Poznato je da u jasenovačkom mrežnom popisu postoji mnogo pogrešaka o čemu je i ovdje pisano u više prethodnih članaka (Pouzdanost, popunjenost i samodosljednost ‘Poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’, Istraživanje pokazalo – popis žrtava u Jasenovcu nije vjerodostojan!, ‘Poimenični popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’ i njegovo nepodudaranje s izvorišnim dokumentima, Kolika je cijena nepravilnosti popisa jasenovačkih žrtava?, Skriva li Slavko Goldstein namjerno istinu ili nije dovoljno sposoban za njezino otkrivanje?, Što se točno događalo s mrežnim jasenovačkim popisom do lipnja 2015. godine?, Židovsko pomaganje Hrvatskoj i Znači li odlazak u inozemstvo smrt?).
Većina podataka o osobama se temelji na “Popisu žrtava Drugog svjetskog rata” Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. pa ga se u zadnjoj inačici jasenovačkog mrežnog popisa u vrijeme pisanja ovog članka za 62.355 osoba navodi kao jedan od izvora podataka. Za njih 15.945 je to i jedini izvor podataka, a ako se u obzir uzmu prisutni zatipci, ovi brojevi su i nešto veći. Jedan od glavnih problema je što je savezni popis nastao u vrijeme totalitarističkog komunističkog režima dok je još bio aktivan i Aleksandar Ranković.
Danas je poznato da je taj režim zataškavao komunističke zločine ili ih pripisivao drugima, a istraživanja čiji bi rezultati proturječili službenoj politici nisu bila dozvoljena. Zna se primjerice da je pokolj u Katinskoj šumi izvršen od strane sovjetskog NKVD-a u komisiji koja je taj pokolj istraživala sudjelovao je i hrvatski patolog Eduard Milosavić. Sovjeti su krivnju kasnije prebacivali na naciste, a jugoslavenske komunističke vlasti su Eduarda Milosavića naknadno u odsutnosti osudile na smrt.
Komunističke vlasti na smrt osudile hrvatskog znanstvenika prof. dr. Ljudevita Juraka
Smrt međutim nije izbjegao Ljudevit Jurak, međunarodno priznati hrvatski znanstvenik, patolog i sudski medicinar koji je 1943. sudjelovao u međunarodnom timu od 11 prestižnih stručnjaka u istraživanju masovnih grobnica pronađenih kod grada Vinice u zapadnoj Ukrajini.
Vrijeme smrti je ukazivalo na to da su oko 2000 seljaka i radnika ubili komunisti još 1938. godine pa je po nalogu NKDV-a nakon rata Jurak uhićen. Nakon što nije htio povući svoj potpis s izvješća Međunarodnog povjerenstva o Vinici i izjaviti da ga je dao pod prisilom, „zbog djela ratnog zločinstva“ je osuđen na smrt strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine. Bio je naime kriv za pripisivanje masovnog pokolja u Vinici „prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji“ te što je „svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije“.
Iz ovih kao i mnogih drugih primjera može se zaključiti da je u Jugoslaviji aktivno sprečavano objektivno istraživanje povijesnih činjenica. Savezni popis iz 1964. godine u Hrvatskoj objavljen tek 1997. godine nastao je u jednom takvom okruženju pa bi zasigurno trebalo preispitati i vidjeti u kojem je postotku objektivan. Ako se u obzir uzme da je za mnoge osobe s tog popisa već uspješno pokazano da nisu stradale u Jasenovcu te da je jugoslavenski totalitaristički komunistički režim lagao o drugim zločinima, prirodno se javlja sumnja u vjerodostojnost saveznog popisa.
Popis – mješavina istinitih i lažnih podataka
Ovime se ne želi izreći sumnja da je cijeli popis lažan jer takve laži često nisu učinkovite u obmanjivanju, već se želi izreći sumnja da je taj popis mješavina istinitih i lažnih podataka. Problem se jednim dijelom svodi na pitanje treba li i do koje mjere vjerovati jugoslavenskom režimu koji se pokazao lažljivcem. Iako su prethodno uglavnom spominjana relativno čvrsta podudaranja, zbog spomenute opravdane sumnje u vjerodostojnost popisa treba spomenuti i neka manje čvrsta podudaranja jer se možda radi o pogreškama na jasenovačkom mrežnom popisu.
