Nakon medijskih napisa o problemu izgradnje župne crkve blaženoga Alojzija Stepinca na Trnjanskoj Savici u Zagrebu javili su se župljani koji znaju zašto je potrebna izgradnja crkve.
Dr. sc. Katarina Aladrović Slovaček: Bez razloga protiv crkve na Savici u Zagrebu
Pater Ike Mandurić: Što je zapravo problem kod izgradnje crkve na Savici u Zagrebu?
Jedan od njih je i Ivan Radoš, dipl.ing.građ., čije mišljenje prenosimo u cijelosti:
Zovem se Ivan Radoš i živim u Zagrebu, na Savici u ulici Zinke Kunc 5, u zgradi koja se nalazi neposredno uz park i buduću Crkvu. Živim u stanu sa suprugom Katarinom i troje naše prekrasne dječice: Mia 10 godina, Marin 5 godina i Andrija 8 mjeseci. Supruga i ja smo oboje po zanimanju dipl.ing.građevinarstva. Volimo svoj kvart i ljude u njemu bez obzira tko su, što su i kakvi su. I tome pokušavamo naučiti i svoju djecu.
Vezano za gradnju Crkve pišem naše mišljenje o svemu tome i ovome parku koji imamo. Hvala Bogu, Savica ima prekrasan veliki lijepi zeleni park koji se nama nalazi neposredno uz zgradu i zbilja nam je lijepo i dostupno sve u kvartu.
Međutim, obzirom da živim u neposrednoj blizini parka od 1993. godine i gledam park sa prozora i obzirom da sam u njemu proveo jako puno vremena u ovih 23 godine slobodan sam opisati moje viđenje parka:
1) Kao prvo, park je zbilja velik i lijep. Kada prozeleni i procvate, na prvi pogled te poziva da se baciš na travu i da na njoj ležiš, igraš se sa djecom, valjaš se, radiš piknike itd. Kada se malo približiš tome vidiš da to uopće nije zelena površina nego crno-smeđa površina sa zelenim proslojcima. Da, takve boje je pasja kakica iliti drek. Crno-smeđa. I ima ga jako puno posvuda pa je većina parka na taj način kontaminirana. Park je ogroman, ali je totalno neiskorišten. Većinu parka na taj način zapravo ne koristi nitko nego ga koriste neodgovorni vlasnici pasa (hvala onima koji drže psa na povodcu i čiste za svojim psima), a za vlasnike pasa (što je također normalno) nikada dosta slobodne površine gdje će psi slobodno skakati i trčati. Razgovarao sam sa nekoliko njih o tome kako taj problem riješiti i svi su zaključili da je to problem ljudskog srca i svake osobe zasebno. Nije problem psa i ne da se riješiti na lagan način. Moja slobodna procjena je da 50% vlasnika pasa pušta pse da trče posvuda po parku da rade ono što psi rade. Psi nisu nikada bili problem. Psi se ne bune protiv gradnje Crkve. Problem je ljudska sebičnost i neodgovornost. Samo je tako malo potrebno da nam svima bude dobro i lijepo. Ima mjesta i za pse i za Crkvu i za još tri dječja igrališta, i za zelene površine, i za košarkaško i odbojkaško igralište. Do tada će većina nas uživati u pogledu na park iz daljine, kao na screensaveru ili podlozi desktopa. Svi mi koji bi sa svojom djecom ili sa društvom uistinu uživali sjedeći na zelenoj površini, od toga zaziremo jer nemaš kamo sjesti a da si siguran da nećeš za minutu ustati ljut „kao pas“. Najbolje se vidi po tome kako se svakodnevno cijela masa ljudi, većinom roditelja i djece stisne u onaj mali dječji park a ostala površina je neiskorištena, jer je minsko polje. Oznaka „PAZI MINE“.
Dakle, kada se podvuče crta: Crkva NE, ali skupljalište pasjeg dreka – DA. To je ono što u stvari je – a mi možemo pričati ovako ili onako i pozivati se na raznorazne studije.
