Na današnji dan 20. lipnja 1928. dogodio se najpoznatiji atentat u hrvatskoj povijesti. U dvorani beogradske Narodne skupštine (saveznog jugoslavenskog parlamenta) srpski šovinist i terorist Puniša Račić je, u dogovoru sa srbijanskim političarima, ubio dva hrvatska zastupnika, jednog smrtno ranio i kasnije, a još dvojicu teško ranio.
Ubijeni su hrvatski zastupnici u saveznom Parlamentu Đuro Basariček i Pavle Radić, nećak Stjepana Radića. Smrtno je ranjen i kasnije preminuo vođa Hrvata Stjepan Radić, a teško ranjeni Ivan Pernar i Ivan Granđa.
Ta ubojstva bila su veliki udarac za hrvatski narod, a šok za civiliziranu Europu.
Taj pokolj počinio je srpski zastupnik Puniša Račić iz Narodne radikalne stranke, iz koje korijene vuče stranka čiji su članovi i vodeći ljudi bili današnji predsjednik Srbije Nikolić i premijer Vučić. U ovom slučaju povijesna konotacija nema veze usprkos jasnom kontinuitetu četništva i pripadnosti radikalnom pokretu uglednih vođa Radikalne stranke od linije Nikola Pašić- Puniša Račić- Vojislav Šešelj – Toma Nikolić. Isti kriterij se ne primjenjuje npr. na ministra Hasanbegovića (i mnoge druge tzv. „ustaše) koji će morati zbog mnogo benignijeg povijesnog backgrounda iz mladalčkih dana možda i odstupiti sa mjesta ministra pod pritiscima manjinskih i lijevih političkih snaga. Važna napomena: takve stvari se potiču ili prešućuju unutar domaćih hrvatskih medijskih, političkih i parapolitičkih (tzv. nevladinih udruga) snaga.
Čitav slučaj se u Beogradu odigrao na sljedeći način: Puniša Račić za govornicom skupštine držao je govor o srpskim interesima u državi SHS lamentirajući o ugroženom srpstvu. Model ponašanja koji se nije promijenio do 2016. u samoj Srbiji i ima gotovo monolitan status u srpskom društvu. Između ostalog Račić je rekao: “Otvoreno kažem da ću upotrijebiti i drugo oružje koje treba da zaštiti interese srpstva.” Stariji pamte slične riječi koje je ponovio srbijanski predsjednik Milošević prije rata u Hrvatskoj kao prijetnju Hrvatima ako se ne pokore. U dvorani parlamenta se digla velika graja kao reakcija na Račićeve prijetnje. Puniša Račić je izvadio pištolj i pucati po Hrvatima.
Hrvatska javnost malo zna o ubijenima i ranjenima u ovom strašnom pokolju, osim o Stjepanu Radiću. Ovom prilikom portal narod.hr odlučio je upoznati detaljnije Hrvate sa hrvatskim mučenikom Đurom Basaričekom. Najmanje što je zaslužio ovaj velikan hrvatske poltičke misli i djela 20. stoljeća je podsjećanje na njegovo životno djelo.
Tko je Đuro Basariček – hrvatski mučenik?
Srpski terorist Račić već je imao smrtnu presudu iz Crne Gore gdje je još prije I. svjetskog rata preko tajne srpske organizacije Crna ruka čiji je bio član, pokušao ubiti crnogorskog kralja Nikolu I. Petrovića i time podriti neovisnost Crne Gore.
Isto to je sada napravio i prema Hrvatima, samo 20 godina kasnije.
Prvo je prvo pucao u dr. Ivana Pernara pogodivši ga s dva metka. Zatim je pokušao naciljati Svetozara Pribičevića (Radićevog koalicijskog saveznika u skupštini), no ovaj se uspio skloniti. Metak koji je Račić ispalio na Pribičevića pogodio je hrvatskog zastupnika Đuru Basaričeka, koji je poginuo na mjestu izdahnuvši za 12 minuta.
Đuro Basariček rođen je 1884.u Zagrebu, a po zanimanju bio je doktor pravnih znanosti. Sin je Stjepana Basaričeka, osnivatelja hrvatske školske pedagogije. Četiri puta ga je hrvatski narod birao za svog zastupnika u beogradskoj Skupštini.
God. 1917. osniva list Narodna zaštita po kojem se kasnije prozvao odbor kojemu je bio tajnikom. Basariček pokreće spašavanje gladne djece (više od 20.000 !) njihovim preseljavanjem iz istarskih i bosansko-hercegovačkih u plodnije hrvatske krajeve, većinom u Slavoniju i Podravinu. Brinuo se za djecu s poteškoćama u razvoju te pokrenuo osnivanje posebnog doma na Goljaku. Pomagao je iseljenike i njihovu djecu, a zalagao se za pomoć izgladnjelima i umirućima od gladi u komunističkoj Rusiji i Ukrajini.
Osnivač je Seljačke sloge, seljačkih ženskih društava, Prosvjetnog saveza i Odbora za spas rođene grude. Plodan je pisac i napisao je brojna djela iz područja državnosti, pedagogije, narodne hrvatske baštine.
Zbog političkog rada Basariček je bio zatvaran i proganjan od vlasti. Posebno je važan njegov politički angažman uoči izbora 1927. kada se kandidirao kao hrvatski zastupnik u Somboru i Subotici. Bački Hrvati su plebiscitarno glasovali za Basaričeka. U beogradskoj Skupštini je 1927. upozorio na „tamne sile koje pripremaju diktaturu“. Prihvatio je Radićevu mirotvornu politiku, ali je unatoč tome ubijen od strane Puniše Račića u atentatu na hrvatske zastupnike u beogradskoj Narodnoj skupštini.
Svojim radom i obiteljskim vezama je bio vezan uz Podravinu, a osobito uz Đurđevac. Danas se po njemu zovu ulice u Koprivnici i Đurđevcu.
