka, situacija je dobila novu dimenziju.

Češki model lustracije je često prikazan kao tvrdi model jer održava odlučne i beskompromisne političke volje za potpunom suočavanjem neutralizacijom nasljeđa komunističke prošlosti. Nakon transformacije 1991. godine, karizmatični lider Vaclav Havel je inzistirao na upoznavanje javnosti s tamnom stranom čehoslovačkog režima, prokazivanje i procesuiranje odgovornih za kršenje ljudskih prava i suzbijanje demokratskih inicijativa, dok su lustracijski akti zahvatili sve dužnosnika i službenika represivnog i pravosudnog sustava sa svih razina na kojima su mogli utjecati na društvo i politiku.

Mađarska je provela jedan oblik „meke“ lustracije. Zbog nedostatak jasne političke volje 90-ih i općenito zbog slabe osviještenosti javnosti oko potrebe za sustavnom lustracijom po češkom modelu.

Pozitivni učinci provedenih lustracija

Međutim unatoč tome što su modeli i prakse lustracije različiti i specifični za svake pojedine zemlje, rezultati istraživanja Romana Davida objavljeni u studiji „Lustration and Transitional Justice: Personnel Systems in the Czech Republic, Hungary, and Poland“, ukazuju na činjenicu kako su sve rezultirale konkretnim rastom povjerenja javnosti u institucije državnih vlasti te time daleznačajana doprinos u izgradnji društva na zdravijim i transparentnijim temeljima. Na području gospodarstva, primjerice u Poljskoj, lustracija je snažno utjecala i na gospodarski rast i na postupnu liberalizaciju tržišta.

Model lustracije za Hrvatsku

Što se tiče modela lustracije u Hrvatskoj treba ponajprije napomenuti kako donošenja jednog takvog zakona ne predstavlja nikakvu često političku pristranost, „osvetu „ili ideološki i politički revanš. Na temelju iskustava svih postkomunističkih zemalja koje su izglasale i provele takav zakon, Hrvatska bi mogla usvojiti svojevrsni zakon o lustraciji koji bi bio u skladu sa svim demokratskim pravnim standardima , sukladno Europskoj konvenciji o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, te sadržaju rezolucija Vijeća Europe br. 1096. i 1481. o potrebi osude zločina totalitarnih komunističkih režima.

Načela lustracije prema smjernicama Venecijanske komisije

Što se tiče samog pravnog regulatorskog okvira takvog mogućeg zakona, hrvatski zakon o lustraciji bi se uklapao u okvirne smjernice Venecijanske komisije koje pružaju jasne preporuke pri formuliranja zakona o lustraciji i koje se temelje na sljedećim načela: načelu pravičnost, načelo vremenskog razdoblja (ovisi o mogućnostima glede izgradnje funkcionalnog demokratskog pravnog, policijsko-sigurnosnog, obrazovnog i upravnog sustava) načelo lustriranja fizičkih osoba unutar državnog aparata i javnih institucija (lustracija se ne odnosi na privatni sektor) koja zbog svoje odgovornosti u prošlom totalitarnom sustava nije u stanju obnašati svoju profesionalnu dužnost potpuno u skladu s demokratskim standardima, načelo sudskog procesuiranja, uz poštivanje prava osobe zahvaćene lustracijskim postupkom i poštivanje presumpcije nevinosti, načelo objavljivanja imena i prezimena osoba za koje se utvrdi da su svojom aktivnošću doprinosile totalitarnom režimu, ali i kršenju elementarnih ljudskih prava žrtava, tek po pravomoćnoj ocjeni suda.

Hrvatskoj lustracija nužna zbog budućih generacija

Narod.hr: Je li postojao najpovoljniji trenutak, takozvani kairos, za provođenje lustracije i je li možda on sada već prošao kako mnogi tvrde?

Treba jasno reći da Hrvatska treba donijeti takav zakon o lustraciji prvenstveno radi naših nacionalnih interesa i nas samih i budućih generacija a ne isključivo što nam to nalažu Europski parlament ili Vijeće Europe koji nam pružaju prikladni pravni instrumentarij za provođenje takvog zakona.

Hrvatska ostaje zemlja-slučaj

Donošenje zakona o lustraciji nije nikada prekasni postupak jer je dostatan javni konsenzus i politička volja, a najbolji je primjer Makedonije koja je usvojila zakon o lustraciji 2009. godine. zakoni o lustraciji doneseni su i u Srbiji i Albaniji, prema tome Hrvatska u tom djelu Europe ostaje „zemlja slučaj“ jer još uvijek nije donijela takav zakon.

Glede primjena zakona o lustraciji, postoji niz oblika lustracije, linearna lustracija, stroga lustracija (koja podrazumijeva uklanjanje s javnih funkcija osoba koje su pripadale prošlom režimu i koje su u bivšem državnom aparatu obnašale određene funkcije), “meka lustracija” (posredna).

