Stipe Mesić, stručnjak za ustaše i fašizam, svijet dijeli na ustaše i ostalo: mi i oni, mi i oni, mi i oni…

Povremeni komentator i relativno čest gost emisije “Intervju tjedna”, Stipe Mesić, u jutrošnjoj je emisiji tituliran kao počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i doživotni bivši predsjednik RH.

U emisiji je odgovorio na niz pitanja u kojima je još jednom pokazao onu klasičnu psihološku anomaliju koju ni najbolji psiholozi i neurolozi ne mogu do današnjeg dana riješiti – kako to da se neki čovjek sjeća davnih pojedinosti, a ne može se sjetiti relativno nedavnih događaja. To se događa i s bivšim predsjednikom Mesićem. Bolje se sjeća događaja iz 40-ih, nego iz 70-ih i bolje pamti detalje razgovora s Manolićem i Tuđmanom iz 1990., nego putovanja po svijetu iz 1991.

No, što je – tu je. Psihologija je batina s dva kraja, kaže Dostojevski na usta Svidrigajlova u Zločinu i kazni i na usta suca koji čita presudu Dmitru Karamazovu.

I Mesić piše memoare

U emisiji je istaknuo kako se čekaju i njegovi memoari, ali ih ne stigne pisati jer je prilično aktivan umirovljenik. Fraza kojom se služi kod opisa stvaranja početaka hrvatske države najčešće je “mi i oni”, s tim da pod mi misli na one koji su htjeli stvarati hrvatsku državu, a oni su htjeli selektivnu primjenu zakoni obnovu NDH. Pri tome nije jasno u koji koš Mesić želi strpati predsjednika Tuđmana, od čijeg kompleksa boluje dugi niz godina. Manolić, gle čuda, nikad nije radio u udbi. On je radio u OZNA-i, a saznali smo kako je Manolić po zanimanju bio krojač, posljednji “organizacioni” (ex predsjednik rabi tu riječ) sekretar SKOJ-a, otišao u partizane, za razliku od 2 njegova brata koji su otišli u ustaše, i to križare, one koji su palili i minirali pruge i zgrade. Mesić je pokazao svoje zavidno poznavanje ustaških struktura.

Tuđman je htio pomirbu ljudi, a ne ideologija

Na pitanje voditeljice Jasmine Popović o tome je li Karamarko bio doušnik UDBA-e, kako tvrdi Manolić i je li Tuđman to znao, Mesić je vješto izbjegao odgovor i naglasio kako je Tuđman morao mnogo znati, ali mu to nije smetalo jer je htio pomirbu ljudi, a ne ideologija. A onda se opet prebacio na plašenje kako neki pokušavaju revidirati povijest i poražene proglasiti pobjednicima.

Karamarko je za njega dobar dok je “kod nas”, a kad promijeni ploču, više nije dobar dečko. “On se nije razlikovao od nas. Kad je rekao da mu je otac bio ustaša, ja sam mu rekao – otac ti je bio na pogrešnoj, ali ti ne moraš biti na pogrešnoj strani. I nije bio.” Na pitanje voditeljice može li svjedočiti je li Karamarko bio suradnik UDBA-e, Mesić kaže kako nema što svjedočiti, osim ponoviti Manolićeve riječi.

Ako dođe do suda, moramo se okrenuti problemima

No, kad je došlo do pitanja suda, Mesić odmah mijenja ploču. U pravoj komunističkoj maniri procijenio je da do suda neće doći (tko još mari za neovisnost sudske vlasti) i odjednom postao onaj koji brine za budućnost Hrvatske: “Moramo se okrenuti rješavanju problema, a ne nekakvoj NDH-aziji, jer vidim koji se sve likovi pojavljuju. Slušajte, to je užas – to što oni žele nametnuti. To su ponovno logori, to je NDH. Ljudi još ne razumiju da se radi na fašizaciji Hrvatske.

