HSLS i Udruga “Blokirani” na konferenciji za novinare pod nazivom “Vrijeme je za novi ovršni zakon” traže novi i jedinstven ovršni zakon. Smatraju da postojeći ne jamči ravnopravnost postupaka pred institucijama i krši nekoliko direktiva Europske unije, a upitna je i njegova usklađenost s Ustavom. I Most priprema prijedlog zakona kojim bi se riješio problem 300 tisuća građana pogođenih ovrhom.
Mostov saborski zastupnik Miro Bulj prošli je tjedan u Saboru aktualizirao problematiku vezanu uz kredite podignute u austrijskim RBA zadrugama i štedionicama. Zatražio je od premijera i ministara da zaštite hrvatske građane, od kojih su mnogi zbog, kako tvrdi, lihvarski ugovora, danas blokirani.
Te štedno-kreditne zadruge, bez dozvola i uz pomoć pravosudnih institucija, provodile su ovrhu nad imovinom hrvatskih građana, izbacivale ih na ulicu, ovršile im račune i to sve nezakonito i na protuustavan način, rekao je Bulj nakon stanke koju je zatražio u ime Kluba zastupnika Mosta.
Miro Bulj kazao je u ponedjeljak za HRT da je Most dobro upoznat s današnjim problemima ovršenika, kojih je oko 300.000 u Hrvatskoj.
Udruga Blokirani uputila je početkom travnja otvoreno pismo hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović i predsjedniku HDZ-a i potpredsjedniku Vlade Tomislavu Karamarku u kojem ih podsjeća na njihovo još uvijek neispunjeno predizborno obećanje da će “deblokirati Hrvatsku”.
“Obraćamo Vam se u ime 325.000 tragično i dugotrajno blokiranih hrvatskih građana i njihovih obitelji koji još uvijek čekaju da ispunite svoje predizborno obećanje i da deblokirate Hrvatsku”, stoji u pismu u kojem Blokirani mole Grabar Kitarović i Karamarka da “preuzmu odgovornost i hrvatskim građanima dokažu da ih poštuju i za njih brinu”.
Blokirani tvrde da je za dugotrajno blokirane građane situacija sve gora jer su “pljenidbeni zakoni koji omogućavaju društvenu katastrofu još nepromjenjeni”, a “pravosuđe je i dalje rak rana Hrvatske jer omogućuje nekima (među kojima ima i aktualnih ministara) da im milijunski dug bude izbrisan potezom pera, dok se nad drugim, ‘običnim’ građanima provodi pljenidbeni teror”.
Trenutačni Ovršni zakon pogoduje pojedincima i pojedinim ustanovama koje ostvaruju nevjerojatnu dobit preko leđa blokiranih i deložiranih građana.
Sporo provođenje reformi
“Najviše što boli naše građane je 90 tisuća onih koji su ovršeni zbog HRT-a, zbog duga od 200 kuna koji se pretvori u 1200 kuna jer javni bilježnici i odvjetnici podjele taj harač od 1000 kuna, što znači da uzmu 500 posto više od stvarnog duga“, ustvrdio je Mostov zastupnik Miro Bulj.
Ministar pravosuđa Ante Šprlje Bulju je odgovorio da će se Ovršni zakon uskoro mijenjati, navodeći kako građani godišnje plate oko 50 milijuna kuna odvjetničkim društvima na ime naplate RTV pristojbe.
Kako smo došli do današnjeg Ovršnog zakona i 325.000 blokiranih građana?
Zahvaljujući današnjem Ovršnom zakonu i nakon četiri godine Milanovićeve SDP-ove Vlade došli smo do duga hrvatskih građana koji danas već iznosi 37 milijardi kuna.
Godine 2010. bilo tek 25.000 blokiranih građana, a dug je iznosio 6 milijardi kuna, da bi šest godina kasnije u blokadi bilo 325.000 građana čiji dug iznosi 37 milijardi kuna.
Takvo stanje pogubno je za blokirane obitelji, ali je dobro za određene pojedince, poput nekih odvjetničkih i javno-bilježničkih ureda, i državnu agenciju Finu “koji su stavljeni iznad Ustava i pljene imovinu hrvatskih građana kao da se radi o državnim neprijateljima, a ne ljudskim subinama”, ocijenili su iz udruge Blokirani.
Umirovljenicima se računi nemilosrdno blokiraju, radnici ne mogu do svojih plaća zbog često neosnovanih potraživanja telefonskih operatera, pretplate za HRT, vodovoda ili grijanja, dok se istodobno neustavno i diskriminacijski provodi Zakon o predstečajnim nagodbama, kojim se vlasnicima propalih tvrtki brišu milijuni dugova.