Lustracija nije politička čistka

U svakom slučaju lustracija nije politička čistka jer je ona samo usmjerena onima koji su kršili osnovna, temeljna ljudska prava i dostojanstvo pri čemu je nevažno jesu li oni u prošlom sustavu bili na nekoj važećoj funkciji ili ne.

Čak i parlamentarna skupština Vijeća Europe osudila je totalitarni komunistički poredak u svoje dvije rezolucije: rezoluciji 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europa usvojila 25. siječnja 2006., i rezoluciji 1096 o uklanjanju naslijeđa bivših komunističkih totalitarnih sustava koju je Parlamentarna skupština Vijeća Europe usvojila 27.lipnja 1996.

Parlamentarna skupština Vijeća Europe je uvažila legitimnu motivaciju vlada bivših komunističkih država srednje i istočne Europe da primijene odgovarajuće mjere kako bi oslobodili tijela države, uprave i ekonomije od utjecaja bivše komunističke partije, uz poštivanje odredaba europske konvencije o ljudskim pravima.

Dva ključna elementa lustracije

Lustracija određuje dva ključna elementa očišćenja: kao pravni čin, očišćenje na institucionalnoj razini (diskvalifikacijski učinak) i kao etički čin, očišćenje na psihološko-moralnom planu (katarzički učinak).

Lustracija i obnova demokracije i vladavine prava

Zakon o lustraciji je najbolje sredstvo protiv političkog revanšizma te je ključni proces za obnovu demokracije i vladavine prava. Lustracijom se neutralizira mreža solidarnosti upitnih osoba koje su prijetnja normalnom funkcioniranju demokratskog sustava, a u administraciji se ograničava utjecaj bivših komunista u birokratskom aparatu s uvođenjem etičkog standarda, dok bi u gospodarstvu lustracija spriječila pristup bivše nomenklature političkom kapitalu i njegovo pretvaranje u ekonomski kapital (posebno je važna najviša pozicija u financijskom bankarskom sektoru i ključnim industrijama); u političkom društvu lustracija bi spriječila čelnicima bivšeg sustava pristup civilnom i medijskom sektoru kao osnovi za stvaranje pluralističkog sustava, dok bi lustracija u sigurnosnom i obavještajnom sektoru onemogućila fenomen umrežavanja bivših recikliranih postkomunista i pripadnika bivše tajne službe kao i depolitizaciju tog ključnog sektora.

Potrebna kultura sjećanja

Narod.hr: Kakva bi se kultura sjećanja trebala razviti da postanemo zdravije društvo?

Vujić: Drago mi je što ste spomenuli kulturu sjećanja pogotovo sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima komunističkih i nacističkih- koja se posebno njeguje u svim zapadnim i postkomunističkim europskim zemljama. Takav se kultura sjećanja u smislu kolektivnog sjećanja i kolektivne povijesne svijesti, i društveno artikulira oko tzv. memorijalnih zakona ili zakona sjećanja koji su snazi i predstavljaju određeni zakonodavni i simboličko-povijesni okvir koji izražava službeni stav jedne države glede određenih povijesnih događaja poput masovnih zločina.

Naima, takvi memorijalni zakoni mogu i zabraniti određene manifestacije, primjerice komercijalizaciju i distribuciju predmeta i literaturu koji podsjećaju i promiču totalitarnu ideologiju poput zabrane u Njemačkoj Hitlerovog Mein Kampfa. Drugi zakoni mogu ukazivati na nužnost priznanja genocida poput genocida nad Armencima.

Memorijalni zakoni na snazi u mnogim državama u svijetu

Takvi su memorijalni zakoni na snazi u mnogim državama u svijetu: U Izraelu, zakon o sjećanju na mučenike i heroje iz 1953 se konkretizirao sa izgradnjom memorijalnog spomenika Shoae, tzv. memorial laws“ u SAD, Španjolski zakon o povijesnom sjećanju (Ley de extensión de derechos a los afectados por la Guerra Civil y la dictadura,iz 2006), u Francuskoj, zakon o mogućim „pozitivnim aspektima „kolonizacije iz 200., zakon Taubira o priznanju trgovine s ljudskim robljem i robovlasništvu kao zločin protiv čovječnosti, zakon Gayssot koji kriminalizira povijesni negacionizam, zakon o priznanju genocida nad Armencima.

Postoji obilna stručna i znanstvena literatura o tzv. tranzitologiji i ulozi pamćenja u povijesti a pogotovo nakon iskustava sa totalitarističkim režimima primjerice: djela Henry Roussoa “Le syndrome de Vichy“, Tzevana Todoova, preko filozofa Paul Ricoeura u svom djelu “La memoire, l’histoire, l’oubli“, koji proučavaju sa raznih aspekata razne pristupe i dihotomije pamćenja koje su se razvijale od Platona, Aristotela, pa sve do Bergsona i Husserla i nadalje.

