Foto: Narod.hr

Nastavno na pravne komentare Rješenja Ustavnog suda o tzv. Zakonu o pobačaju od 21. veljače 2017. godine, u ovoj šumi medijske jezgrovite analize poobimnog, zanimljivog Rješenja, želim skrenuti pozornosti na dvije pravne okolnosti u ovom predmetu.

Prvo, da Ustavni sud nije riješio o biti stvari u ovom slučaju, jer je donio rješenje, a navedeno potvrđujemo pozivajući se na odredbu čl. 26. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH koja glasi: „Ustavni sud donosi odluku kada odlučuje o biti stvari, a u ostalim slučajevima donosi rješenje.“

Tako nema mjesta promišljanjima da zakonodavac ne bi mogao urediti drugačije od onoga kako je iskazano u obrazloženju predmetnog Rješenja, jer Ustavni sud nije rješavao bit stvari (što je razvidno i iz sadržaja, kad nije zauzeo stav o tome što znači „Svako ljudsko biće…“ u ustavnoj odredbi „Svako ljudsko biće ima pravo na život“ i nije poslušao medicinsku struku te odredio za pravo na život najbitnije utvrđenje – “da život počinje začećem”).

Druga bitna pravna okolnost jest da se glavna ocjena Ustavnog suda RH temelji na prijepisu ili smislenom prijenosu Odluke Ustavnog suda Slovačke iz 2007. g. (otuda i pravni pokušaj da se nerođeno dijete svrsta samo u „zaštićenu ustavnu vrijednost“), što je pravna tragedija, jer ustavne odredbe Republike Slovačke i Republike Hrvatske o toj materiji nisu iste.

U nastavku samo dajemo elemente usporedbi naznačenih ustavnih odluka:

USPOREDBA ODLUKE USTAVNIH SUDOVA REPUBLIKE SLOVAČKE (2007. g.) i REPUBLIKE HRVATSKE (2017. g.):

Da Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske predstavlja svojevrsni plagijat Odluke Ustavnog suda Republike Slovačke iz 2007. godine govori činjenica da se glavna argumentacija (gdje stoji “ocjena”) Ustavnog suda RH bazira na izričaju, štoviše, i na jednakom slijedu iznošenja pravnih argumenata kao i Odluka Ustavnog suda Republike Slovačke.

U dijelu Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske glava VIII, dio D. OCJENA USTAVNOG SUDA O PRIGOVORU NESUGLASNOSTI OSPORENOG ZAKONA S USTAVOM, tekst Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske u pojedinim točkama identičan je sadržaju točaka iz sažetka Odluke Ustavnog suda Republike Slovačke, a u pojedinim točkama sadržajno odgovara smislu zaključaka iznesenih u sažetku Odluke Ustavnog suda Republike Slovačke, prateći istovremeno čak i redoslijed iznošenja pravne argumentacije iz Odluke Ustavnog suda Republike Slovačke.

Točka 44. 1. Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske, u dijelu koji glasi: “…hoće li začeti dijete i kako će se njezina trudnoća razvijati. Ostajanjem u drugom stanju (bilo planirano ili neplanirano, na dobrovoljan način ili kao posljedica nasilja) žena se ne odriče prava na samoodređenje. Svako ograničenje odlučivanja žene u autonomnom samoostvarenju, pa tako i želi li iznijeti trudnoću do kraja, predstavlja miješanje u njezino ustavno pravo na privatnost.

Miješanje u pravo na privatnost dopušteno je samo ako je u skladu sa zakonom. Takav zakon mora slijediti određene legitimne ciljeve i mora biti nužan za zaštitu tih ciljeva u demokratskom društvu. Zadiranje u nečiju privatnost mora odražavati prijeku društvenu potrebu za zaštitom jednog ili više legitimnih ciljeva i mora biti odgovarajuće sredstvo zaštite u odnosu na te ciljeve.”

Identična je točkama 13., 14.i 15. sažetka Odluke Ustavnog suda Republike Slovačke, a sami početak točke 44.1. smisleno je identičan sadržaju točke 13. sažetka Odluke Ustavnog suda Republike Slovačke. U originalu, na engleskom jeziku, točke 13., 14. i 15. sažetka Odluke Ustavnog suda Republike Slovačke glase ovako:

“13. The right to privacy and to the protection of private life in connection with the principle of freedom in its basic limitation, leaning also on the fundamental right to human dignity, guarantees to an individual the possibility of autonomous self-determination. Within this scope, and protected by the Constitution as well, there is also the possibility of a woman deciding on her own spiritual and physical integrity and its various layers, inter alia, also on the fact whether she will conceive a child and how her pregnancy will develop. By becoming pregnant (either in a planned or unplanned or voluntarily way or as a consequence of violence), a woman does not waive her right to self-determination.
14. Any limitation whatsoever on the decision-making of a woman on the issue of whether she inclines to tolerate the obstacles in autonomous selfrealisation, and thus whether she wants to remain pregnant until its natural completion, represents interference with the constitutional right of a woman to privacy.
15. Interference with the right to privacy is admissible only when it is in compliance with a law. This law has to fulfil a special material quality – it has to envisage some particular legitimate aims and at the same time it has to be indispensable to the interests of protecting such aims in democratic society. Encroachment on privacy has to reflect the urgent social need for the protection of one or more legitimate aims and it has to be an appropriate means of such protection in relation to these aims.”

