Novinar i publicist, urednik Autografa.hr Drago Pilsel žučno je u HRT-ovu Studiju 4 branio “Deklaraciju o zajedničkom jeziku” koja će sutra biti predstavljena i promovirana u Sarajevu u Bosni i Hercegovini.
“Radi se o činu dobrohotnosti prema jeziku”, odgovorio je Pilsel na upit radi li se o provokaciji. Prisjetio se svojeg života u Argentini i usporedio “zajednički jezik” Hrvata, Srba, Crnogoraca i Bošnjaka s različitim inačicama španjolskog i portugalskog u Europi i Južnoj Americi. “Glumimo da se ne razumijemo i mislim da je to jedna lakrdija”, kazao je, ustanovivši kako Hrvati razumiju srpski jezik, i obratno.
“Kao novinar godinama svjedočim jednom užasnom procesu, a to je segregacija djece, osobito u Bosni i Hercegovini”, nastavio je. “Ja ću taj jezik nazvati hrvatskim jezikom, ‘onaj tamo’ u Srbiji će ga zvati srpskim jezikom, to je naš zajednički jezik”, zaključio je Pilsel.
Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić kazao je, govoreći o toj deklaraciji, da je “provokacija možda preteška riječ”. Dodao je kako je ovaj dokument vjerojatno nazvan “deklaracijom” upravo po uzoru na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika čiju smo 50. obljetnicu nedavno obilježili, pa se u tom smislu može govoriti o provokaciji.
“Ovdje nije riječ ni o kakvoj reformi”, nastavio je, već o “pismu neformalne skupine intelektualaca, književnika, ljudi koji se bave filmom i kazalištem”. Ono što piše u tom pismu, drži Jozić, zapravo ne odgovara njihovoj osnovnoj intenciji – gotovo ništa od devet navedenih točaka ne odnosi se na hrvatski jezik.
Odbacio je optužbe za jezični imperijalizam, ustvrdivši da Hrvati nikada nisu bili jezični imperijalisti. Jozić je nadalje istaknuo kako u hrvatskom jeziku postoji i književnoumjetnički i publicistički stil, gdje se sloboda govora podrazumijeva.
Pilsel je uzvratio kako će na svojemu portalu, dobije li tekst Filipa Davida ili Teofila Pančića, taj tekst objaviti u izvornom obliku jer je uvjeren da će ga čitatelji razumjeti. “Jezik je živa stvar”, kazao je Pilsel, i ono što stoji u Deklaraciji iz 1967. “mora na neki način biti prevaziđeno”. Stvari više ne stoje tako da se podudaraju jezik i nacija, dodao je.
Pilsel zatim kazao kako on već dvije godine na tom procesu usko surađuje sa Snježanom Kordić i kako mu je iznimno stalo da se pronesu ideje iz njezine “fundamentalne knjige” iz 2010. godine, Jezik i nacionalizam. “Ja sam antinacionalist”, rekao je. U ovaj me projekt pozvao prije 4 mjeseca gospodin Arsenijević iz Beograda, dometnuo je potom.
Jozić je istaknuo kako ni on nije nacionalist, no kako voljeti svoje i poštovati tuđe nije nacionalizam. Problem ove deklaracije je što se ne navodi ime jezika, nego se svakom govorniku prepušta da taj “fantomski jezik” nazove kako želi. “0,25 posto birača Republike Hrvatske smatra da govori srpsko-hrvatskim ili hrvatsko-srpskim jezikom”, istaknuo je Jozić.
Komentirali su izjavu premijera Plenkovića koji je kritizirao ideju i pitao tko to uopće može podržati u Hrvatskoj.
Pilsel je rekao da je to suvišna rečenica.
“On kao ni gospodin Jozić ne razumije našu intenciju. Ako gospodin Plenković podržava segregaciju djece u Vukovaru, neka ima muda i neka je otkaže”, rekao je Pilsel.
Jozić se nadovezao: “To je nepotrebno. Nema te političke opcije da na bilo koji način utječe na promjenu hrvatskog jezika u Ustavu”.
Pilsel je ponovio da dok on kaže da je to hrvatski jezik, netko će drugi reći da je to srpski jezik.
Jozić mu nije ostao dužan: “Slažem se da se u Hrvatskoj govori hrvatski jezik, a u Srbiji srpski jezik”.
Što se tiče segregacije u Vukovaru, Jozić je rekao da je to politički osjetljivo pitanje.
Pilsel je dodao kako je ljudima u Vukovaru i Podunavlju ‘pun kufer’ segregacije i rekao: “Republika Hrvatska promovira segregaciju!”.
Jozić mu je uzvratio: “Od 180 tisuća građana RH koji su srpske nacionalne manjine, znate li koliko se njih izjasnilo da govori materinskim srpskim jezikom? 50 tisuća, to je jako zanimljivo!”.