Aktivna i pasivna amnezija u postkomunističkim zemljama

Zanimljivo je stajalište. Filozofa Ivaylo Znepolskyog koji smatra pak da u postkomunističkim demokratskim državama vlada određena amnezija, a ta amnezija, ovisno o kontekstu, može biti pasivna ili aktivna. Naime, pomanjkanje pamćenja izražava želju izbjegavanja komunističke traume i odgovornosti za navedenu prošlost.

Francuski sociolog Alain Besancon u djelu „Zla kob stoljeća – o komunizmu, nacizmu i jedinstvenosti Šoaha“ ističe hipermneziju nacističkih zločina (uveličavanje i višak pamćenja) i amneziju komunističkih zločina.

Hrvatska bez kulture sjećanja i distanciranja od totalitarnih ideologija

Na žalost u Hrvatskoj još nema nikakvi memorijalni zakon (osim neobvezujućih saborskih deklaracija) koji izražava službeno stajalište Hrvatske države u odnosu na komunističke zločine, koji bi mogao poslužiti kao pravni ali i odgojno-obrazovni temelj za jasno utvrđivanje zajedničke kulture sjećanja i distanciranje od svih totalitarnih ideologija i zločina pa i komunističkih.

Takav memorijalni zakon prilagođen hrvatskim prilikama koji se temelji i na preuzetim obvezama iz rezolucija i preporuka Vijeća Europe i europskog parlamenta glede osuđivanje komunističkih zločina bi značajno doprinio za rasvjetljavanje pitanja povijesnog sjećanja i neutraliziranje nasljeđenih trauma i hipoteka iz prošlost.

Inicijativa EU 1481 ne veže se uz nijednu političku opciju

Narod.hr: Građanska Inicijativa EU 1481. u rujnu kreće s nizom tribina. Kojim ćete se temama baviti i čemu se nadate kao plodu tih razgovora?

Vujić: Inicijativa EU 1481 je službeno predstavljena 21. svibnja u Matici hrvatskoj. Unatoč tome što službeno djeluju unutar Odjela za politologiju Matice Hrvatske, riječ je o široj građanskoj inicijativi koja okuplja hrvatskih intelektualce i znanstvenike koji podržavaju takvu inicijativu.

Treba naglasiti da je riječ o neovisnoj inicijativi koja se ne veže uz nijednu stranačku lijevu ili desnu opciju i strukturu.

Takav inicijativa polazi od stajališta da dosada nije postojao dovoljno političke volje za osuđivanje i pravosudno procesuiranje komunističkih zločina. Stoga će naša inicijativa nastojati putem održavanje regularnih javnih rasprava, okruglih stolova, i znanstvenih međunarodnih skupova ukazati ne samo hrvatskoj nego i široj europskoj javnosti i europskim institucijama (Europska komisija, Europski parlament) i upozoriti na poteškoće, opstrukcije i propuste u osudi komunističke totalitarne prošlosti u Hrvatskoj.

Ciklus skupova i tribina

Na ovu jesen krećemo sa ciklusom skupova i tribina na različitim temama: početak višestranačju RH-kraj totalitarizma, modeli lustracije- primjeri i prakse, lustracija kao preduvjet za gospodarski oporavak u RH, lustracija i sloboda medija u RH, Lustracija i naslijeđe komunizma u znanosti i akademskoj zajednici, politike sjećanja i kuća terora u Budimpešti itd.

Suradnja s europskim ustanovama

Također treba naglasiti da će takva inicijativa surađivati sa sličnim europskim ustanovama i inicijativama iz drugih postkomunsitičkih zemalja.

Muzejsko-dokumentacijski centar o žrtvama komunizma i drugih totalitarizama

Također zbog činjenice da je Hrvatski sabor 30. lipnja 2006. usvojio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945-1990. u kojoj je navedeno da su „…totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava“ kao i da „Hrvatski sabor smatra da on sam treba postati ključna nacionalna institucija za osudu zločina jugoslavenskog i hrvatskog totalitarnog komunizma…“ naša će inicijativa predložiti Hrvatskom saboru i Vladi Republike Hrvatske osnivanje muzejsko-dokumentacijskog centra o žrtvama komunizma i drugih totalitarizama u Hrvatskoj uz sve materijalne i kadrovske uvjete za njegovo odgovarajuće djelovanje.

Prva tribina Inicijative EU 1481 će seodržati 16. rujna u Matici hrvatskoj na temu: “Modeli lustracije i politike sjećanja u Europi – primjeri, prakse i posljedice”.

Pročitajte prvi dio s razgovora mr. sc. Jurom Vujićem o negativnim posljedicama politike nacionalnog izmirenja, tranziciji komunističkih struktura u liberalno-demokratske i posljedicama neprovođenja lustracije u Hrvatskoj.