Uz slavlje Uskrsa najčešće se vežu brojni simboli i običaji koji variraju od zemlje do zemlje. No većini je zajedničko ukrašavanje pisanica. Česti simboli jesu zečevi i pilići, a također i brojne slastice.
U uskršnjim običajima zec ima vrlo značajnu ulogu – bez obzira što se tog “dugouška” ne može opisati kao nekog velikog prijatelja ljudi. Za Uskrs međutim upravo zec donosi šarena jaja.
Zec – kultna životinja iz antičkog doba
Za razliku od vola i magarca, u štalici u kojoj se rodio Isus u Betlehemu, zecu nije bilo ni traga ni glasa, a zeca se ne spominje niti u Bibliji. Bez obzira na to, zec je od pamtivjeka sastavni dio uskršnje simbolike. No etnolozi upozoravaju da zec nije ni najmanje slučajno postao sastavni dio kršćanske uskršnje simbolike. U grčkoj antici zec je već imao status kultne životinje zbog svoje sposobnosti brzog i obitalog razmnožavanja, zbog čega je bio sveta životinja boginje ljubavi Afrodite.
Većina uskršnjih običaja koje se i danas slavi potječu iz predkršćanskog doba, a to vrijedi za zeca, ističe profesor Wilhelm Geerlings s katoličkog teološkog fakulteta sveučilišta u Bochumu. Budući da kršćanstvo dolazi iz antičkih vremena, pozdano znamo da elementi kao što su uskršnji zec i uskršnje jaje, dolaze iz predkršćanskih vremena. “I psihološki gledano, to je potpuno razumljivo. Uskrs (na njemačkom: Ostern), koji je proljetni blagdan, vezan je uz ime proljetne božice Ostare i pokazuje kako je svijet prolazan – sve nastaje i sve nestaje. To je ritam koji potpuno odgovara našem osjećaju za život,” kaže profesor Geerlings.
Autor: Somewhere in the world today…
Kao uskrsni simboli, zečevi su se počeli koristiti u Njemačkoj, odakle potječu prvi zapisi o tome koji datiraju iz 16. stoljeća. Izrada prvih jestivih kunića (od tijesta i šećera) – uskrsnih poklona, također započinje u Njemačkoj, početkom 19. stoljeća. Iz Njemačke su se oba simbola proširila po cijelom kršćanskom svijetu. Uskrsni zeko, zajedno s Krist Kindlom ili malim Isusom, postaje izvor najveće dječje radosti. Djeca vjeruju da, ako su bila dobra, da će im zeko na uskrsno jutro donijeti šarena jaja i poklone. Na skrivenom mjestu u vrtu, dvorištu ili u kući, prave gnijezda od trave kako bi im zeko mogao ostaviti poklone.
Sav život dolazi iz jajeta
Slično tome i uskrsna jaja imaju pogansko podrijetlo. Stoljećima prije pojave kršćanstva ljudi su u proljeće međusobno izmjenjivali jaja, opet kao simbol novog života, obilja i rađanja. Bogataši su poklanjali jaja prekrivena zlatnim listićima, dok su obični ljudi bojali jaja travama i lišćem. Još su Egipćani stavljali jaja u grobove svojih pokojnika. Kasnije to čine i stari Grci.
Rimska poslovica kaže «Sav život dolazi iz jajeta». Posebno su običaji darivanja jaja bili rašireni među germanskim i slavenskim narodima. Darovana pisanica na Uskrs, prema narodnom vjerovanju, donosi sreću, a taj običaj počeo se širiti oko 1000. g. U većini kultura jaje predstavlja simbol rađanja, mladosti, zdravlja, plodnosti i uskrsnuća. Kada je Crkva u drugom stoljeću počela slaviti uskrsnuće, jaje je već dugo bilo popularan simbol. Kršćanski misionari iskoristili su i ukomponirali poganske tradicije u kršćanske praznike, kako bi na najbezbolniji način proširili svoju vjeru. Kako su se poganske svetkovine proljeća poklapale vremenski s Uskrsom, bilo je logično da se iskoriste stari običaji. Čak je i engleski naziv za Uskrs – Easter, nastao iz poganskog Eastre.
