Potres nastaje uslijed sudara dviju tektonskih ploča nakon čega se u valovima oslobađa velika količina energije. Kada ti valovi dopru do površine Zemljine kore, na površini zatutnji i sve se zatrese i zaljulja pa kažemo da imamo potres. Na situaciju na europskom kontinentu osobito utječu tektonska pomjeranja između velike afričke i euroazijske ploče.
Njihovi sudari oblikovali su izgled našeg kontinenta. Ovu je sliku zgodno imati na umu kada promatramo aktualne događaje. Jer potresi ne postoje samo kao geološki fenomeni, već i kao povijesne silnice koje oblikuju ljudsku povijest, piše Borislav Ristić za Večernji list.
>Ristić: Ako opstrukcija Trumpa uspije, odlazi i Biden, a na teren istrčava Michele Obama
Stvaranje organizacijskih jedinica
Povremeno možemo čuti buku i grmljavinu u daljini, što upućuje na to kako se “ispod površine” skupljaju velike količine energije. Ta nam “grmljavina” navješćuje kako nas u budućnosti očekuju izvjesni potresi i preokreti sudbine. U povijesti čovječanstva možemo izdvojiti dvije najjače sile koje su je u najvećoj mjeri oblikovale. Jedna je težnja za stvaranjem sve većih organizacijskih jedinica u oblikovanju ljudske zajednice. Prvobitni ljudi su živjeli u malim, rodbinski usko povezanim zajednicama. Potom imamo formiranje seoskih zajednica i povezivanje više sela u općine.
Zatim dolaze gradovi, pa gradovi-države kao još veće organizacijske jedinice. Ta težnja stvaranju sve većih organizacijskih jedinica u jednom je trenutku kulminirala u stvaranju nacionalnih država, kao zajednica ljudi koji dijele isti jezik, kulturu i povijesno naslijeđe. Po mnogima, nacionalne države povijesno su optimalne organizacijske jedinice za civilizirani život. Međutim, vidimo kako naši današnji vladari vjeruju da tu nije kraj, već da nas ista težnja vodi ka stvaranju nadnacionalnih država i multikulturnih carstava. Druga djelatna sila u ljudskoj povijesti ima suprotan smjer. To je sila koja djeluje kroz etničke skupine koje se šire i dolaze u sukob jedne s drugima.
>Ristić: Washington više ne drži ključeve rata i mira, ti ključevi su sada u Moskvi
Sukob dviju velikih sila
Po etničkim linijama raspadaju se države i formiraju nove, koje traže svoje mjesto pod suncem. Raspad bivše Jugoslavije samo je jedan u nizu primjera djelovanja ove sile. Izlazak Britanije iz EU nešto je noviji slučaj djelovanja iste sile. Širom svijeta vidimo slične etničke pokrete za više autonomije. Povijest svijeta nije linearna, podređena djelovanju samo jedne sile. Ono što imamo jest djelovanje, u najmanju ruku, dviju velikih sukobljenih sila. Jedna teži stvaranju sve većih političkih i organizacijskih državnih entiteta na štetu sile etniciteta kao gradivnog elementa suverenosti.
Druga je težnja ka sve većoj atomizaciji organizacijskih jedinica državnog suvereniteta, koja se temelji na strogo etničkom principu. Ono što danas slušamo u svjetskoj politici mahom su romori i drmusanja kao odjeci sukoba ovih dviju sila. Bilo da promatramo migrantsku krizu u Americi i Europi, bilo da gledamo aktualni sukob između Rusije i Ukrajine ili najnoviju krizu na Bliskom istoku – sve linije sukoba oblikovane su ovim dvama silama. Teško je sa sigurnošću znati koja će od tih dviju sila odnijeti prevagu, premda bi se, po onom što znamo, trebalo kladiti na vodu etniciteta.
To trebamo imati na umu kada promatramo pomalo histerične i uzastopne parole političkih elita protiv nacionalizma kao negativne sile našega doba. U stvari, žele reći kako su pozivi za više autonomije nacionalnih država prijetnja njihovoj stvari i izgradnji velikih nadnacionalnih carstava. Iz njihove reakcije vidljivo je kako oni ne vide mogućnost pomirenja ovih dviju sila. Za njih manje nije bolje, već nešto što treba uništiti. I to je sva buka i bijes vremena u kojem živimo.