2) Nikada nisam vidio da se moji dragi susjedi bune ovako organizirano protiv nikoga nego samo protiv Crkve. Nitko nikada nije nešto organizirano pokrenuo da zaštiti park od psećeg dreka. Kada su nam uveli naplatu parkiranja ispred zgrade, samo šutnja. Zagrebgradnja bi mogla asfaltirati park i izgraditi Maslenički most usred njega, a osim sporadičnog mrmljanja u brk nitko se nikada ne bi ovako organizirano pobunio kao što se bune protiv Crkve. U zadnjih 10-15 godina je izgrađeno dosta zgrada u zoni uz park koja je za nas koji tu živimo također bila tretirana kao park. Međutim, samo šutnja. Nikada ovakve hajke. Ne znam zašto. Odnosno znam. I tužan sam zbog toga.
3) Svi bježe od betona kao da je beton kriv tome što je današnji čovjek depresivan, usamljen, odbačen, tužan…Problem je što je današnji čovjek sam. I sjedi u stanu i ne zna kako izaći iz te muke u koju je upao. Tome i služi katolička Crkva. Da izvede čovjeka i da donese radost svakome čovjeku. Da mu pomogne da pronađe smisao svome životu. Da otkrije i razvije svoje talente. Da vidi da nije sam. Da može doći i doživjeti bezuvjetnu Ljubav i kada ga svi drugi odbace. Da više nikada ne bude odbačen. To je smisao Crkve. To je ono zašto je Krist došao i ustanovio svoju Crkvu. Inače, grčka riječ katolikos znači sveopći, univerzalni. Crkva je tu otvorena za sve ljude. I zato je dobro da Crkva bude izgrađena baš na predviđenom mjestu. Da bude blizu svima i otvorena za sve. Ljudi apriori odbacuju Crkvu zbog dugogodišnje krive slike koju im sa svih strana serviraju mediji. Nevjerojatno kolika količina mržnje prema katoličkoj Crkvi. Očigledno je da nekome smeta. I taj netko širi laži o njoj na sve strane. I kada je kriva i kada nije – Crkva je kriva samo zato što postoji. Ali, čovjek se Kristove Crkve ne treba bojati. Isus je i došao na ovaj svijet da nam pokaže da smo svi ljubljena Božja djeca, da nam pokaže put i da nas oslobodi straha. Osnovno poslanje Crkve je da oslobodi ljude i donese ima radost koju ima u sebi. Svi koji protestiraju protiv Crkve je se zapravo boje. Jer ne znaju što je Crkva. Često smo tome krivi i mi katolici koji ne poznajemo svoju vjeru dovoljno pa je ni ne znamo prenijeti drugima, a u neznanju onda često sablažnjavamo ljude oko sebe. Crkva nije od ovoga svijeta, ali živi i živjeti će u svijetu. Tu je da svim ljudima donese radost i oslobođenje. Crkva nikoga ne prisiljava. Crkva nije samo kardinal Bozanić i biskupi, oni su samo mali dio Crkve. Crkva sam ja, Crkva si ti. Crkva je živa, Crkvu se stalno gradi i duhovno i materijalno. Jer smo mi ljudi i duhovna i materijalna bića. I zato trebamo građevinu Crkve i pastoralnog centra da imamo mjesto za slaviti Gospodina i donositi dobro tamo gdje se nalazimo.
4) Naši mladi i besprekidno sjedenje po klupama. Kao što sam i ja to činio, slično čine i današnjI adolescenti. Sjede po cijele noći u parkiću na klupama, i obzirom da su siti, prepušteni sami sebi i nemaju nikakvih obaveza u nedostatku smisla čine raznorazne gluposti. Nešto moraju činiti. To ne čine zato što su loši, nego zato što ta djeca i mladi nemaju alternativu što činiti u petak ili subotu navečer. A nešto moraju činiti. Ali ih nitko ne usmjerava i ne nudi im bolju alternativu. Nego samo gluposti, opijanje, pušenje cigareta i trave, slušanje cajki na mobitelima, prazne priče, smišljanje spaćki, vikanje i ostalo. Sa Crkvom i pastoralnim centrom bi dobili prostor gdje bi se tim mladima moglo ponuditi nevjerojatno puno toga. Mjesto za susret i razgovor, raznorazne besplatne radionice, učenje jezika, sviranje, instrukcije, filmovi, mogućnosti otkrivanja i razvijanja talenata na pretek.
Kada se izgradi Crkva i pastoralni centar i kada se uredi park i izgradi novo dječje igralište naš park će postati uistinu predivan i puno puno bolje iskorišten nego što je sada. I za sve će biti mjesta na pretek. A do tada moramo biti strpljivi jedni s drugima. I podnositi se u ljubavi.
Lijep pozdrav i Božji blagoslov svim stanovnicima Savice
