Malo je poznato da su napadi islamskih naroda, Arapa i Turaka na kršćansku Europu trajali u kontinuitetu gotovo 1300 godina. Temeljni cilj islamiziranih Arapa i Turaka bio je pokoriti Europu. Njihove navale išle su odasvud: preko sjevera Afrike i Pirinejskog poluotoka do srca Francuske, preko Apeninskog poluotoka i najvećih otoka Sredozemlja, pa sve do preko Grčke, Balkana i hrvatskih i mađarskih zemalja do srca Europe – Beča.
Poljski kralj Jan III. Sobjeski oslobodio je Beč od posljednje turske opsade 1683. Na toj mu je pobjedi čestitao čak i papa, a u čast Sobjeskog nazvano je i jedno zviježđe na nebu – Scutum Sobiescianum (Štit Sobjeskog).
God. 1683. prije pohoda, Hrvatski sabor i hrvatskog bana Nikolu III. Erdödyja pozvao je knez gornje Ugarske i turski vazal Emerik Thököly (suprug Jelene Zrinske) da se pridruže njemu i velikom veziru Kara Mustafa-paši u pohodu na Beču.
Hrvatski sabor i Erdödy odbili su kao kršćani i Hrvati taj poziv. Hrvati su ostali, kao i uvijek u povijesti, vjerni obećanju koje su hrvatski knezovi i kraljevi prisegli papi i Kristu još davnih godina IX. i X. stoljeća.
Jan Sobjeski – poljski nacionalni junak
Na današnji dan 1696. umro je poljski kralj Jan III. Sobjeski, poznat kao spasitelj Beča od turske opsade. Naime, 1683. godine Jan III. Sobjeski, došavši u pomoć opsjednutom Beču, razbio je turske snage koje je predvodio veliki vezir Kara Mustafa. Time je dokinut posljednji pokušaj Osmanlija oko osvajanja habsburške (europske) prijestolnice.
Kralj Jan III. Sobjeski bio je potomak poljske plemićke obitelji. Zanimljivo je da je zapravo rođen na području današnje Ukrajine, u dvorcu Olesko, koji je tada pripadao Poljskoj. Ta je država u njegovo doba bila izborna monarhija, u kojoj je parlament imao pravo birati kralja. Tako je on izabran za kralja 1674., u vrijeme kad je Poljska bila površinom i stanovništvom velika država, ali s mnogo unutarnjih problema.
Sobjeski umro je na današnji dan u dvorcu Wilanów pokraj Varšave (taj su dvorac neki nazvali i „poljskim Versailesom“). Kralj Jan III. Sobjeski i danas u Poljskoj ima visok status, kao svojevrsni nacionalni junak.
Hrvati, Turci i Beč – početak slobode za hrvatski narod
Nakon ove bitke započeti će Dugi bečki rat (1683. – 1699.) koji će biti obilježen slabošću i brojnim porazima Osmanskog Carstva, te oslobodilačkim pohodima Eugena Savojskoga. Rat je konačno završio potpisivanjem mira u Srijemskim Karlovcima 1699. i širenjem granica Monarhije na dotadašnje teritorije Turskog carstva.
Time počinje slabiti moć Turaka koja je stotinama godina ugrožavala Europu i hrvatske zemlje, a hrvatski narod nakon stoljetnih patnji počinje slobodno disati.
Prema odredbama Karlovačkog mira Osmanlijsko carstvo je trajno izgubilo sve svoje posjede u hrvatskim pokrajinama Slavoniji, Lici, Krbavi i Dalmaciji. Nažalost, upravo ovim ugovorom današnji krajevi Bosne i Hercegovine ostali su pod turskom vlašću što je bitno odredilo budućnost većinskih kršćana te pokrajine – pravoslavaca i katolika. Tako utjecaj islama ostaje dominantan u krajevima današnje Bosne i Hercegovine sve do 1878. i aneksije od strane Austro-ugarske.
Zapadni dijelovi te Bosne i Hercegovine su još dugo vremena nakon Karlovačkog mira nazivani Turska Hrvatska (prostor od Dinare, preko Jajca i Banja Luke do rijeke Save).
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Photo: Daniel Schultz
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.