Kao uvod u ta slabija podudaranja za početak vrijedi dati primjer koji pokazuje kako je čak i u slučaju djelomičnog podudaranja podataka neke osobe na jasenovačkom i nekom drugom popisu dobro da postoji sumnja ako se želi potražiti istina.
Na jasenovačkom mrežnom popisu nalazi se i Jakob Koen rođen 1901. godine u Sarajevu. Kao ime oca se navodi David, a u napomeni se kao jedini izvor podataka navodi savezni popis iz 1964. godine. Dodatno, kao alternativni oblik pisanja prezimena se navodi Kohen. Iako se navodi da je spomenuti Jakob Koen navodno ubijen u Jasenovcu 1942. godine, među registracijskim obrascima njemačkog logora Auschwitz moguće je pronaći jedan dostupan i na stranici http://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=4892117 koji navodi kako je 20. kolovoza 1942. godine uhićen i 26. kolovoza 1942. godine u Auschwitz dospio Jakob Kohen rođen 10. siječnja 1900. godine u Sarajevu i kojem se otac također zove David. Iako godine rođenja spomenutog Jakoba Ko(h)ena s jasenovačkog mrežnog popisa i Jakoba Kohena s registracijskog obrasca nisu iste, podudaranje imena, prezimena, mjesta rođenja i mjesta oca ipak mogu pobuditi opravdanu sumnju da se zapravo radi o istoj osobi jer uvijek postoji mogućnost pogreške u zapisivanju podataka. Da je to i ovdje slučaj moguće je vidjeti pretraživanjem javno dostupnih zapisa njemačkog logora Dachau na nekoliko mrežnih stranica (npr. http://www.jewishgen.org/databases/Holocaust/). Tamo se spominje Jakob Kohen rođen 10. siječnja 1901. godine u Sarajevu koji je u Dachau došao 28. siječnja iz Auschwitza, dakle jedan dan nakon njegova oslobađanja od strane Crvene armije. Na temelju iznesenih podataka može se s vrlo velikom sigurnošću tvrditi da je godina rođenja navedena u spomenutom registracijskom obrascu pogrešna te da se ovdje radi o još jednoj osobi koja je pogrešno stavljena na savezni popis iz 1964. godine, a posljedično i na jasenovački popis.
To znači da se na temelju te informacije i onih u prethodno objavljenim člancima mogu navesti barem četiri njemačka logora s kojih su slučajno ili namjerno preuzimana imena zatvorenika i stavljana na jasenovački popis: Auschwitz, Buchenwald, Dachau i Bergen-Belsen. Vezano za krivo unesene godine rođenja vrijedi spomenuti jedan dodatan primjer. Na jasenovačkom mrežnom popisu se nalazi i Ivka Weinrebe rođena 1908. godine u Bjelovaru i navodno ubijena 1944. godine u Jasenovcu pri čemu se kao izvor navodi samo savezni popis iz 1964. godine. Međutim, na popisu preživjelih Židovskog svjetskog kongresa moguće je pronaći Ivku Weinrebe rođenu 27. prosinca 1907. godine također u Bjelovaru: http://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=1574146. Nadalje, na popisu židovskih dolazaka u Švicarsku se također spominje Ivka Weinrebe rođena 27. prosinca 1907. godine pri čemu se na stranici http://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=5547652 može vidjeti da se navodi da je iz Jugoslavije i da je u Švicarsku stigla 23. listopada 1943. godine. Budući da je 27. prosinca 1907 godine vrlo blizu početku 1908. godine te da je i u prethodnim člancima pokazano kako točnost godina rođenja u jasenovačkom nije pouzdana, ovdje se također s velikom sigurnošću može tvrditi da se radi o još jednoj osobi koja je pogrešno stavljena na savezni popis iz 1964. godine te posljedično i na jasenovački popis. Nakon što je na konkretnim primjerima pokazano da i u slučaju nepotpunih podudaranja treba sumnjati u točnost jasenovačkog popisa kao i saveznog popisa iz 1964. godine koji mu je glavni izvor podataka, vrijedi spomenuti i neka manje čvrsta podudaranja.