Na pitanje nije li to malo preteška rečenica, Mesić je hladnokrvo odgovorio: “Ne. Vidjet ćete da sam ja bio u pravu.” I pisac ovih redaka se potpuno slaže s Mesićem, točnije njegovom prognozom da je u pravu i da se radi o fašizaciji Hrvatske. Ne doduše o stvarnoj, nego o pojmovnoj. Posljednjih dana svjedoci smo kako je najčešća riječ koju rabe udbaši i udbaški mališani – riječ “fašizam”. To je pojmovna agresija na hrvatski narod kojom se želi obilježiti demokratski proces požurivanja odumiranja starih komunističkih struktura i ono što je  u demokratskom društvu normalno, a to je izmjena vlasti. Mesić i njegova družina riječ fašizam ne rabe toliko zbog sebe ili zbog svojih trenutnih protivnika. On je spreman ocrniti ovaj proces i nazvati ga fašizmom i to ponavljati do iznemoglosti isključivo zato da se u inozemnoj javnosti stekne dojam kako je u Hrvatskoj sve spremno za povratak NDH i ustaškog režima.

Njegovo bezočno laganje i gnusne optužbe imaju za cilj napuniti medijski prostor ovakvim obmanama jer mediji jamče kontrolu tokova informacija. Njegovo neprestano goebbelsovsko ponavljanje najobičnijih izmišljotina, viđeno već nekoliko puta u posljednjih 15 godina ima za cilj napuniti uši mnogima, kako bi neki povjerovali.

Nije zaboravio poduku iz teologije

Do kraja emisije slušatelji su dobili i kratku poduku iz teologije, točnije iz ekleziologije. Pojasnio je što točno naučava papa Franjo i kako je Crkva institucija koja jako dobro živi od onih koje proglašavaju da su zločinačka vlast, tvrdi ovaj teolog “honoris causa”, i nastavlja kako to ima samo u Hrvatskoj. Baš kao i ured doživotnog predsjednika koji porezne obveznike košta skoro milijun kuna godišnje, a nitko ne zna čemu koristi. Teološki rečeno, svrha Mesićevog ureda veći je misterij od odnosa među osobama presvetog Trojstva.

Mesić – vjerni Tuđmanov sljedbenik

Naravno, Mesić nije suradnik udbe, to mu pokušavaju napakirati. Registar udbaša – sramotno je da neki s time izlazi van. Mesić se tu poziva na Tuđmana. O tempora, o mores! Mesić je ipak HDZ-ovac i vjerni Tuđmanov suradnik. “Oni” žele demokršćanski HDZ, a to Tuđman nije htio, tvrdi Mesić. Razumije se, naime, i u demokršćanstvo.

Mesić nacifašizam smatra najvećim zlom jer jer htio ukloniti druge, ne zato što su krivi, nego zato što su drugačiji. Prešutio je doduše da su njegovi obljubljeni komunisti ubijali druge zato što su drugačiji i zato što su krivi. Jer ako netko i nije bio kriv, bio je kriv prema sudu Partije. To je jednostavno njegova retorika, koju je kroz pola sata tisuću puta ponovio – mi i oni.

Tito – demokrata od formata i najzaslužniji za neovisnost Hrvatske

Komunizam je ideja koja nigdje nije bila ista, a u Jugoslaviji je bio jedan light model. Tito je bio pozitivna ličnost, izveo je Jugoslaviju iz rata (valjda kao Herkul), pružio je otpor nacifašizmu, Staljinu, svima. Dozvoljavao je demokratizaciju da bismo mi došli do demokratske i neovisne države.

Za svastiku na Poljudu kriva je, naravno škola, koja ne veliča dovoljno Tita.

Blago nama! Preostaje nam samo da pričekamo memoare. Valjda ćemo saznati nešto i o australskoj koverti. Možda ju je Milka zaboravila izvaditi kad je sako stavljala u vešmašinu pa se novac oprao. Novac se, znate, nekad opere, to se dogodi.