Položeni vijenci u čast Stjepanu Radiću i lipanjskim žrtvama

U spomen žrtvama atentata na hrvatske zastupnike HSS-a u beogradskoj skupštini 1928. godine, potpredsjednik Hrvatskog sabora Željko Reiner te izaslanstva HSS-a i HDZ-a položili su vijence i zapalili svijeće na grobu Stjepana Radića i ostalih hrvatskih žrtava u arkadama zagrebačkog groblja Mirogoj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sabor je 12. lipnja 2015. godine izglasao da 20. lipnja postane „Dan sjećanja na Stjepana Radića i lipanjske žrtve“.

Ubojstvo u beogradskoj skupštini
Dana 20. lipnja 1928. godine u beogradskoj skupštini srpski radikal i jedan od najpovjerljivijih suradnika kralja Aleksandra, Puniša Račić pištoljem je ubio Pavla Radića i Đuru Basaričeka, smrtno ranio Stjepana Radića te ranio Ivana Pernara i Ivana Granđu, zastupnike Hrvatske seljačke stranke u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ovaj teroristički čin bio je rezultat duboke podjele u tek deset godina staroj zajedničkoj državi. Atentat je rezultirao Šestosiječanjskom diktaturom kralja Aleksandra, dok je ime Kraljevina Srba Hrvata i Slovenaca promijenjeno u Kraljevina Jugoslavija pod izrekom “Jedan narod, jedan kralj, jedna država“. Puniša Račić osuđen je za ovo ubojstvo na dugu zatvorsku kaznu, koju je međutim, samo djelomično odslužio u vrlo povlaštenim uvjetima.

Stjepan Radić – jedan od najugledniji i najpopularnijih hrvatskih političara

Stjepan Radić bio je jedan od najuglednijih i najpopularnijih političara svog vremena zalažući se dosljedno i beskompromisno za političko osamostaljenje Hrvatske. Političar, književnik, prevoditelj publicist i politolog. Također je bio žestok borac protiv madžarizacije Hrvatske za vrijeme Austro-Ugarske monarhije, kao i protiv hegemonističko-unitarističke politike Karađorđevića u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Tijekom svog političkog djelovanja nekoliko je puta zatvaran i izbacivan s fakulteta a na njega je pokušano nekoliko atentata. Utemeljitelj je Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS), kasnije nazvane Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS), 1925. godine preimenovane u Hrvatsku seljačku stranku (HSS).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Navodimo neke upozoravajuće i proročanske riječi koje je izrekao Stjepan Radić još 24. studenoga 1918. godine na sjednici Središnjega odbora Narodnog vijeća SHS, suprotstavljajući se centralističko-hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih naroda:
“…upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite, da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti… Mi Hrvati za to nismo. Naš hrvatski seljak – a to je devet desetina hrvatskoga naroda – u ratu postao je potpun čovjek, a to znači, da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju…”

U tome govoru izgovorio je i poznatu i mnogo ponavljanu rečenicu:
“Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu.”

Obraća se i Mirovnoj konferenciji u Parizu Memorandumom sa zahtjevom za pravo hrvatskog naroda na samoodređenje te izražava želju da Hrvatska svojom slobodnom voljom stupi u ravnopravnu federativnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom »Mi svi potpisani i potkrižani hrvatski državljani i državljanke iznad 18 godina izjavljujemo na temelju međunarodno priznatoga prava samoodređenja naroda, da smo po svojoj duši i pameti za neutralnu hrvatsku seljačku republiku, te za hrvatski tisućljetni državni narod. Zahtijevamo saziv posebne hrvatske konstituante, i to bezuvjetno prije nego što mirovni kongres u Parizu stvori konačnu odluku o sudbini hrvatskoga naroda. Ovlašćujemo glavni odbor Hrvatske pučke seljačke stranke i predsjednika HPSS g.
Stjepana Radića, da ovaj naš zahtjev iznese pred mirovni kongres u Parizu.«”

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U grobnici u arkadama zagrebačkog Mirogoja uz Stjepana Radića pokopani su i njegovi suradnici Pavle Radić i Đuro Basariček ubijenima u beogradskoj skupštini, njegova supruga Marija, te njegovi nasljednici na čelu HSS-a preminuli u inozemstvu, Vladko Maček i Juraj Krnjević. Tu su pokopane i žrtve šestosiječanjske diktature Milan Šufflay, Josip Predavec i Stipe Javor.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.