Navedeni dio gotovo je nepromijenjeno prepisan u Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Osim toga, točke 41. i 45. Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske smisleno su identične sadržaju točke 17. sažetka Odluke Ustavnog suda Republike Slovačke. Točka 45. Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske glasi ovako:

“41. Čini se da se Ustavni sud našao u središtu prijepora o kojem ne postoji jedinstven stav kako u znanosti, medicini i biomedicini, tako ni u filozofiji, religiji, bioetici, pravu pa i politici, kao što je razvidno iz pozadine problematike prekida trudnoće, naprijed detaljno navedene. Od Ustavnog suda očekuje se da razriješi prijepor, odredi kada počinje život i tako arbitrira između dviju strana, one koja smatra da život započinje začećem, pa je nerođeno biće od začeća u domeni zaštite članka 21. Ustava i isključuje “pravo žene na prekid trudnoće”, i one koja smatra da život započinje rođenjem, pa je nerođeno biće izvan zaštite članka 21. Ustava, u kojem slučaju pretežu prava žene.

45. S tim u vezi Ustavni sud utvrđuje da nerođeno biće, kao Ustavom zaštićenu vrijednost uživa ustavnu zaštitu u smislu članka 21. Ustava samo do one mjere do koje se ne sukobljava s pravom žene na privatnost. Pravo na život nerođenog bića u tom smislu nije zaštićeno tako da ima prednost ili veću zaštitu u odnosu na pravo žene na privatnost. U tom smislu zakonodavac ima slobodu diskrecije u postizanju pravedne ravnoteže između prava žene na slobodu odlučivanja i privatnost, s jedne strane, i javnog interesa da osigura zaštitu nerođenog bića, s druge strane.”, a točka 17. sažetka Odluke Ustavnog suda Republike Slovačke ovako:

“It was the task of the Constitutional Court to seek a starting-point from the collision between the value protected by the Constitution (unborn human life) and the limitable human – fundamental right (right of a woman to privacy). When limiting fundamental rights, their essence and meaning should be taken into account (Article 13 sec. 4 of the Constitution). The constitutional value of unborn human life could therefore be protected only to such an extent that this protection would not cause interference with the essence of the freedom of a woman and her right to privacy.”

Točka 46. Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske smisleno je identična sadržaju točke 18. sažetka Odluke Ustavnog suda Republike Slovačke. Točka 46. Rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske glasi ovako: “Zaključno, polazeći od navedenih načelnih stajališta, Ustavni sud ocjenjuje da je na zakonodavcu propisati postupak i razdoblje u kojem se prekid trudnoće na zahtjev žene može obaviti bez ograničenja.”, a točka 18. sažetka Odluke Ustavnog suda Republike Slovačke ovako:” 18. The law-maker may – and in the interests of protecting the constitutional value of unborn human life must – lay down the procedure and the time limits for cases in which a pregnant woman decides for abortion…”.

Odluka Ustavnog suda Republike Slovačke (poveznica: https://www.ustavnysud.sk/documents/10182/992296/1_07a.pdf/88e635ba-300a-4cf3-a71b-99ecfe2c8e54)

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske (poveznica: https://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/7114c25caa361e3ac1257f340032f11e/c12570d30061ce54c12580d100416faf/$FILE/U-I-60-1991%20i%20dr.pdf)

USTAVNE ODREDBE:

Ustav Republike Hrvatske ne sadrži identičnu odredbu o pravu na život kao Ustav Republike Slovačke.

Odredba čl. 21. st. 1. Ustava Republike Hrvatske glasi: “(1) Svako ljudsko biće ima pravo na život.”, a Ustav Republike Slovačke u čl. 15. st. 1. i 2. sadrži sljedeće odredbe: “(1) Everyone has the right to life. Human life is worth protection even before birth. (2) No one shall be deprived of life.

Imajući to na umu, neprihvatljivo je i pravno neutemeljeno da Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske ima identičnu glavnu pravnu argumentaciju kao i Odluka Ustavnog suda Republike Slovačke.

Ustav Republike Hrvatske (poveznica: https://www.usud.hr/hr/ustav-rh)

Ustav Republike Slovačke (poveznica: https://www.prezident.sk/upload-files/46422.pdf)

Izvor: narod.hr