Prema novom Ovršnom zakonu ovršeniku se uopće ne vjeruje
U prethodnim ovršnim zakonima sud je mogao povodom prigovora ovršenika potkrijepljenog javnom ili ovjerovljenom ispravom, dokazima o plaćanju i slično obustaviti ovrhu, međutim prema trenutačnom Ovršnom zakonu ovršeniku se uopće ne vjeruje.
Ako ovršenik javnom ili javno ovjerovljenom ispravom dokazuje da je tražbina prestala, da ovrhovoditelj nema više legitimacije, a ovrhovoditelj se ne suglasi s tim prigovorom, sud će doduše na parnicu uputiti ovrhovoditelja, ali će održati na snazi sva prava koja ovrhovoditelj ima na imovini ovršenika.
Na ovaj je način stvorena protuustavna neravnopravnost u tretiranju stranaka u parnici.
HDZ-ova reforma ovršnog sustava
Krajem srpnja 2009. Vlada Republike Hrvatske odlučila se na radikalnu reformu ovršnog sustava te je usvojila Stratešku studiju za učinkovitiji način ovrhe i uvođenje javnih ovršitelja.
Novi Ovršni zakon i Zakon o javnim ovršiteljima doneseni u prosincu 2010. trebali su stupiti na snagu početkom 2012., ali jedna od prvih odluka saborske većine pod vodstvom Kukuriku koalicije bila je da se primjena tog Ovršnog zakona i Zakona o javnim ovršiteljima odgodi radi dorade “kako bi se sustav ovrha u tom razdoblju poboljšao radi stvarnog doprinosa pravnoj sigurnosti i većoj vladavini prava kao idealu svake suvremene pravedne i socijalne države” istaknulo se se između ostalog u obrazloženju, da bi ubrzo Ministarstvo pravosuđa odlučilo Zakon o javnim ovršiteljima potpuno povući, a novi Ovršni zakon doraditi.
SDP ukinuo javne ovršitelje
Tadašnji ministar pravosuđa Orsat Miljenić izjavio je “da bi se uvođenjem javnih ovršitelja postupak ovrhe dodatno produžio, troškovi porasli, a učinkovitost ovršnog postupka smanjila.”
Prvi u nizu propusta Vlade Zorana Milanovića bio je upravo u izmjenama Ovršnog zakona za što je premijer na prvoj sjednici Vlade preuzeo odgovornost. Izmjenama se zaboravila promijeniti odredba prema kojoj sudovi od početka 2012. više nisu bili nadležni za ovrhe, s čime se one nisu mogle provoditi sve do 1. srpnja pa je Vlada to morala ispraviti uredbom.
Ukidanjem javnih ovršitelja Republika Hrvatska prekršila je obvezu iz pregovora o pristupanju Europskoj uniji kada je u okviru Poglavlja 23. od 12. svibnja 2011. preuzela međunarodno-pravnu obvezu da ustroji službu javnih ovršitelja i stvori sve uvjete potrebne za punu implementaciju te službe u hrvatski pravni poredak do 1. siječnja 2012. godine., a 71 do tada imenovanih javnih ovršitelja koji su 1. srpnja iste godine trebali preuzeti provedbu izvansudskih i sudskih ovrha u Hrvatskoj postali su suvišni.
Drugim riječima, institut javnih ovršitelja nije europska pravna stečevina, ali je Hrvatska svoje pravno uređenje potpuno uskladila s praksom EU i time je zapravo prekršila ono što je ispregovarala.
Zahvaljujući medijima sklonim SDP-ovoj Vladi javni ovršitelji proglašeni ‘šerifima’
I dok je Ministarstvo javne ovršitelje opisivalo kao osobe dostojne javnog povjerenja koje su dužne paziti na dostojanstvo ovršenika, te na to da ovrha bude što manje nepovoljna, dotle ih se u Vladi sklonim medijima u geobbelsovskom stilu opisivalo uglavnom negativno, ponekad ih uspoređujući sa “šerifima” koji će ovršenicima usred noći upadati u domove i skidati ih do kože.
Ukratko rečeno, bio je to dobro osmišljen plan da se kroz spinove izvrši medijska, a onda i stvarna eliminacija.
Ustavni je sud u siječnju 2013. ocijenio da su povrijeđena prava javnih ovršitelja i da država, tj. porezni obveznici, svakom od njih mora isplatiti 18 tisuća kuna zadovoljštine. Sudu pravde Europske unije javni ovršitelji tužili su Europsku uniju jer je dopustila Europskoj komisiji da Hrvatska ukine javno-ovršiteljsku službu.
Tko se zapravo bogati na ovrhama građana?