Neka od tih podudaranja je moguće pronaći na popisu židovskih dolazaka u Švicarsku koji je već spomenut za Ivku Weinrebe, a i u nekim od prethodnih članaka i o kojem se više može pročitati na stranici http://www.ushmm.org/online/hsv/source_view.php?SourceId=27858. Osim prethodno spomenutih osoba koje se nalaze na tom i na jasenovačkom popisu, treba spomenuti i ovih pet: Aser Finci (1929.), Ela Ofner (1896.), Bela Quitt (1906.), Dragutin Weiss (1873.), Ivan Weiss (1921.). Osobe s istim imenom, prezimenom i godinom rođenja moguće je pronaći i na jasenovačkom mrežnom popisu pri čemu je za sve njih osim za Elu Ofner tamo navedeno i mjesto rođenja, dok je na popisu dolazaka navedeno samo da su iz Jugoslavije kao i za Ivku Weinrebe. Upravo zbog toga postoji mogućnost da se radi o slučajnim podudaranjima, ali ih zbog spomenute opravdane sumnje u valjanost jasenovačkog mrežnog popisa svakako treba spomenuti. Za Elu Ofner su kao izvor navedene popisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine o događajima u periodu od 1941. do 1948. godine u Vojvodini, dok je za preostale osobe kao prvi od izvora naveden savezni popis iz 1964. godine. Postoje još dvije osobe na popisu dolazaka za koje se navodi da su iz Jugoslavije i za koje postoji podudaranje u imenu i prezimenu na jasenovačkom popisu i to su Regina Gruber i Boris Steiner. Jasenovački popis ne navodi njihove godine rođenja ni imena očeva, već samo da su rođeni u Zagrebu i Kutini. Za Reginu Gruber se kao izvor podataka navodi savezni popis iz 1964. godine, a za Borisa Steinera je kao prvi od izvora naveden drugi svezak knjige Antuna Miletića „Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945“.
Popis zatvorenika logora Natzweiler
Sljedeća na sličan način manje pouzdana podudaranja moguće je pronaći na popisu zatvorenika logora Natzweiler o kojem se više može pročitati na stranici http://www.ushmm.org/online/hsv/source_view.php?SourceId=20708. Ovdje je kao i u popisu dolazaka u Švicarsku moguće pronaći tri osobe za koje se navodi da su iz Jugoslavije i za koje na jasenovačkom popisu postoji podudaranje u imenu, prezimenu i godini rođenja: Otto Goldstein (1897), Veljko Petrović (1914) i Milan Radonić (1924). Svima je kao prvi izvor naveden savezni popis iz 1964. godine. Još jedna osoba s tog popisa za koju se navodi da je iz Jugoslavije je i Živko Simić i na jasenovačkom popisu također postoji osoba s tim imenom i prezimenom bez navedene godine rođenja i imena oca. Kao izvor se navode treći svezak knjige Antuna Miletića „Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945“ i pisani podatci prikupljeni temeljem izjava članova obitelji i prijatelja stradalih jasenovačkih zatočenika. U toj Miletićevoj knjizi se popis osoba na stranici navedenoj u napomenama odnosi na osobe koje su nestale u Jasenovcu pri čemu se ne govori jesu li tamo i stradale.
Popis Pinkas HaNitzolim
Zadnji popis koji će se ovdje spomenuti je popis Pinkas HaNitzolim koji sadrži više manjih popisa preživjelih Židova spašenih u različitim europskim zemljama o čemu je više moguće pročitati na stranici http://www.jewishgen.org/databases/Holocaust/0064_PinkasNitzolimI.html. U njemu je osim prethodno objavljenih relativno čvrstih podudaranja s imenima na jasenovačkom popisu moguće pronaći još mnogo potencijalnih drugih, ali manje pouzdanih. Naime, problem je što za mnoge osobe koje su tamo navedene nisu dostupni ni mjesto ni godina rođenja, već samo ime i prezime te iz koje zemlje dolaze i kamo su se nakon rata vratile. Za te osobe postoji njih 160 za koje je i na jasenovačkom popisu moguće naći osobe s istim imenom i prezimenom, ali tu je podudaranju kraj i upravo to većinu ovih podudaranja čini malo vjerojatnima. Primjerice, za Avrama Levija je na jasenovačkom popisu moguće pronaći preko 30 osoba s istim imenom i prezimenom i bez dodatnih podataka teško je utvrditi radi li se o jednom od njih. Zbog ovakve slabije prirode podudaranja vjerojatnije je osim njihova broja bolje ne navoditi ništa više. Zainteresirani čitatelji mogu vidjeti o kojim se podudaranjima radi na stranici http://fly.srk.fer.hr/~nbanic/popis/ kod dijela sa „sirovim podatcima“.
