Na današnji dan 20. lipnja 1972. u Jugoslaviju je ušla naoružana skupina hrabrih hrvatskih mladića domoljuba s ciljem da podigne opći ustanak protiv komunističke diktature i teškog položaja hrvatskog naroda u kojem se našao osobito poslije 1971. i „hrvatskog proljeća“.
Ta skupina hrvatskih domoljuba i ustanika poznatija je pod imenom „Bugojanska skupina“.
Bugojanska skupina – kronologija
Nakon gušenja „hrvatskog proljeća“, dio hrvatske dijaspore bio je uvjeren da je u Hrvatskoj povoljna klima za pokretanje oružanog narodnog ustanka i rušenje Titove diktature. Nakon kratke pripreme, Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB) je organiziralo ljudstvo, oružje i novčanu potporu za slanje inicijalne skupine koja je imala zadaću pokrenuti ustanak hrvatskog naroda na području južne Hrvatske, Like i Hercegovine. Većina mladića koji su bili članovi skupine došla je iz Australije.
Skupina se je ubacila preko Dravograda u Jugoslaviju, 20. lipnja 1972., s ciljem da stigne na planinu Radušu na području općine današnjeg Uskoplja u Bosni. U akciji potjere protiv 19 pripadnika HRB-a bilo je angažirano više od 30.000 pripadnika vojske, policije i teritorijalne obrane. „Među postrojbama na terenu vladao je veliki strah, tako da su u nekoliko navrata pucali jedni na druge“… stoji u dokumentu koji je 2009. izašao u javnost koji otkriva i kako su jugoslovenski stratezi imali loše organiziranu vojsku.
Svim sredstvima JNA i milicija su pokušale uništiti Bugojansku skupinu. To im je naposljetku nakon dva mjeseca i uspjelo, uz pomoć doušnika i UDBE. Skupina je razbijena tek 24. srpnja 1972.
Nepoznati grobovi hrvatskih mladića
Desetorica pripadnika Bugojanske skupine izgubila su živote na različitim mjestima u BiH tijekom sukoba, a devetorica su bila zarobljena i pogubljena bez suda. Strijeljanje je izvršeno u Rakovici blizu Sarajeva.
Josip Broz Tito je osobno pomilovao malodobnog Ludviga Pavlovića smrtnu kaznu u tešku robiju. Njegovi roditelji dugo vremena nisu znali da je uopće živ.
Bijes jugoslavenskih komunista na emigraciju zbog Bugojanske skupine bio je velik. Ona ih je iznenadila i osramotila pred svijetom pogotovo u očima Zapada gdje su željeli prikazati svoju totalitarističku državu kao stabilnu tvorevinu. Umjesto toga, devetnaest hrvatskih mladića bez ičije pomoći izvana, dva mjeseca su tresli temeljima Jugoslavije. Devetnaest hrvatskih mladića dali su svoj život da bi nadalje gorio plamen hrvatskog narodnog otpora protiv nenarodnog režima i ropskog položaja hrvatskog naroda u Jugoslaviji.
Zbog toga su ih komunisti po svom običaju ubijene bacili u jame na nepoznatom mjestu. Ne zna im se ni groba. Beograd nije dopustio da budu pokopani u svojim rodnim mjestima da njihovi grobovi ne bi postali mjesta okupljanja naroda.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
