Knjiga Ujevićeve korespondencije sa Stanislavom Šimićem “Tin Ujević – pisama”, koju je uredio Miljenko Brlečić, predstavljena je u petak u Palači Matice hrvatske u Zagrebu.
O hrvatskom pjesniku Tinu Ujeviću i njegovoj pisanoj ostavštini govorili su književni povjesničari Nedjeljko Mihanović i Slobodan Prosperov Novak te u ime nakladnika Miljenko Brlečić.
Brlečić je podsjetio kako je korespondenciju svojega brata Stanislava s Tinom Ujevićem sačuvao Jerko Šimić.
Istaknuo je kako su ta pisma vrijedan doprinos rasvjetljavanju kulturnopolitičkih prilika jednoga vremena te da je objavljivanjem knjige sačuvana vrijedna književnopovijesna građa.
Po Mihanovićevim riječima, najopsežnija Ujevićeva ostavština koja je došla u Zavod za književnost HAZU potječe iz Sarajeva.
Rukopise dao ‘za kiriju’
Pisanu građu Tin je, naime, ostavio gazdarici kod koje je stanovao ‘umjesto kirije’, napomenuo je Mihanović i dodao kako je ona tu ostavštinu prodala sarajevskom “halvadžiji” Rizi Rami da u nju, zbog nedostatka papira, zamata “halvu”.
Istaknuo je kako je to najbogatija Tinova ostavština u kojoj su bili rukopisi dviju zbirka njegovih pjesama te mnogi prijevodi francuskih romana i drugih djela, a podsjetio je kako je iz te građe nastalo 10 od 17 svezaka njegovih sabranih djela.
Slično je bilo, rekao je Mihanović, i sa splitskim dijelom Ujevićeve ostavštine, kojom je gazdarici također platio stan u Splitu.
Mihanović je ocijenio kako je Ujević posebno držao do ekspresije riječi te da je mnogo radio na svojim djelima.
Slobodan Prosperov Novak smatra kako su knjige Vlatka Pavletića “Ujević u raju svoga pakla” te Ante Stamaća “Mali Ujević” i danas naše najbolje studije o pjesniku Tinu Ujeviću.
Legendarni Ujević je bio Matošev učenik, sljedbenik francuske tradicije koji je posebno dobro govorio engelski jezik, istaknuo je Prosperov Novak i dodao kako je Tin od svih hrvatskih pisaca bio najbolji poznavatelj hrvatskoga renesansnog pjesništva.
Ocijenio je da je nova knjiga posebno vrijedna jer je hrvatska epistolarna književnost vrlo oskudna.
Knjigu “Tin Ujević – pisma” (135 str.), u kojoj su objavljena Ujevićeva pisma Stanislavu Šimiću te Stanislavova pisma Tinu, objavio je zagrebački nakladnik MBA.
Prvo izdanje knjige objavio je Jerko Šimić u vlastitoj nakladi 1986.
Hrvatski pjesnik Tin Ujević rodio se u Vrgorcu 1891., a umro u Zagrebu 1955. Za života su mu objavljena djela “Lelek sebra” (1920.), “Kolajna” (1926.), “Auto na korzu” (1932.), “Ojađeno zvono” (1933.), “Skalpel kaosa” (1938.), “Ljudi za vratima gostionice” (1938.) i “Žedan kamen na studencu” (1954.).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