Slučaj Vlajka Živkovića
Treba reći da se u ovom kao i u većini prethodnih članaka uglavnom spominju Židovi koji su pogrešno navedeni na jasenovačkom mrežnom popisu što se može pokazati prvenstveno zahvaljujući drugim javno dostupnim popisima Židova. Što se tiče preživjelih Srba iz Jasenovca, za njih trenutno ne postoje slični javno dostupni popisi. To međutim ne znači da ne postoji jednako mnogo ili potencijalno i više pogrešno navedenih Srba, već to znači da će tek biti potrebno provesti neka druga odgovarajuća istraživanja. Primjera radi dobro je navesti jedan novi slučaj. Na jasenovačkom popisu se nalazi i Vlajko Živković rođen u Čenkovu te navodno ubijen u Jasenovcu 1942. godine. Ne navodi se godina rođenja ni ime oca, a kao izvor podataka su spomenuti pisani podatci prikupljeni temeljem izjava članova obitelji i prijatelja stradalih jasenovačkih zatočenika. Međutim, Vlajko Živković se nalazi i na već prethodno korištenom popisu preživjelih osoba koji navodi i podatke o njihovim usmenim svjedočanstvima.
Na stranici http://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=5009093 se tako mogu vidjeti podatci za Vlajku Živkovića rođenog 2. ožujka 1932. godine u Velikom Nabrđu. Navodi se između ostaloga da je bio u Jasenovcu, ali i da ga je oslobodila jugoslavenska vojska i njegovo svjedočanstvo je preuzeto u Srbiji. Što se tiče Velikog Nabrđa, treba spomenuti da je ovo mjesto 1962. godine na zahtjev jugoslavenske vojske iseljeno pa danas više ne postoji, a 1942. godine su Srbima iz Velikog Nabrđa koji su kasnije poslani u Jasenovac pridruženi i Srbi iz obližnjeg Čenkovca čime se dobiva podudaranje mjesta rođenja dvaju spomenutih Vlajka Živkovića. Time se može zaključiti da je i Vlajko Živković pogrešno dodan na popis i postavlja se pitanje zašto je onda navodno netko od rodbine ili prijatelja daju izjavu iz koje je zaključeno da je dotični stradao u Jasenovcu. Budući da se Čenkovo nalazi u Hrvatskoj, a svjedočanstvo Vlajka Živkovića je prema navedenim podatcima preuzeto u Srbiji, možda je njegovo odsustvo iz Hrvatske od strane njegove rodbine ili prijatelja protumačeno kao smrt.
Svi podatci korišteni za pronalaženje pogrešaka na jasenovačkom mrežnom popisu u sklopu ovdje pisanih članaka su javno dostupni u elektroničkom obliku i mnogi od njih su nastali nakon što su ih različite osobe prvo prikupile i sastavile u cjelinu, a volonteri potom digitalizirali i učinili javno dostupnima uz uvjet pristupa Internetu. U različitim arhivima vjerojatno postoji još mnogo podataka koji se mogu iskoristiti za pronalaženje dodatnih pogrešaka na jasenovačkom mrežnom popisu i posao njihova prikupljanja je vjerojatno najbolje prepustiti stručnim povjesničarima kao što je bio slučaj s podatcima koje je prikupila dr. Esther Gitman i koji su uspješno korišteni u prethodnim člancima.
Vrijedna svjedočanstva
Međutim, ono što niti povjesničari vjerojatno ne mogu tako lako prikupiti su mnoga svjedočanstva različitih ljudi koji u razgovorima ili u komentarima na različitim mrežnim portalima govore o slučajevima u vlastitoj obitelji gdje je netko naveden kao žrtva jasenovačkog logora, a zapravo je stradao na drugom mjestu ili je i preživio rat. Kad bi netko išao samostalno prikupljati takva svjedočanstva, to bi vjerojatno bio vrlo težak posao jer bi osobe s tim svjedočanstvima prvo trebalo pronaći. Ako netko zna takve zanimljive informacije, mnogo je jednostavnije da ih objavi kao što su to primjerice učinili Tomislav Lipak i Darko Komar slanjem informacija u obliku članka ili kratkog pisma Hrvatskom tjedniku. Nije teško i ne traži previše vremena, a može biti vrlo korisno za traženju istine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