Javni ovršitelji upozorili su početkom 2013. hrvatsku javnost da “novi Ovršni zakon i nova Odvjetnička tarifa pogoduje samo odvjetničkim uredima koji zastupaju velike vjerovnike – banke, komunalna poduzeća, teleoperatere u desetcima tisuća ovršnih predmeta i na njima zarađuju na milijune i desetke milijuna kn godišnje, poput odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., čija je bruto dobit za 2011. bila 16,4 milijuna kn, a neto dobit – čista zarada u 2011. nakon plaćanja poreza na dobit 13,1 milijuna kn, te odvjetničkog ureda ministra pravosuđa Orsata Miljenića, čija je bruto dobit za 2011. bila 2,4 milijuna kn, a neto dobit – čista zarada u 2011. nakon plaćanja poreza na dobit 1,9 milijuna kn, i to sve na štetu dužnika, vjerovnika i Državnog proračuna, koji bi uvođenjem javnih ovršitelja uštedio 98,7 milijuna kn godišnje na troškovima ovrha koje sada provode sudovi” i da paket ovršnih zakona koji je stupio na snagu u listopadu 2012. nije u skladu s hrvatskim Ustavom.
Prebacivanje krivice
Kakvo bi bilo stanje u hrvatskom društvu danas da se služba javnih ovršitelja realizirala, da nije bilo preko 800 izmjena Ovršnog zakona, ne možemo znati, ali svi pokazatelji govore da smo daleko od “pravne sigurnosti i veće vladavine prava kao ideala svake suvremene pravedne i socijalne države.”
Iako je Orsat Miljenić znao reći kako je Ovršni zakon donio HDZ, treba se također zapitati radi li se uopće nakon 800 izmjena o istom zakonu.
Teško se oteti dojmu da svi građani RH pred zakonom nisu jednaki, jer se u predstečajnim nagodbama odabranim pojedincima opraštaju dugovi, dužnik potpuno uništava vjerovnike, bez kazne, a s druge se strane zbog nepodmirenog duga za komunalnu ili telefonsku uslugu nemilosrdno ovršuje nekretnina u kojoj živi dužnik s obitelji i uz brutalnu prisilu deložira.
Sudac zagrebačkog Trgovačkog suda Mislav Kolakušić godinama upozorava na nezakonite ovrhe
Gostujući u emisiji HRT-a Nedjeljom u dva sudac zagrebačkog Trgovačkog suda Mislav Kolakušić naglasio je kako je još tajna koliko je u proračun uplaćeno na ime predstečajnih nagodbi “gotovo ništa” kako je rekao.
“Zakon o trgovačkim društvima i Ovršni zakon upropastili su državu i napisani su za točno određene ljude. Do sada sam mislio da se radi o neznanju, a sada više ne”, kazao je Kolakušić te dodao kako “svi znaju koliko je odvjetnika i javnih bilježnika do sada zaradilo na tome”.
Kolakušić se protivi tome da se zbog duga od 200 kn provodi ovrha nekretnine u kojoj ovršenik živi. Smatra da bi troškovi prve ovrhe mogli biti najviše 50 kn viši od samog duga. Nakon toga bi trebalo uvesti limite.
“Neplaćeni računi bi se naplaćivali iz prihoda dužnika, ali bi to onda trajalo dulje, a ne bi se čovjeka iseljavalo iz jedine nekretnine. Austrija ima sustav u kojem troškova ovrhe i nema. Kod nas se zbog neplaćenog računa, ovrha istog uvećava za 900 kn, pa ako netko ima primanja od 1500 ili 2000 kn, nikako taj dug ne uspijeva platiti”, kazao je Kolakušić.
U predizbornoj kampanji HDZ najavio izmjene ovršnog zakona
“Kad se uzmu u obzir obitelji blokiranih, onda je 900 tisuća ljudi, odnosno četvrtina hrvatskog stanovništva ili jedan grad, doživio jednu osobnu dramu, kazao je Karamarko i dodao da u ovom momentu te obitelji možda nemaju sredstva za život. Ovaj problem nadilazi bilo kakve stranačke interese, ovo je problem hrvatskog čovjeka, stanovnika Republike Hvatske i kao takvom problemu mu pristupamo i želimo ga riješiti, kazao je Karamarko i zaključio da se Hrvatska nalazi u jednoj drami, i da Ovršni zakon, koji je blago rečeno brutalan i krši čitav niz ustavnih odredbi o pravima čovjeka, naprosto treba mijenjati“.
Rakao je to 8. srpnja 2015. Tomislav Karamarko, današnji prvi potpredsjednik Vlade RH.
Domoljubna koalicija u protekla tri mjeseca nije puno poradila po obećanju za rješavanjem tog pitanja. Broj blokiranih je u međuvremenu porastao na više od 327.000, a dug i dalje kroz kamate mjesečno raste po pola milijarde.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
